Dozvolite sebi da vas vole prelepom ljubavlju, neka vas vole onako kako zaslužujete, jer istinska ljubav ne boli, ona donosi radost, a ne tugu.
John Gottman, profesor sa Univerziteta u Vašingtonu, jedan je od vodećih stručnjaka za ljubavne odnose. U jednoj od svojih knjiga, "Emocionalna inteligencija u vezi", objašnjava da se tajna trajne i srećne veze krije u tome kako znati poštovati jedni druge. Ovim profesor želi da istakne potrebu da jedni drugima pomažemo i prije svega da stvorimo zajednička značenja i vrijednosti.
Bol, dakle, nema značenje ni prostor u odnosima ove vrste. Pozivamo vas da o tome razmislite sa nama.
Nedostatak ljubavi ostavlja ožiljke u našem mozgu
Jedna od najistaknutijih karakteristika ljudi koji uspjevaju da uspostave odnose zasnovane na poštovanju, sreći i rastu je sposobnost da vole kao da nikada ranije nisu povređeni, a da ne preliju moguću bol prethodnih veza na novog partnera.
Ali postoje i pojedinci na svijetu koji su uvjereni da ljubav boli, jer su to potvrdila njihova prošla iskustva. Govorimo o nedostatku ljubavi. U stvari, prema studiji objavljenoj u časopisu "Journal of Neurophisiologi", naš mozak, suočen sa emocionalnim slomom ili razočaranjem, reaguje kao što bi reagovao na fizički bol.
Kada bismo mogli da izgradimo novo tkivo i ojačamo neuronske ligamente pogođene bolom zbog emocionalne traume, sigurno bismo postigli zdraviju unutrašnju ravnotežu.
Teoriju interpersonalne neurobiologije (IPNB) razvio je psihijatar Dan Siegel. Prema njegovim riječima, najbolji način liječenja neuronskih kola zahvaćenih usamljenošću i utučenošću posle sentimentalnog neuspjeha je praksa meditacije.
Njegovanje stanja smirenosti vrlo je efikasan način da pronađemo tačku ravnoteže, u kojoj ćemo razumeti da ono što nas boli nije ljubav, već naše akcije i reakcije.
Nikada nije prava ljubav koja boli, uvijek je to nedostatak ljubavi. Izgubljena bitka je ta koja se gasi i razotkriva, to je umor bespomoćnog srca, bez nade. Srce koje više ne vjeruje u "Obećavam ti da ću se promeniti" i u "Siguran sam da će od sada stvari biti bolje".
Želim ljubav koju čine saučesnički pogledi, ponizna srca i zajednički putevi.
Moramo kategorički odbaciti ljubavi koje imaju ukus suza. Moramo se suprotstaviti ideji da prave životne lekcije dolaze sa patnjom i da svi, na ovaj ili onaj način, moraju osjećati bol da bi se ponovo rodili.
Pa, sreća takođe uči mnogim stvarima. Jer u ljubavi sa velikim "Lj" nema oštrica koje bole i nema mjesta za neizmjerni ego, za strahove i nepovjerenje. Iskrena naklonost ne boli, ne pokušava da povrijedi i ako se ikad pojave tužan pogled i gorak osmijeh, partner će potražiti razlog tog oblaka koji prolazi i odmah ga izbjeći.
Kao što nam je rekao Erich Fromm, ljubav je prije svega čin vjere. To se može videjti i kao skok u mrak u kojem, čak i ako nam niko ne može garantovati da će sve biti u redu, ne oklijevamo da se bacimo, da uvijek ponudimo najbolje od nas da damo sreću i nikada gorčinu.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/amare-amore-bello-non-ferisce/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com