Detinjstvo je vrlo kratko. I život takođe.

​Dijete je tako kratko dijete.Tako brzo prolaze godine kada smo mu potrebni. Prvo ga možete nositi u naručju, zatim držati za ručicu , a onda za ruku ... I već izvlači ruku - veliki je! Već veoma velik, odrastao. I on ide svojim putem do svoje sudbine. Ostaje zabuna: kako, već? 

Kako je do toga došlo? Gdje je moj dečačić, devojčica, koja je tako htela da im stisne ruke, plašila se da zaspi, ako mene nema u blizini, neprestano su zvali: Mama!

Sada se ne javljaju. I zaspu sa nekim drugim, bivšim detetom...Djeca ne ostaju dugo djeca. I ovo kratko djetinjstvo zauzeto je obrazovanjem, obukom, šta god, ali ne zagrljajima i poljupcima. Ne sa zajedničkim igrama ... I treba ih naučiti da budu nezavisni. Svi pričaju o ovome! Ovo je najvažnije biti nezavisan!

A deteta više nema - djetinjstvo je vrlo kratko. I kako ćete žaliti za svakim propuštenim zagrljajem, svakom vikom i primedbom, svakim odbijanjem igre, jer niste imali vremena! Nešto kasnije nema više deteta - postoji odrasla osoba. A neka djeca nemaju vremena da postanu odrasli - to se takođe dešava.

I prije svega, ne žale što nisu naučili engleske glagole i formule, što su imali malo lekcija, što nisu često išli na ekskurzije sa odeljenjem - prije svega žale što su bili  više sa nama.  Detinjstvo je vrlo kratko. I život takođe.

Anna Valentinova Kiryanova

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​