Djeca se ne gube na ulici. Taj gubitak, zapravo, započinje kod kuće, sa istim odsutnim roditeljima, sa tom majkom koja je uvijek zauzeta, sa brdom potreba koje se ignorišu i frustracijama koje se ne rešavaju. Tinejdžer odlazi nakon djetinjstva ispunjenog daljinom i ljubavlju koju nikada nije uspio da obrazuje i usmjeri.
Počnimo sa razjašnjavanjem činjenice da uvijek postoje izuzeci. Očigledno je da postoje djeca koja su odrasla u harmoničnom okruženju, ali koja imaju neprilagođeno ponašanje ili odgovorni tinejdžeri koji su uspeli da se distanciraju od toksičnog rođaka. Uvijek postoje slučajevi koji izbjegnu klasičnu dinamiku kada ono što se iz dana u dan u kući nepopravljivo obelježi opšte ponašanje djece.
"Posejte dobre ideje kod djece, jer čak i ako ih danas ne razumeju, jednog dana će se brinuti da li cvetaju."
~Maria Montessori
U stvari i koliko god to izgledalo znatiželjno, otac ili majka ne mogu uvijek u potpunosti prihvatiti ovu vrstu odgovornosti. U stvari, kada dijete na primjer pokaže agresivno ponašanje, a nastavnici kontaktiraju njegove roditelje, uobičajeno je da porodica krivi sistem, samu školu i školsku zajednicu, jer "ne znaju kako da obrazuju". Jer ne razumeju njegove potrebe i ne koriste prave strategije.
Čak i ako je tačno da smo, što se tiče obrazovanja deteta, svi mi "aktivni agensi" (škola, mediji, društveni organizmi), porodica je ta koja sadi i razvija koncept poštovanja, samopoštovanja ili seme empatije.
Danas vas pozivamo da razmislite o ovome.
"Posejte dobre ideje kod djece, jer čak i ako ih danas ne razumeju, jednog dana će se brinuti da li cvetaju."
~Maria Montessori
U stvari i koliko god to izgledalo znatiželjno, otac ili majka ne mogu uvijek u potpunosti prihvatiti ovu vrstu odgovornosti. U stvari, kada dijete na primjer pokaže agresivno ponašanje, a nastavnici kontaktiraju njegove roditelje, uobičajeno je da porodica krivi sistem, samu školu i školsku zajednicu, jer "ne znaju kako da obrazuju". Jer ne razumeju njegove potrebe i ne koriste prave strategije.
Čak i ako je tačno da smo, što se tiče obrazovanja deteta, svi mi "aktivni agensi" (škola, mediji, društveni organizmi), porodica je ta koja sadi i razvija koncept poštovanja, samopoštovanja ili seme empatije.
Danas vas pozivamo da razmislite o ovome.
Djeca: najvažnije nasleđe naše budućnosti
Jednom je H. G. Wells rekao da će obrazovanje budućnosti ići uporedo sa samom katastrofom. U jednom od svojih najpoznatijih naučno-fantastičnih dela "Vremenska mašina", Wels predviđa da će se do 802.701. godine čovječanstvo podeliti na dvije vrste društva. Ona koja živi na površini Zemlje, takozvani Eloi i druga civilizacija lišena empatije, inteligencije ili fizičke snage.
Prema Wells-u, dostignuća preovlađujućeg obrazovnog stila njegovog doba već su upućivala u ovom pravcu. Početak standardizovanih ispita, konkurentnost, finansijske krize, nedostatak vremena za obrazovanje djece i nepostojeća zaokupljenost podsticajnom dečjom radoznalošću ili urođena želja za učenjem značili su da je ovaj poznati pisac već početkom dvadesetog vijeka nije očekivao ništa dobro za buduće generacije.
Jednom je H. G. Wells rekao da će obrazovanje budućnosti ići uporedo sa samom katastrofom. U jednom od svojih najpoznatijih naučno-fantastičnih dela "Vremenska mašina", Wels predviđa da će se do 802.701. godine čovječanstvo podeliti na dvije vrste društva. Ona koja živi na površini Zemlje, takozvani Eloi i druga civilizacija lišena empatije, inteligencije ili fizičke snage.
Prema Wells-u, dostignuća preovlađujućeg obrazovnog stila njegovog doba već su upućivala u ovom pravcu. Početak standardizovanih ispita, konkurentnost, finansijske krize, nedostatak vremena za obrazovanje djece i nepostojeća zaokupljenost podsticajnom dečjom radoznalošću ili urođena želja za učenjem značili su da je ovaj poznati pisac već početkom dvadesetog vijeka nije očekivao ništa dobro za buduće generacije.
Svakako nije pitanje njegovanja cijelog ovog pesimizma, ali važno je otkriti i proširiti stanje budnosti i osjećaja odgovornosti. Na primjer, jedan od aspekata na koji se mnogi terapeuti, školski psiholozi i pedagozi žale je nedostatak porodične podrške koju često pronađu kada započnu rad sa problematičnim tinejdžerom ili detetom sa očiglednim emocionalnim problemima ili problemima u učenju.
Kada ne bude stvarne saradnje, ili čak i kad otac ili majka oduzmu autoritet ili bojkotuju rad ovih profesionalaca, profesora ili psihologa, oni će samo nastaviti da nanose štetu svom detetu. Dalje, adolescent će osjećati da ima još više snage da i dalje izaziva roditelje i tražiće na ulici ono što ne može naći kod kuće ili ono što čak ni obrazovni sistem nije uspeo da mu pruži.
Teška djeca, zaposleni roditelji i sukobljene emocije
Postoje teška i zahtjevna djeca koja vole da se ponašaju kao pravi tirani. Postoje tinejdžeri koji nisu u stanju da preuzmu svoje odgovornosti i koji vole da prevaziđu granice koje im drugi nameću, gotovo dostižući delinkvenciju. Svi znamo više od jednog takvog slučaja, ali moramo shvatiti jedno: ništa od ovoga nije nova pojava. Ništa od ovoga nije uzrokovano internetom, video igrama ili opuštenijim obrazovnim sistemom.
"Prije nego što naučite dijete da čita, naučite ga šta su ljubav i istina."
~Gandhi
Na kraju krajeva, ova djeca pokazuju iste potrebe i ponašanja kao i uvijek, ali u kontekstu tipičnom za novo vrijeme. Iz tog razloga, prvo što treba učiniti je izbjegavanje pretvaranja djetinjstva ili adolescencije u patologiju. Drugi korak je preuzimanje dela odgovornosti koji odgovara svakome od nas, bilo da se radi o edukatorima, zdravstvenim radnicima, komunikatorima ili socijalnim agentima. Poslednji korak, ali ne najmanje važan, jeste razumevanje da su djeca, bez sumnje, budućnost svijeta, ali prije svega, to su djeca svojih roditelja.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/figli-non-perdono-per-strada/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Kada ne bude stvarne saradnje, ili čak i kad otac ili majka oduzmu autoritet ili bojkotuju rad ovih profesionalaca, profesora ili psihologa, oni će samo nastaviti da nanose štetu svom detetu. Dalje, adolescent će osjećati da ima još više snage da i dalje izaziva roditelje i tražiće na ulici ono što ne može naći kod kuće ili ono što čak ni obrazovni sistem nije uspeo da mu pruži.
Teška djeca, zaposleni roditelji i sukobljene emocije
Postoje teška i zahtjevna djeca koja vole da se ponašaju kao pravi tirani. Postoje tinejdžeri koji nisu u stanju da preuzmu svoje odgovornosti i koji vole da prevaziđu granice koje im drugi nameću, gotovo dostižući delinkvenciju. Svi znamo više od jednog takvog slučaja, ali moramo shvatiti jedno: ništa od ovoga nije nova pojava. Ništa od ovoga nije uzrokovano internetom, video igrama ili opuštenijim obrazovnim sistemom.
"Prije nego što naučite dijete da čita, naučite ga šta su ljubav i istina."
~Gandhi
Na kraju krajeva, ova djeca pokazuju iste potrebe i ponašanja kao i uvijek, ali u kontekstu tipičnom za novo vrijeme. Iz tog razloga, prvo što treba učiniti je izbjegavanje pretvaranja djetinjstva ili adolescencije u patologiju. Drugi korak je preuzimanje dela odgovornosti koji odgovara svakome od nas, bilo da se radi o edukatorima, zdravstvenim radnicima, komunikatorima ili socijalnim agentima. Poslednji korak, ali ne najmanje važan, jeste razumevanje da su djeca, bez sumnje, budućnost svijeta, ali prije svega, to su djeca svojih roditelja.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/figli-non-perdono-per-strada/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
