Knjiga kurtuloroga, istoričara umjetnosti i akademika Dmitrija Lihačova "Pisma o dobrom i lijepom" je postala bestseler još 1985. godine, kada je prvi put izašla.
|
|
Evo jednog od pisama učenicima i studentima o umjetnosti sporenja.
Sedamnesto pismo. Znati dostojanstveno sporiti U životu se susrećemo sa puno rasprava, sporova, opovrgavanja mišljenja drugih, ne slaganja. |
Svoje vaspitanje čovjek najbolje ispoljava, kada vodi diskusiju, spori, brani svoja uvjerenje. U sporu se odmah otkriva, inteligencija, logično razmišljanje, učtivost, umjeće uvažavanja ljudi i ... samouvažavanje.
Ako u sporu čovjek ne brine toliko o istini, koliko o pobjedi nad svojim protivnikom, ne zna kako da sluša svog protivnika, nastoji da protivnika "nadglasa" zastraši optužbama - to je prazan čovjek, i njegov argument je prazan.
Kako vodi spor uman i učtiv čovjek?
Prije svega, on pažljivo sluša svog protivnika - čovjeka koji se ne slaže sa njegovim mišljenjem. Štaviše, ako mu nešto nije jasno o pozicijama svog protivnika, postavlja mu dodatna pitanja. I još: ako su čak svi stavovi protivnika jasni, on će odabrati najslabije tačke u izjavi protivnika i preispitati ako njegov protivnik to tvrdi.
Pažljivo slušajući svog protivnika i preispitajući, onaj koji spori postiže tri cilja:
1. Protivnik ne može da prigovori da je "pogrešno shvaćen", ili da on "to nije tvrdio".
2. Onaj koji spori sa pažljivim odnosom prema mišljenju protivnika odmah osvaja simpatije među onima koji prate spor.
3. Onaj koji spori, slušanjem i postavljanjem pitanja dobija na vremenu da razmisli o svojim primjedbama (što je takođe važno), da razjasne svoje pozicije u sporu.
Dalje, u primjedbama nikad ne bi trebalo da se pribjegava nedozvoljenim metodama spora i treba se pridržavati sledećih pravila:
1. Ne slagati se, ali ne kriviti.
2. Ne "čitati srce", ne pokušavati proniknuti u motive uvjerenja protivnika ( "zastupate to gledište, jer je korisno za vas", " tako govorite jer ste vi takvi" i slično).
3. Ne odstupajte od teme spora; Spor treba znati dovesti do kraja, to jeste ili do pobijanja teze protivnika ili do priznanja ispravnosti protivnika.
Ako u sporu čovjek ne brine toliko o istini, koliko o pobjedi nad svojim protivnikom, ne zna kako da sluša svog protivnika, nastoji da protivnika "nadglasa" zastraši optužbama - to je prazan čovjek, i njegov argument je prazan.
Kako vodi spor uman i učtiv čovjek?
Prije svega, on pažljivo sluša svog protivnika - čovjeka koji se ne slaže sa njegovim mišljenjem. Štaviše, ako mu nešto nije jasno o pozicijama svog protivnika, postavlja mu dodatna pitanja. I još: ako su čak svi stavovi protivnika jasni, on će odabrati najslabije tačke u izjavi protivnika i preispitati ako njegov protivnik to tvrdi.
Pažljivo slušajući svog protivnika i preispitajući, onaj koji spori postiže tri cilja:
1. Protivnik ne može da prigovori da je "pogrešno shvaćen", ili da on "to nije tvrdio".
2. Onaj koji spori sa pažljivim odnosom prema mišljenju protivnika odmah osvaja simpatije među onima koji prate spor.
3. Onaj koji spori, slušanjem i postavljanjem pitanja dobija na vremenu da razmisli o svojim primjedbama (što je takođe važno), da razjasne svoje pozicije u sporu.
Dalje, u primjedbama nikad ne bi trebalo da se pribjegava nedozvoljenim metodama spora i treba se pridržavati sledećih pravila:
1. Ne slagati se, ali ne kriviti.
2. Ne "čitati srce", ne pokušavati proniknuti u motive uvjerenja protivnika ( "zastupate to gledište, jer je korisno za vas", " tako govorite jer ste vi takvi" i slično).
3. Ne odstupajte od teme spora; Spor treba znati dovesti do kraja, to jeste ili do pobijanja teze protivnika ili do priznanja ispravnosti protivnika.
|
Na svojoj poslednjoj izjavi želim da se posebno zaustavim. Ako od samog početka vodite spor učtivo i mirno, bez arogancije, onda samim tim osiguravate mirno povlačenje sa dostojanstvom.
Zapamtite: u sporu nema ništa ljepše, od smirenog, ako je potrebno, priznanja potpune ili djelimične ispravnosti neprijatelja. |
|
Time dobijate poštovanje okruženja. Time kao da pozivate na ustupke i svog protivnika, primorate ga da ublaži svoje krajnje pozicije.
Naravno, priznati ispravnost protivnika može se samo kada se radi o vašim opštim uvjerenjima, a ne o moralnim principima (oni uvijek treba da budu najviši). Čovjek ne bi trebalo da bude vjetrokaz, ne treba da se povuče pred protivnikom samo da mu udovolji, ili, ne daj Bože, iz kukavičluka, zbog karijere, i tako dalje.
Ali da prizna dostojanstveno te stavove, koji nas ne tjeraju da odustanemo od svojih opštih uvjerenja (nadam se, visokih), ili dostojanstveno da prihvati svoju pobjedu bez likovanja nad pobijeđenim u sporu, ne trijumfovati, bez vređanja ponosa protivnika - kako je to lijepo!
Jedno od najvećih intelektualnih zadovoljstava je pratiti spor, koji vode vješti i pametni učesnici debate.
U sporu nema ništa gluplje od sporenja bez argumentacije. Sjetite se razgovora između dvije dame u Gogoljevim "Mrtvim dušama".
Kada onaj koji spori nema argumenata, pojavljuje se samo "mišljenje".
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Naravno, priznati ispravnost protivnika može se samo kada se radi o vašim opštim uvjerenjima, a ne o moralnim principima (oni uvijek treba da budu najviši). Čovjek ne bi trebalo da bude vjetrokaz, ne treba da se povuče pred protivnikom samo da mu udovolji, ili, ne daj Bože, iz kukavičluka, zbog karijere, i tako dalje.
Ali da prizna dostojanstveno te stavove, koji nas ne tjeraju da odustanemo od svojih opštih uvjerenja (nadam se, visokih), ili dostojanstveno da prihvati svoju pobjedu bez likovanja nad pobijeđenim u sporu, ne trijumfovati, bez vređanja ponosa protivnika - kako je to lijepo!
Jedno od najvećih intelektualnih zadovoljstava je pratiti spor, koji vode vješti i pametni učesnici debate.
U sporu nema ništa gluplje od sporenja bez argumentacije. Sjetite se razgovora između dvije dame u Gogoljevim "Mrtvim dušama".
Kada onaj koji spori nema argumenata, pojavljuje se samo "mišljenje".
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
