U ovom članku ćemo govoriti o domaćicama kao onoj grupi žena koja svoj radni i lični život posvećuju, isključivo brizi o kući i porodici, pripremi hrane, čišćenju i brizi da svaki dan ide prema potrebama porodice.
Domaćica: njeno nevidljivo lice, njen emocionalni naboj
Žena koja je domaćica nema platu i čak je ni društvo ne prepoznaje. To je posao koji se odvija 24 sata dnevno i traje 365 dana u godini, a ne uključuje praznike, za koji morate sve znati, biti kuvar, učitelj, dadilja, zabavljač, staratelj, GPS , lekar, sekretar, noćna i dnevna straža ...
Obim posla određuje se veličinom porodice, mjestom gde se kuća nalazi, socijalnim statusom itd. Takođe, radno vrijeme stalno varira, ali što je najvažnije, posao se nikad ne završava.
To nije posao koji se plaća i praktično je izuzet od stvarnog priznanja, pa osim emocionalne vrijednosti koja mu se može dati, često postoje faze ili porodične i socijalne jedinice koje ne razumeju važnost i poteškoće upravljanja svakom porodicom. .
Čišćenje, peglanje, kupovina, briga o partneru, djeci čak i kad odrastu, pripremanje savršenih obroka, jednako postupanje sa svima i održavanje mira u kraljevstvu ... Sve to bez prigovora.
U tom smislu, nebriga o sebi je previše česta greška, koja često rezultira ne baš pozitivnim posledicama po duh i osjećanja žene. To može dovesti do anksioznosti, depresije i psihosomatskih simptoma, zajedno sa nedostatkom prepoznavanja. Da vidimo detaljnije.
Polazeći od osnovnog koncepta da su depresija i anksioznost najčešći problemi žena, oni se pojačavaju u slučaju žena koje nemaju plaćen posao i nalaze se u porodičnom okruženju. U nekoliko studija utvrđeno je da žene koje rade kod kuće više pate od hroničnih bolesti, akutnijih simptoma i manje samoprocene zdravstvenog stanja.
Jedno od objašnjenja leži u ulozi koju igraju u svom životu, kao i u nepravdama koje moraju da dožive suočene sa stresnim i neinspirativnim navikama, koje diktira tradicionalna uloga domaćice i majke.
Ovoj ulozi tradicionalno nedostaje struktura i socijalni kontekst.
Žena koja je domaćica ima manje kontrole nad svojim tempom rada. Na kraju, nepriznavanje i nevidljivost kućnog posla mogu u velikoj mjeri umanjiti samopoštovanje žena koje se bave kućnim poslovima, sa ili bez pomoći.
Iz tog razloga, treba dati strukturu ovom radu, prepoznavanjem socijalne i ekonomske težine od strane vlada, dodeliti mu vrednost koja mu odgovara u porodičnoj jedinici, pružite socijalnu i emocionalnu podršku ovim ženama.
Zajednica domaćica jedan je od najzaboravljenijih društvenih sektora naše kulture. Vrijeme je da im damo moć i priznanje koje zaslužuju jer je to, bez sumnje, jedan od najtežih, najneophodnijih i najzahtevnijih postojećih poslova. Nikada to ne bismo smeli zaboraviti.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/casalinga-donne-invisibili/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com