Akademik D. S. Lihačov u pismima upućenim mladim, govori o duhovnim vrijednostima čovečjanstva i ljepoti svijeta koji nas okružuje.
U čemu je smisao života?
|
|
Možemo na različite načine definisati cilj svog postojanja, ali cilj mora postojati – inače to neće biti život, već životarenje. Treba imati i principe u životu. Dobro ih je čak zabilježiti u dnevnik, ali da bi dnevnik bio "pravi", ne smije se nikom pokazivati – treba ga pisati samo za sebe.
|
Jedno pravilo u životu mora imati svaki čovjek, cilj svog života, princip svog života, u svom ponašanju: treba živeti život dostojanstveno, da vas ne bude sramota da ga se sjećate. Dostojanstvo zahtijeva dobrotu, velikodušnost, traži umjeće da ne budete egoista, da budete pravedni, da budete dobar prijatelj i da nalazite radost u pomoći drugom.
Radi dostojanstva u životu treba da znate da se odreknete sitnih zadovoljstava a i krupnih... Da umijete da se izvinite, priznate drugom svoju grešku – mnogo je bolje nego da varate i lažete. Obmanjujući, čovjek prije svega obmanjuje sam sebe, jer misli da je uspješno slagao, a ljudi su shvatili, i zbog delikatnosti prećutali. Laž se uvijek vidi. Ljudima naročit osjećaj govori da li ih neko laže ili im govori istinu. Ali dokaza nema, i najčešće ljudi neće da imaju ništa sa takvim ljudima…
Priroda je stvarala čoveka milionima godina dok ga nije stvorila – baš tu stvaralačku, kreativnu djelatnost prirode treba, kako ja mislim, poštovati, treba proživjeti život dostojanstveno, kako priroda, koja je radila na tome da nas stvori, ne bi bila uvrijeđena. Priroda je kreativna, stvorila nas je i zato moramo njegovati u svom životu ovu stvaralačku tendenciju, stvaralaštvo i nikada ne smijemo podržati ništa rušilačko što u životu postoji.
Kako ovo razumjeti, kako ovo primijeniti u svom životu – na ovo mora da odgovori svaki čovjek individualno, u skladu sa svojim sposobnostima, interesim itd. Ali živjeti treba stvarajući, podržavajući stvaralačku energiju života. Život je raznovrstan, pa je u skladu sa tim, i stvaralaštvo raznovrsno, i naše težnje ka stvaralačkom su onoliko raznovrsne koliko su raznovrsne naše sposobnosti i sklonosti. Zar ne?
U životu postoji određeni "nivo" sreće od koga računamo, kao što računamo visinu, počev od nivoa mora. Polazna tačka. I tako je zadatak svakog čoveka, i u krupnom i u malom, da podigne ovaj nivo sreće u životu. Ni lična sreća ne smije ostati van ovih težnji. Ali najvažnije je podići nivo sreće svojih bližnjih, čiji nivo sreće možete podići lako, bez mnogo muke. Ovo znači da ćete podići i nivo sreće svoje porodice, svoje zemlje, pa i čovječanstva, na kraju krajeva. Načini su različiti, ali svakom od nas je neki način dostupan.
Ako je van vaših moći rešavanje državnih problema, što uvijek podiže nivo sreće ukoliko se oni mudro rešavaju, možete podići nivo sreće u svom radnom okruženju, u svojoj školi, u krugu prijatelja. Svako ima takvu mogućnost.
Radi dostojanstva u životu treba da znate da se odreknete sitnih zadovoljstava a i krupnih... Da umijete da se izvinite, priznate drugom svoju grešku – mnogo je bolje nego da varate i lažete. Obmanjujući, čovjek prije svega obmanjuje sam sebe, jer misli da je uspješno slagao, a ljudi su shvatili, i zbog delikatnosti prećutali. Laž se uvijek vidi. Ljudima naročit osjećaj govori da li ih neko laže ili im govori istinu. Ali dokaza nema, i najčešće ljudi neće da imaju ništa sa takvim ljudima…
Priroda je stvarala čoveka milionima godina dok ga nije stvorila – baš tu stvaralačku, kreativnu djelatnost prirode treba, kako ja mislim, poštovati, treba proživjeti život dostojanstveno, kako priroda, koja je radila na tome da nas stvori, ne bi bila uvrijeđena. Priroda je kreativna, stvorila nas je i zato moramo njegovati u svom životu ovu stvaralačku tendenciju, stvaralaštvo i nikada ne smijemo podržati ništa rušilačko što u životu postoji.
Kako ovo razumjeti, kako ovo primijeniti u svom životu – na ovo mora da odgovori svaki čovjek individualno, u skladu sa svojim sposobnostima, interesim itd. Ali živjeti treba stvarajući, podržavajući stvaralačku energiju života. Život je raznovrstan, pa je u skladu sa tim, i stvaralaštvo raznovrsno, i naše težnje ka stvaralačkom su onoliko raznovrsne koliko su raznovrsne naše sposobnosti i sklonosti. Zar ne?
U životu postoji određeni "nivo" sreće od koga računamo, kao što računamo visinu, počev od nivoa mora. Polazna tačka. I tako je zadatak svakog čoveka, i u krupnom i u malom, da podigne ovaj nivo sreće u životu. Ni lična sreća ne smije ostati van ovih težnji. Ali najvažnije je podići nivo sreće svojih bližnjih, čiji nivo sreće možete podići lako, bez mnogo muke. Ovo znači da ćete podići i nivo sreće svoje porodice, svoje zemlje, pa i čovječanstva, na kraju krajeva. Načini su različiti, ali svakom od nas je neki način dostupan.
Ako je van vaših moći rešavanje državnih problema, što uvijek podiže nivo sreće ukoliko se oni mudro rešavaju, možete podići nivo sreće u svom radnom okruženju, u svojoj školi, u krugu prijatelja. Svako ima takvu mogućnost.
|
Život je - prije svega, stvaralaštvo, ali to ne znači da svaki čovjek, da bi živio, mora da se rodi kao umjetnik, balerina ili naučnik. Stvaralaštvo se takođe može stvoriti. Može se stvoriti dobra atmosfera oko sebe, kako sada kažu, stvoriti auru dobra oko sebe. |
|
Evo, na primjer, čovjek može u društvu unijeti atmosferu sumnjičavosti, nakon nekog tjeskobnog ćutanja, a može da unese radost, svjetlost. To i jeste stvaralaštvo. Stvaralaštvo je neiscrpno. Tako život – i jeste vječito stvaralaštvo.
Čovjek se rađa i ostavlja iza sebe sjećanje. Kakvo će sjećanje ostaviti iza sebe? O ovome ne treba da brinemo kada dođemo u određene godine, već, mislim, od samog početka, jer čovjek može otići u svakom času, u bilo kom trenutku. A jako je važno kakvo sjećanje će iza sebe ostaviti.
Prevod teksta: https://cameralabs.org/10645-dmitrij-likhachjov-v-chjom-smysl-zhizni
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
