"Prije rođenja, duša svakog od nas bira sliku ili dizajn koji će potom živjeti na zemlji, i prima saputnika koji će nas voditi, daimona, koji je jedinstven i karakterističan za našu dušu.
Međutim, kada dođemo na svijet, to sve zaboravljamo i vjerujemo da smo došli prazni. Daimon je ono što podsjeća na sadržaj naše slike, na elemente odabranog dizajna. On je, dakle, nosilac naše sudbine.
Prema Plotinu (205-270 poslije Hrista), najvećem neoplatonističkom filozofu, izabrali smo tijelo, roditelje, mjesto i životnu situaciju koji odgovaraju našoj duši i koji kako mit govori, odgovaraju njenoj potrebi. Kao da kažem da je moja životna situacija, uključujući moje tijelo i roditelje koje bih možda želio da odbacim, direktno izabrana od strane moje duše, i ako mi se sada izbor čini neshvatljivim, to je zato što sam zaboravio."
(citat iz knige :"Kod duše", James Hillman)
Da li ste ikada pomislili da ste izabrali roditelje prije dolaska na svijet? S obzirom na to da u polju reinkarnacije postoje različite škole mišljenja, postoji mnogo učenjaka i duhovnih struja koje ovaj izbor pripisuju ličnoj volji.
Da li se radi o individualnom izboru, pod uticajem okolnosti i ponašanja usvojenih u prethodnim životima ili drugih prisustva, nije poznato. Ali jedno je sigurno, barem za one koji se bave ovim pitanjima: naši roditelji su rezultat naseg izbora.
Misli Jamesa Hillmana
Psihoanalitičar James Hillman, tvrdi da ono prema čemu treba razlikovati naše živote, je pečat koju nosimo u sebi ili slika onoga što stvarno jesmo, izabran prije dolaska na svijet. To je naša sudbina koja je, s obzirom na ono u šta se vjeruje, rezultat svjesnog izbora. Koncept zapravo ima svoje korijene u dalekoj prošlosti, samo se sjetite mita iz Platonove "Republike". Čak je i neoplatonistički filozof Plotinus iznio teoriju tvrdeći da svi biramo tijelo, roditelje, mjesto i životnu situaciju pogodnu za dušu.
U ovoj perspektivi naša inkarnacija je plod sudbine koja je već prisutna i ovaj izbor, prema Platonu, uključuje i slobodnu volju i potrebu, koje se na kraju podudaraju.
Ideja da duša bira gdje i kako se inkarnira nalazi se u mnogim istočnim filozofijama i religijama, polazeći od hinduizma u kojem duhovni princip zvan Jiva, koji prethodi fizičkom obliku. Očigledno reinkarnacija Jive u ljudskom stanju nije slučajna, već rezultat principa uzroka i posledice prema zakonu Karme: "Žanjemo ono što smo posijali. Dobro sjeme daje dobre plodove; loše sjeme, loš plod. Svaka radnja, koliko god bila mala, proizvodi efekte na nas."
Teorija Roberta Schwartz-a
"Poznati predavač Robert Schvartz, autor knjige "Hrabre duše", jedan je od mnogih pristalica ove teorije. Kaže da svi mi unaprijed programiramo svoje postojanje, uključujući i izazove, da uravnotežimo karmu i da se bolje upoznamo:
"Poznati predavač Robert Schvartz, autor knjige "Hrabre duše", jedan je od mnogih pristalica ove teorije. Kaže da svi mi unaprijed programiramo svoje postojanje, uključujući i izazove, da uravnotežimo karmu i da se bolje upoznamo:
"Programi koje radimo prije nego što se rodimo opsežni su i detaljni, uključuju izbor životnih situacija. Mi biramo svoje roditelje (a oni biraju nas), gdje i kada ćemo se inkarnirati, škole u koje ćemo ići, kuće u kojima ćemo živeti, ljude koje ćemo upoznati i odnose koje ćemo uspostaviti.
Ako ste ikada imali osjećaj da ste nekoga već poznavali a ustvari tek ste ga upoznali, možda je upravo ta osoba bila dio vašeg prenatalnog programiranja. Kada vam se neko mjesto, ime, slika čini neobično poznatim prvi put kada ih vidite ili čujete, često je nejasno sjećanje na ono o čemu se razgovaralo prije inkarnacije. U mnogim sesijama programiranja koristimo ime i poprimamo fizički izgled koji ćemo imati nakon rođenja. Te nam prakse pomažu da se prepoznamo na fizičkom nivou. Osjećaj "deja vu" često se s pravom odnosi na nešto što se dogodilo u prošlom životu, ali mnogo puta je to sjećanja na prenatalno programiranje.
Kada uđemo u zemaljsku dimenziju, sve zaboravljamo i prije inkarnacije znamo da ćemo pretrpjeti ovu samoinduciranu amneziju. Važna činjenica je da je ličnost obdarena slobodnom voljom. Stoga je moguće oduprijeti se ili prihvatiti životna iskusenja. Zemlja je faza na kojoj ličnost prihvata ili odstupa od scenarija napisanog prije rođenja. Biramo kako da reagujemo sa ljutnjom i gorčinom ili sa ljubavlju i saosjećanjem. Kada prepoznamo da smo planirali testove svog života, izbor postaje jasan i mnogo lakši. "
Imajući to u vidu, roditelji nisu ništa više od dijela programa izabranog prije dolaska na svijet. Obrasci koje naslijedimo od njih su vrsta obuke čiji je krajnji cilj da nas nauče da živimo svoj put. Stoga bi djeca i roditelji pomagali jedni drugima da prevaziđu izazove, blokove, prepreke koje ih na neki način vežu.
Činjenica da imamo pogubne ili neprijatne porodične situacije samo je prividno negativna jer je u stvari teretana za dušu, kroz čiju pouku se možemo osloboditi obrasca čiji smo zarobljenici, otkrivajući svoje autentične talente, slabosti i vještine. Zbog toga često u teškoćama pronalazimo snagu za promjenu.
Spajanjem različitih djelova postepeno otkrivamo ko smo, našu pravu prirodu. Ali da bismo uspjeli u tome, ključno je razumjeti da smo direktori, a ne samo žrtve okolne stvarnosti. Ako smo izabrali svoje roditelje umjesto drugih to nije slučajno, mi smo to uradili, jer smo samo sa njima mogli da naučimo određene stvari u međusobno razmjenimo učenja.
Kada umjesto toga razmišljamo kao žrtve, pokazujemo prstom da ih optužujemo za sve što nijesmo uspjeli da postignemo. Naravno, to nije lako razumjeti, pogotovo ako postoje složene situacije, ali samo preuzimanjem svog dijela odgovornosti možemo stvari promjeniti. Jer samo ako sebe smatramo direktorima svog života mozemo da povratimo izgubljenu moć, onu koja nam omogućava promjenu na bolje.
Iako se ova logika odnosi na sve međuljudske odnose, odnos sa roditeljima je posebno dubok, proističe iz sporazuma ljubavi. I zato je prvi korak koji treba preduzeti kako bi povratili moć oprostiti im, prihvatiti ih takvima kakvi jesu i shvatiti da nijesu došli slučajno.
Unutrašnje dijete, koje prolazi kroz ovaj proces svijesti, više nije ljuto, više se ne osjeća isključeno, već vrijedno pažnje i ljubavi. Ono je tvorac, ono je naša probuđena snaga.
Vrijedi razmisliti o tome!
Laura De Rosa
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/49483/sono-i-bambini-a-scegliere-i-propri-genitori.html
Prevod i obrada Ana i Jelena Muratović - bebamur.com
Iako se ova logika odnosi na sve međuljudske odnose, odnos sa roditeljima je posebno dubok, proističe iz sporazuma ljubavi. I zato je prvi korak koji treba preduzeti kako bi povratili moć oprostiti im, prihvatiti ih takvima kakvi jesu i shvatiti da nijesu došli slučajno.
Unutrašnje dijete, koje prolazi kroz ovaj proces svijesti, više nije ljuto, više se ne osjeća isključeno, već vrijedno pažnje i ljubavi. Ono je tvorac, ono je naša probuđena snaga.
Vrijedi razmisliti o tome!
Laura De Rosa
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/49483/sono-i-bambini-a-scegliere-i-propri-genitori.html
Prevod i obrada Ana i Jelena Muratović - bebamur.com
