Transformacija i samopoštovanje
Stoga postajemo otporni na promene. Zbog toga se mnogi plaše razmišljanja, jer će to podrazumevati velike transformacije, gde se sve može uništiti do temelja. I ja volim destrukciju, jer je to ono što nas približava istini: hiljadu puta je istinitije napustiti ono što nisi nego uspostaviti se u onome ko jesi, jer u sekundi možeš biti drugačiji. Što više odsecate, što ste iskreniji prema sebi, više vas ostaje.
Najstrašnije je shvatiti da u Univerzumu ne postoji nijedna konstanta, da se ne oslanja ni na šta (osim na svoju fluidnost?). Konstanta je nešto što je dogovoreno, da će tako biti za vreme trajanja rasprave o nekom procesu ili pojavi, a to može biti konstanta samo pod strogo određenim uslovima. Uslovi se menjaju i konstanta više nije konstanta.
Verovatno nikada nećemo dostići sebe u potpunosti – pa da dostignemo 100%. Nešto se stalno menja i teče unutra. Taman kada nam se učini da se nešto završilo i osetimo olakšanje, pojavi se nešto novo i shvatimo da nam to nije poznato.
Stoga nikada nećemo izgledati dovoljno dobro za sebe. Osećamo se dobro samo kada skinemo kremu svog unutrašnjeg rada, jer samo u takvim trenucima sami sebi delujemo dobro i osećamo maksimalnu podudarnost između onoga što želimo i onoga što je stvarno. Ali ovo traje jedan trenutak, a ostatak vremena se dešavaju promene (pa čak i u tom trenutku se dešavaju, ali mi jednostavno volimo ono što osećamo).
Zato ne očekujte previše od sebe, samo pošteno živite ono što ste sada. Možda je slaganje sa samim sobom jedina doza kontrole koju imamo.
© Inna Makarenko
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/soglasie-s-soboy
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com