Nijedan čin ljubaznosti, koliko god bio mali, nikada neće biti gubljenje vremena. Upravo ovi gestovi puni naklonosti i zahvalnosti objedinjuju najautentičniju mudrost, ono što je dobro za naš mozak i omogućava nam da se povežemo sa drugima integritetom i plemenitošću.
Možda se čini čudnim, ali Charles Darvin je u svoje vrijeme već govorio o važnosti dobrote u čovjeku. Dobrota u nama zapravo predstavlja naš najjači i najvredniji instinkt, faktor koji je odredio opstanak ne samo ljudske rase, već i cjelokupne žive populacije. Ipak, dobrota se ne praktikuje onoliko koliko bi trebalo da bude.
Sijte tragove dobrote u svim svojim postupcima, ne ustručavajte se da to činite. Jer čak i ako drugi to ne shvate, vaš um će uvijek biti u skladu sa vašim srcem.
Dobrota zauzima veoma precizan prostor u mozgu: neuronski mehanizmi se podudaraju sa onima empatije. Ako to služi za identifikaciju potrebe, dobrota služi da taj osećaj prevede u spontani i duboki čin koji ima za cilj da učini dobro, da pruži dobrobit i pomoć.
Ovaj izuzetni mehanizam našeg mozga ima veoma specifičnu svrhu: da se povezujemo jedni s drugima, a ne da ostanemo sami. Ovo je interesantna tačka gledišta koju ćemo danas produbiti sa vama.
Sijte tragove dobrote u svim svojim postupcima, ne ustručavajte se da to činite. Jer čak i ako drugi to ne shvate, vaš um će uvijek biti u skladu sa vašim srcem.
Dobrota zauzima veoma precizan prostor u mozgu: neuronski mehanizmi se podudaraju sa onima empatije. Ako to služi za identifikaciju potrebe, dobrota služi da taj osećaj prevede u spontani i duboki čin koji ima za cilj da učini dobro, da pruži dobrobit i pomoć.
Ovaj izuzetni mehanizam našeg mozga ima veoma specifičnu svrhu: da se povezujemo jedni s drugima, a ne da ostanemo sami. Ovo je interesantna tačka gledišta koju ćemo danas produbiti sa vama.
Mi smo "programirani" da praktikujemo dobrotu
Jerome Kagan je poznati profesor psihologije na Harvardu koji podržava ideju da je naš mozak programiran da praktikuje dobrotu. Prema tome ima isti stav kao i Charles Darvin, koji se bavio ljubavlju, saosećanjima ili pažnjom, koja nam je omogućila da preživimo kao vrsta.
Međutim, iako naš mozak po prirodi ima sličnu sklonost, to ne znači da čovjek po prirodi ili iznad svega teži ka dobroti. Naš mozak uključuje mnoge druge jednako važne biološke trendove, od kojih svaki ima sposobnost da utiče na naše ponašanje - baš kao i ljutnja, ljubomora i naravno nasilje.
Sa svoje strane, Daniel Goleman nas podsjeća da je najintenzivnija emocija našeg mozga saosjećanje. Kada ga praktikujemo, čitav limbički sistem odzvanja višestrukim vezama. Tako se oslobađaju i neurohemijski agensi, kao što je oksitocin, koji stvaraju iznenadnu melodiju pozitivnih emocija u kojoj nas empatija, uzajamnost ili izražena želja da čine dobro, još više oplemenjuju kao vrstu.
To je divna stvar koja se isplati vježbati.
Jerome Kagan je poznati profesor psihologije na Harvardu koji podržava ideju da je naš mozak programiran da praktikuje dobrotu. Prema tome ima isti stav kao i Charles Darvin, koji se bavio ljubavlju, saosećanjima ili pažnjom, koja nam je omogućila da preživimo kao vrsta.
Međutim, iako naš mozak po prirodi ima sličnu sklonost, to ne znači da čovjek po prirodi ili iznad svega teži ka dobroti. Naš mozak uključuje mnoge druge jednako važne biološke trendove, od kojih svaki ima sposobnost da utiče na naše ponašanje - baš kao i ljutnja, ljubomora i naravno nasilje.
Sa svoje strane, Daniel Goleman nas podsjeća da je najintenzivnija emocija našeg mozga saosjećanje. Kada ga praktikujemo, čitav limbički sistem odzvanja višestrukim vezama. Tako se oslobađaju i neurohemijski agensi, kao što je oksitocin, koji stvaraju iznenadnu melodiju pozitivnih emocija u kojoj nas empatija, uzajamnost ili izražena želja da čine dobro, još više oplemenjuju kao vrstu.
To je divna stvar koja se isplati vježbati.
Prema ovim stručnjacima u ljudskim emocijama, dobrota je instinkt naslijeđen od naših predaka koji ih je naučio da u neprijateljskom svijetu najjači ne preživljava, nego onaj koji može računati na veću mrežu podrške.
Otuda naša sposobnost da "zarazimo" naše emocije sa drugima; naši neuroni omogućavaju nam da identifikujemo strah u drugima kako bismo spriječili rizik, shvaćajući da je pomaganje drugima način investiranja u sebe, tako da u budućnosti možemo dobiti istu pomoć u vrijeme potrebe.
Trenirajte saosećanje da biste poboljšali sopstveno mentalno zdravlje
David Keltner, profesor na Univerzitetu Berkeley u Sjedinjenim Američkim Državama i direktor "Centra za istraživanje dobrote" objašnjava nam da vrijednosti na kojima moderno društvo počiva potpuno razbija našu prirodnu sklonost ka samilosti ili dobroti.
Novac je sam po sebi element koji nas individualizira, razdvaja i tjera da se takmičimo među sobom. Izgubili smo koheziju grupe, osim eksplicitne želje da garantujemo dobro naših bližnjih, jer smo sada postali neprijatelji jedni drugih.
Ovaj fenomen je toliko očigledan da, baš kao što profesor Keltner objašnjava u knjizi kao što je "Rođen da bude dobar", ljudi sa najvećim bogatstvom su obično najmanje saosećajni.
Otuda naša sposobnost da "zarazimo" naše emocije sa drugima; naši neuroni omogućavaju nam da identifikujemo strah u drugima kako bismo spriječili rizik, shvaćajući da je pomaganje drugima način investiranja u sebe, tako da u budućnosti možemo dobiti istu pomoć u vrijeme potrebe.
Trenirajte saosećanje da biste poboljšali sopstveno mentalno zdravlje
David Keltner, profesor na Univerzitetu Berkeley u Sjedinjenim Američkim Državama i direktor "Centra za istraživanje dobrote" objašnjava nam da vrijednosti na kojima moderno društvo počiva potpuno razbija našu prirodnu sklonost ka samilosti ili dobroti.
Novac je sam po sebi element koji nas individualizira, razdvaja i tjera da se takmičimo među sobom. Izgubili smo koheziju grupe, osim eksplicitne želje da garantujemo dobro naših bližnjih, jer smo sada postali neprijatelji jedni drugih.
Ovaj fenomen je toliko očigledan da, baš kao što profesor Keltner objašnjava u knjizi kao što je "Rođen da bude dobar", ljudi sa najvećim bogatstvom su obično najmanje saosećajni.
Tehnika vježbanja saosećajna meditacijom
Interesantno je otkriti da se saosjećanje, kao i dobrota, mogu naučiti. Jednom kada smo svjesni činjenice da smo se previše udaljili od naše suštine da jedrimo u egoizmu, u materijalizmu ili u stvarnosti lišenoj autentičnih međuljudskih odnosa, tada postaje neophodno razmišljati o potrebi za promjenom.
Prema studiji objavljenoj u časopisu "Psychological Science", kroz saosjećajnu meditaciju odrasli se mogu trenirati da reaktiviraju neke uspavane ili jednostavno nedovoljno iskorišćene djelove mozga.
- Saosjećajna meditacija je budistička tehnika koja se zasnovana na vizualizaciji.
- To je jednostavno stvar zamišljanja ličnih situacija kroz koje se pamti voljena osoba koja je iskusila trenutak teškoće.
- Moramo ponovo proživjeti tu patnju kako bismo "uključili" određene emocionalne strukture kao što je dio mozga povezan s potrebom da se pruži utjeha i podrška.
- Vizualizacija počinje fokusiranjem na ljude koji su vam najbliži, a zatim se postepeno širi vaš krug i vaši horizonti, prelazeći od prijatelja, kolega, komšija, do ljudi koje ste tek upoznali i zatim stižu do potpunih stranaca.
- Osnovna ideja je da se saosjeća s potrebama drugih, njihovim bolom i njihovim strahovima, približavajući se onima koji pate, ko god da je.
Ova vrsta vježbanja zasnovana na meditaciji, pravilnoj kontroli disanja i dubokoj svijesti o sopstvenim emocijama ima za cilj stvaranje, prema neurolozima, interesantne plastičnosti mozga. To bi nam omogućilo da se oslobodimo stresa, uložimo u blagostanje i na to unutrašnje bogatstvo koje može promijeniti svijet.
Dobrota je jedina zaista nepogrešiva investicija.
Prevod teksta :https://lamenteemeravigliosa.it/bonta-bene-cervello-modifica/
Prevele Ana i Beba Muratović - bebamur.com
