Mnogo je roditelja koji se žale da imaju „teško“ dijete, koje uvek deluje bijesno i neadekvatno iskaljava svoj bijes praveći scene, koristeći psovke ili neposlušnost.
Moramo uvijek imati na umu da nijedno dijete nije isto kao drugo i da nije moguće unaprijed znati koje su potrebe tog malog bića koje smo upravo doneli na svijet i za koje bismo uvijek željeli svako dobro .
Emocije su izvor ljudske energije, sredstvo koje djecu mora usmjeriti prije svega ka samospoznaji, a potom i ka poznavanju svijeta.
Teška djeca često generišu veoma visok nivo stresa kod svojih roditelja, koji se u nekim slučajevima osjećaju čak i bespomoćno. Tema nije laka za rješavanje, a zapravo knjige nisu uvijek korisne. A prethodno iskustvo sa drugim detetom ili savjeti drugih roditelja možda neće biti korisni.
Vaš sin, to teško dete, jedinstven je, poseban i neponovljiv. A ako će mu nešto uvijek biti potrebno, to je razumevanje. Većinu vremena ova djeca imaju potrebe koje ne izražavaju, osjećanja koja su zaključana u njima i koja ne mogu da iznesu. Danas vas ovim člankom želimo pozvati da razmislite o ovim potrebama.
Teška djeca i potisnute emocije
Uzmimo primjer. Pomislite na dijete koje je imalo loš dan u školi, vrati se kući i kada ga roditelji pitaju šta se dogodilo, loše odgovori. Suočeni sa takvim ponašanjem, roditelji odlučuju da ga kazne da bude u sobi sam cijelo posle podne. Šta time dobijaju? Da li su rešili problem? Nimalo.
Potisnuta emocija je trn okružen kamenim zidom. Ako oko njega izgradimo više zidova, trn će biti sve više skriven. Stoga je prvi korak koji treba preduzeti uklanjanjem po jednog kamena sa tog zida, putem komunikacije i naklonosti.
Ako teško dete podiže zidove, nemojte mu pomagati gradeći druge, ne izolujte ga, ne zanemarujte ga, ne ostavljajte ga samog. Svima je jasno da je put dug i složen, ali morate uzeti u obzir neke aspekte:
Emocije su izvor ljudske energije, sredstvo koje djecu mora usmjeriti prije svega ka samospoznaji, a potom i ka poznavanju svijeta.
Teška djeca često generišu veoma visok nivo stresa kod svojih roditelja, koji se u nekim slučajevima osjećaju čak i bespomoćno. Tema nije laka za rješavanje, a zapravo knjige nisu uvijek korisne. A prethodno iskustvo sa drugim detetom ili savjeti drugih roditelja možda neće biti korisni.
Vaš sin, to teško dete, jedinstven je, poseban i neponovljiv. A ako će mu nešto uvijek biti potrebno, to je razumevanje. Većinu vremena ova djeca imaju potrebe koje ne izražavaju, osjećanja koja su zaključana u njima i koja ne mogu da iznesu. Danas vas ovim člankom želimo pozvati da razmislite o ovim potrebama.
Teška djeca i potisnute emocije
Uzmimo primjer. Pomislite na dijete koje je imalo loš dan u školi, vrati se kući i kada ga roditelji pitaju šta se dogodilo, loše odgovori. Suočeni sa takvim ponašanjem, roditelji odlučuju da ga kazne da bude u sobi sam cijelo posle podne. Šta time dobijaju? Da li su rešili problem? Nimalo.
Potisnuta emocija je trn okružen kamenim zidom. Ako oko njega izgradimo više zidova, trn će biti sve više skriven. Stoga je prvi korak koji treba preduzeti uklanjanjem po jednog kamena sa tog zida, putem komunikacije i naklonosti.
Ako teško dete podiže zidove, nemojte mu pomagati gradeći druge, ne izolujte ga, ne zanemarujte ga, ne ostavljajte ga samog. Svima je jasno da je put dug i složen, ali morate uzeti u obzir neke aspekte:
- Teško dijete nije uvijek posledica pogrešnog vaspitanja. Ne treba nikoga kriviti.
- Postoje djeca koja imaju mnogo potreba i zahtjevaju više pažnje od drugih. To je njihova ličnost, njihov način postojanja, a to ne znači da ste kao roditelj učinili nešto pogrešno.
- Dijete koje pita i ne dobije ono što traži ili koje ne zna kako da izrazi svoju potrebu, na kraju bude frustrirano. Vrlo često se i sami osjećaju preplavljeni beskonačnošću emocija: onim bijesom koji se smenjuje sa tugom, mržnjom, ponekad razočaranjem...
- Teška djeca zahtevaju više pažnje, razumevanja, podrške, pa čak i kreativnosti od roditelja.
Kako pomoći detetu da usmjeri svoje emocije?
Već znamo da dijete zahteva svu našu pažnju i primorava nas da na kreativan način razvijemo nove strategije, da zadovoljimo njegove potrebe, da mu pomognemo da upravlja svim onim emocijama koje ga ponekad preplave i blokiraju.
Uvijek imajte na umu da emocionalna inteligencija nije urođena karakteristika, već vještina. I zato smo kao roditelji dužni da svojoj djeci prenesemo prave strategije učenja.
Zabeležite sledeće korake kroz koje će obrazovati tešku decu u ovoj oblasti, pomažući im da kanališu, oblikuju i izraze osjećanja koja imaju u sebi.
Snaga podrške
Ako okrivimo dijete za njegove greške, potcijenimo ga ili izgrdimo zbog reakcija, stvorićemo još više bijesa i anksioznosti. Uvijek se sjetite da su djeca ove vrste na kraju krajeva vrlo krhka i često imaju nisko samopoštovanje.
Koristite jednostavne fraze poput „Vjerujem ti“, „Znam da ćeš uspjeti“, „Znam da si posebna“, „Znam da si hrabro dete i zbog toga te volim“ ... Pozitivne reči generišu pozitivne emocije, a pozitivne emocije povjerenje.
Već znamo da dijete zahteva svu našu pažnju i primorava nas da na kreativan način razvijemo nove strategije, da zadovoljimo njegove potrebe, da mu pomognemo da upravlja svim onim emocijama koje ga ponekad preplave i blokiraju.
Uvijek imajte na umu da emocionalna inteligencija nije urođena karakteristika, već vještina. I zato smo kao roditelji dužni da svojoj djeci prenesemo prave strategije učenja.
Zabeležite sledeće korake kroz koje će obrazovati tešku decu u ovoj oblasti, pomažući im da kanališu, oblikuju i izraze osjećanja koja imaju u sebi.
Snaga podrške
Ako okrivimo dijete za njegove greške, potcijenimo ga ili izgrdimo zbog reakcija, stvorićemo još više bijesa i anksioznosti. Uvijek se sjetite da su djeca ove vrste na kraju krajeva vrlo krhka i često imaju nisko samopoštovanje.
Koristite jednostavne fraze poput „Vjerujem ti“, „Znam da ćeš uspjeti“, „Znam da si posebna“, „Znam da si hrabro dete i zbog toga te volim“ ... Pozitivne reči generišu pozitivne emocije, a pozitivne emocije povjerenje.
Komunikaciji koja ne sudi i ne upoređuje
Postoje roditelji koji prave grešku upoređujući teško dijete sa njegovom braćom i sestrama ili drugom djecom. To nije dobra ideja. Isto tako, greška je započeti dijalog rečenicama koje podrazumevaju prosuđivanje, poput „budući da si lenj, nikad ne slušaš i loše se ponašaš ...“.
Izbegavajte ovu vrstu komunikacije i uvijek se pridržavajte ovih smernica:
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/un-bambino-difficile-nasconde-unemozione-non-espressa/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Postoje roditelji koji prave grešku upoređujući teško dijete sa njegovom braćom i sestrama ili drugom djecom. To nije dobra ideja. Isto tako, greška je započeti dijalog rečenicama koje podrazumevaju prosuđivanje, poput „budući da si lenj, nikad ne slušaš i loše se ponašaš ...“.
Izbegavajte ovu vrstu komunikacije i uvijek se pridržavajte ovih smernica:
- Dajte mu poverenje, bliskost i razumevanje. Obratite pažnju na ton glasa, neophodno je povezati se sa djecom.
- Komunikacija mora biti svakodnevna i kontinuirana.
- Nikada se nemojte smejati nečemu što su vam djeca rekla i ne ismevajte to. Ovo im je važno i ako otkriju nedostatak empatije s vaše strane, izbeći će da vam se ponovo povjere.
- Naučite dijete da svaka emocija može biti izražena rečima, da bijes ima oblik, da se tuga može deliti da bi se smirila, da nema ništa loše u plakanju i da ćete uvijek biti tu da ga slušate.
- Naučite dijete da diše, da se opusti, da usmjerava svoje emocije kroz određene aktivnosti.
- Naučite ih da prihvate frustraciju, jer stvari ne mogu uvijek ići našim tokom.
- Naučite ih da asertivno slušaju i govore. Recite mu da ćete ga uvijek slušati i da vam je sve što kaže važno.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/un-bambino-difficile-nasconde-unemozione-non-espressa/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
