Dobre djevojke idu u raj, a loše - gdje god žele

​
Ili zašto poslušnost ne donosi sreću.

Dobre djevojke idu u raj,
​a loše - gdje god žele.

~ Njemačka poslovica

​Dobre djevojke (i dječaci) idu u raj ... Ali raj je posle smrti.

(iz ličnog razgovora)

- Uvijek sam mislila da ako budem dobra, ljudi će me voljeti i prihvatiti.

- A šta je po tebi "dobra"?

- Dobra, fleksibilna, popustljiva ... učtiva, nikad ne bijesni na druge. Udobna.

- Vjerovatno je teško, biti takva?

- Ja sam u grupi (psihoterapeutskoj) dugo pokušavala da budem tako dobra. I znaš šta se dogodilo? Mene, tako tihu i pristojnu, niko nije primjećivao. Bila sam neprimjetna siva mrlja.

- A postala si jarka boja?

- Kada sam počela da se ljutim, direktno govorim o svom bijesu i prestala da se povlačim. Imala sam ogroman strah da će me odbaciti zbog toga. Da će umjesto ravnodušnosti biti potpuno odbacivanje. I desilo nešto čudno ...

- Šta tačno?

- Počeli su da me primećuju, počeli su da komuniciraju sa mnom, postala sam im interesantna. Tek kad sam počela da se ljutim i ispoljavam svoj bijes.

- Zašto misliš da se to dogodilo?

- Mislim da sam postala prirodna ...


Velika Iluzija je ponašati se "dobro" da bi te odobravali i hvalili, i čekala od života nagrada. Ali nagrada neće doći.

Postoji još jedna iluzija. Miješati prirodnost i razuzdanost, nesposobnost osjećaja tuđih ličnih granica. 

Umjetnost komunikacije je znati ispoljiti različitog sebe, uključujući i "lošeg" - bez gaženja drugih. To je, umjetnost života - naći svoj put i slijediti ga, oslanjajući se na svoj sistem vrijednosti, i ne trošiti vrijeme na tuđe sisteme, puste snove da će ti za dobro obavljanje "domaćih zadataka" život uopšte, kao i drugi ljudi dati slatkiš... 

Ilja Latipov
​

Prevod i adaptacija teksta: https://tumbalele.livejournal.com/26102.html

Prevela: Beba Muratović -  bebamur.com​​​​
​