Dječak je pitao Boga: - Zašto žene ponekad plaču bez razloga?

​Dječak je pitao svoju majku:
- Zašto plačeš? 

​- Zato što sam žena. 
- Ne razumijem! 

Majka ga je zagrlila i rekla:
 - To, nikad nećeš razumjeti. 

​Onda je dečak pitao oca:

- Zašto majka plače ponekad, bez razloga?
- Sve žene ponekad plače bez razloga. - bilo je sve što je otac mogao da odgovori.

Onda je dječak odrastao, postao čovjek, ali nije prestao da se čudi: "Zašto žene plaču?"
​
Konačno, pitao je Boga.

A Bog odgovori:

- Zamislivši ženu, želio sam da ona bude savršena.

Dao sam joj ramena - tako snažna da drži cio svijet i tako nježna da pridržava dječju glavu.

Dao sam joj duh - tako jak da izdrži porođaj i druge boli.

Dao sam joj volju - tako snažnu da ide naprijed kada drugi padaju, i da se brine o palim, bolesnim i umornim, a da se ne žali.

Dao sam joj dobrotu - da voli djecu, u bilo kojim okolnostima, čak i ako je uvrijede.

Dao sam joj snagu - da podrži svog muža, uprkos svim njegovim nedostacima.

Napravio sam je od njegovog rebra, da bi štitila njegovo srce.

​Dao sam joj mudrost - da shvati da dobar muž namjerno ne pričinjava bol svojoj ženi, ali ponekad ispituje njenu snagu i odlučnost da bude uz njega, bez kolebanja.

Na kraju, dao sam joj suze. I pravo da ih proliva, gdje i kada je potrebno. A ti, sine moj, moraš shvatiti da ljepota žene nije u njenoj odjeći, kosi ili manikiru. Njena ljepota u očima, koje otvaraju vrata ka njenom srcu. Mjestu gdje boravi ljubav.

Prevod teksta: https://vk.com/tut_me4ti?w=wall-37911280_152714

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
​