BebaMur
.
  • Početna
  • Video
  • Blog
  • Nauka
  • Duhovnost
  • Psihologija
  • Mudrost
  • Nadahnuće
  • Donirajte

Dr Aleksandar Kotok - Vakcinacija, pitanja i odgovori za misleće roditelje (II - dio)

17/2/2015

1 Comment

 
Picture
Dakle, između vakcinske i prirodne bolesti nema razlike? Pošto antitijela proizvode jedni te isti antigeni? Zašto ne bi izbjegli prirodnu bolest, koja može biti veoma teška, sa lakšom, vakcinskom?

Reakcija oranizma u interakciji sa prirodnim antigenima i antigenima iz vakcina je u osnovi različita. Osim
tetanospazina, toksina koji dovodi do tetanusa, uzročnici svih ostalih " vakcinskih" bolesti ulaze u organizam preko sluzokože disajnog i digestivnog sistema. Kao odgovor na invaziju uzročnika (patogena) tamo počinje proizvodnja imunoglobulina A (IgA).
Faktički, ti slučajevi bolesti, koje posmatramo, teško da čine 1% svih slučajeva inficiranja, najvjerovatnije, to je mnogo manje - možda i hiljadu puta.

Kada se dešava prirodna bolest, tada pored proizvodnje IgA, hemijski signali iz sluznica pokreću harmonični "hor" imunog sistema, rezultat toga je da imuni odgovor postaje zreo, a nastali imunitet posle preležane bolesti - traje cio život. Prirodne bolesti, koje se javljaju kod normalnog, zdravog djeteta, pomažu da se "reguliše" i istrenira imuni sistem.

Patogeni koji ulaze u organizam sa vakcinama, zaobilaze sluznice i odmah ulaze u krvotok. Za takav razvoj događaja organizam nije evolutivno spreman.

Da bi se nosio sa infekcijom, koja nije neutralisana na nivou sluznica i sa borbom za koju organizam nije blagovremeno pripremljen dobijenim hemijskim signalima, on je prinuđen da potroši mnogo puta veći broj limfocita nego što se to događa tokom prirodne bolesti.

Na primjer, procjenjuje se da ako prirodni zaušci troše 3-7% od ukupnog broja limfocita, tada zaušci nakon vakcinacije - ti koji se zovu "lagani" troše 30-70% limfocita. Deset puta više!

 Čim se plazmatična ćelija ili limfocit "veže" za određeni antigen, on postaje nesposoban da reaguje na druge antigene koji ulaze u organizam (što djelimično objašnjava hronično sniženje imuniteta kod vakcinisanih i česte infekcije nakon vakcinacije).

Pri tom antitijela se ne proizvode  za "čiste" antigene patogena, kao što je slučaj pri prirodnom procesu, već za složeni biokompleks antigena, konzervanasa, adjuvansa (supstance koje povećavaju proizvodnju antitijela) sredstava za dekontaminaciju (supstance za dekontaminaciju vakcina ) ...Takav imuni odgovor je nezreo, a nastao imunitet - krh i kratkovremen. Hronično iscrpljivanje imunog sistema vakcinama nije bezopasno na dugi rok.

U svom pismu Nacionalnom komitetu za bioetiku, onkolog - immunolog prof. V.V. Gorodilova piše:

" Koliko god vremena da su bile imunopatološke forme, sve one dovode do narušavanja balansa T-ćelija, dovode funkcionalno i strukturno do mnogobrojnih poremećaja u zdravlju djeteta. Zaliha limfocita postepeno osiroromašuje i organizam postaje osjetljiv na razne antropogene faktore. Čovjek stari prije vremena. Fiziološko, prirodno starenje - je proces postepenog slabljenja, odumiranja svih djelova imunog sistema. Vakcine  ubrzavaju, podstiču proces "potrošnje" limfocita, veštački dovode ljudski organizam do prevremenog starenja, zbog toga se javljaju staračke bolesti kod mladih. Kod onkoloških bolesti, u osnovi je disbalans između brzine imunog odgovora i rasta tumora. Razvoj onkološke bolesti opredjeljuje brzina razmnožavanja limfoidnih ćelija koje reaguju na nju, koje su usmjerene, osim toga i na borbu protiv stalno dolazećih antigena iz vakcina."

Govorili ste o efikasnosti. Šta možete da kažete o istraživanjima bezbjednosti vakcina?

Ovdje je situacija još gora. Ako je vakcina nedovoljno efikasna, tada roditelj može zaključiti: zašto da je ne dam, daće djetetu bar neku zaštitu?

Međutim, svaki normalan roditelj će postaviti suštinski uslov, bezbjednost same procedure, zato se preuzimaju sve mjere da se ubijede da su vakcine apsolutno bezopasne. Koriste se svi mogući i nemogući trikovi.

Najčešće: pri sprovođenju ispitivanja u grupu vakcinisanih ulaze pažljivo odabrana, zdrava djeca koja nijesu oboljela ni od jedne hronične bolesti i koja nijesu imala nikakve prethodne neželjene reakcije na vakcine, pa čak i prije nego što prime vakcinu daju im antihistaminike (tavegil, suprastin) da bi "snizili" temperaturu i zapaljenje na mjestu uboda i stvorili utisak odsustva neželjenih reakcija.

Posmatranje vakcinisanih traje tačno toliko da se ne vide odložene komplikacije koje se mogu javiti posle nekoliko nedjelja ili mjeseci, da se ne bi pokvarila ružičasta slika koju su nacrtali vakcinaši.

Međutim, čim je vakcina licencirana, i  uključena u kalendar vakcinacije, počnu je davati djeci, ispostavilja se da je proklamovana bezbjednost fiktivna.

Konkretne primjere teških bolesti koje se razvijaju nakon vakcinacije, navešću u narednom poglavlju, a za sada smo da napomenem da u principu nema bezbjedne vakcine. Najbolja, najsigurnija vakcina je ta koja nije primljena.

Međutim, sve su nas u detinjstvu vakcinisali. I ništa - svi smo zdravi ...

Prvo, daleko od toga da su svi zdravi. Porazovarajte sa onima koji su imali komplikacije od vakcinacije, kojima nije pružena prilika da steknu obrazovanje i žive normalan život u društvu. Vi ne znate koliko je djece umrlo posle vakcinacije, i koliko ih je postalo doživotni invalid, provodeći svoje dane u specijalnim institucijama. To se nikada nije saopštavalo.

Drugo, uporedite koliko ste vi primili vakcina, a koliko su vaša djeca. Definitivno nijeste primili tri vakcine (sa živom kao konzervansom), protiv hepatitisa B, a pri tome prvu od njih - nekoliko sati nakon rođenja. Nijeste primili ni vakcinu protiv rubeole. Moguće je da nijeste primili ni protiv zaušaka; roditelji koji su stariji nijesu primili ni protiv malih boginja. Vaši roditelji nijesu mogli slijediti uporne reklame da vas zaštite od hepatitisa A ili meningitisa vakcinama - odgovarajuće vakcine tada još nijesu postojale...

Jesu li srećni roditelji čije je dijete bolesno od leukemije ili autizma, što su ga vakcine spasile od bezopasnih dječijih bolesti?

Poslednjih decenija smo svedoci neviđenog porasta obolijevanja od alergija, astme, dječijih onkoloških bolesti, dijabetesa insulinske zavisnosti, reumatoidnog artritisa, autizma. Objašnjenja za ovo zvanična medicina ne nalazi, ali postoji ne mali broj nezavisnih studija koje povezuju ove bolesti sa ogromnim brojem vakcinacija, koje su se obrušile na djecu, čiji imuni sistem ne može da izdrži takav napor.

Pretpostavlja se da je masovna vakcinacija odgovorna ne samo za registrovane i jasno prepoznatljive bolesti, već i za opšte sniženje sposobnosti djece za učenje i socijalnu adaptaciju.

Američki istraživač dr Harris Coulter napisao je knjigu "Vakcinacija, nasilje društva i kriminal", u kojoj je pokazao da je hiperaktivnost djece, njihova nesposobnost za učenje zbog problema sa koncentracijom, takvi poremećaji kao što su disleksija i disgrafija i čak porast nasilnosti mogu biti povezani sa vakcinama koje oštećuju mehanizam upravljanja i kontrole mozga, odnosno tzv post-encefalitičkog sindroma - hronična indolentna upala mozga, izazvana vakcinama, prije svega vakcinom protiv velikog kašlja.

Svi ljekovi takođe imaju neželjene efekte, ali se njih ne odričemo i koristimo ih u liječenju?

Razlika je u tome što ljekove koriste bolesni, da bi povratili zdravlje ili spriječili njegovo pogoršanje. Vakcine se daju zdravim, a oni po definiciji, ne mogu poboljšati zdravlje. Oni mogu samo da ga pogoršaju, a to se često i dešava.

Pored toga, kada se roditelji obrate ljekarima da pomognu njihovoj djeci, oni im saopštavaju plan ispitivanja i liječenja djeteta. Roditelji mogu da se slože sa predloženim liječenjem ili da ga odbace i traže alternative.

Međutim, kada su u pitanju vakcinacije, često je to djelo u suprotnosti sa zakonom, mišljenje roditelja se ignoriše. Vakcine počinju da daju u bolnicama, prva doza se daje u roku od nekoliko sati nakon rođenja, a sledeća - nekoliko dana kasnije, pri tom porodilju mogu i da ne obavijeste o vakciniciji, ona saznaje za vakcinacuju tek kad dobije otpusnu listu. Vakcinaciju u vrtićima i školama takođe često sprovode bez dozvole roditelja. Nažalost, pravna nepismenost roditelja omogućava da takve stvari prođu nekažnjeno.

Obavezno treba naglasiti da masovna vakcinacija taji u sebi tako mnogo načina bogaćenja. Čak i najrasprostranjenija bolest određena je brojem, koliko boluje od nje. Jedino ograničenje količine realizacije vakcina je samo broj djece i odraslih, koji "podliježu" vakcinaciji, koje vakcinaši cinično zovu "određeni kontingent".

Zarađeni novac od vakcinacije, i što je još važnije, pouzdana garancija države da će se produkcija
realizovati, stimulišu farmaceutske kompanije da na tržište lansiraju sve više novih vakcina i povećaju broj već postojećih vakcina.

Uobičajena priča - kada se na tržište pojavljuje nova vakcina, tada nam saopštavaju da je ona veoma efikasna: "jedna vakcina i vaša beba je zaštićena" Međutim, ubrzo se ispostavlja se da nije dovoljna jedna doza već ih treba nekoliko, i sve one odmah nađu svoje mjesto u kalendaru vakcinacije.

Potpuno je prirodno da se roditelji brinu za zdravlje svoje djece. A sasvim je logično ubjeđivanje ljekara da vakcine štite od opasnih bolesti.

Vakcine - parazitiraju na prirodnom roditeljskom strahu i želji da zaštite svoje dijete.

Vakcinacija je, po riječima njemačkog ljekara Gerharda Buchwalda, autora brojnih publikacija o vakcinama, biznis zasnivan na strahu.

Postoje stotine opasnih bolesti - koje su mnogo opasnije od onih od kojih se vakciniše. Pri tome, nažalost, i neizlečivih, što se ne može reći za "vakcinske" bolesti. Međutim, roditelji stalno samo slušaju o tim bolestima protiv kojih se vakcinaciniše.
 
Uobičajeni lak tok većine ovih bolesti se ignoriše, zato izuzetni slučajevi komplikacija naduvavaju do nevjerovatnih granica, i pokušavaju da izuzetak predstave kao pravilo. Pri tome, naravno, moguće komplikacije od vakcina se ignorišu. Kao rezultat toga, kod roditelja se formira pogrešna predstava o pravoj prirodi dječijih bolesti, o realnom odnosu rizika i koristi od vakcinacije.

Šteta od vakcinacije ne ograničava se samo na neposrednim komplikacijama. Dječije bolesti se stoga i zovu dječije jer je priroda predodredila da se preboluju u detinjstvu i stekne doživotni imunitet. Ne dozvoljavajući da se to desi i zamijenjujući doživotni imunitet nestabilnim vakcinskim, vakcine "prenose" bolest u odraslo doba kada je ona neuporedivo opasnija.

Druga opasnost od masovnih vakcinacija je što se bolest "pomjera" u suprotnom smjeru u uzrast dojenčadi. Pošto, ako djevojka ne preboluje bolest u djetinjstvu, kasnije ne može da preda antitijela svojoj djeci, ispostavlja se da su bebe bez zaštite od tih bolesti od koji su prije ere vakcinacije, one bile zaštićene.

Svi ovi faktori, po mom mišljenju čine vakcinaciju potpuno neprihvatljivom kao sredstvom masovne profilakse.

(Odlomak iz knjige A. Kotoka "Прививки в вопросах и ответах для думающих родителей")

Izvor: http://mreadz.com/new/index.php?id=112306

​
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com

Prvi dio "Dr Aleksandar Kotok - Vakcinacija, pitanja i odgovori za misleće roditelje (I - dio)"


1 Comment
Mari
30/3/2018 08:03:22

Napokon jedan doktor koji iskreno prica.

Reply

Your comment will be posted after it is approved.


Leave a Reply.

    Pretražite sajt
    Podijeli
    BebaMur.com
     Kopiranje i prenošenje teksta na druge portale strogo je zabranjeno!

    DMCA.com Protection Status

    Categories

    All
    Bajke
    Biografije
    Dokumentarni Film
    Dostojevski
    Društvo
    Društvo
    Duhovnost
    Ekart Tol
    Ezoterija
    Greg Brejden
    Gurdjijev
    Herman Hese
    Karma
    K.G. Jung
    Kozirjev
    Kvantna Fizika
    Mudrost
    Nadahnuce
    Nauka
    Osho
    Poezija
    Price
    Psihologija
    Tesla
    Tolstoj
    Torziono Polje
    Vakcine
    V. Zeland
    Yan
    Zanimljivosti
    Zdravlje

    Archives

    June 2025
    May 2025
    April 2025
    March 2025
    February 2025
    January 2025
    December 2024
    November 2024
    October 2024
    September 2024
    August 2024
    July 2024
    June 2024
    May 2024
    April 2024
    March 2024
    February 2024
    January 2024
    December 2023
    November 2023
    October 2023
    September 2023
    August 2023
    July 2023
    June 2023
    May 2023
    April 2023
    March 2023
    February 2023
    January 2023
    December 2022
    November 2022
    October 2022
    September 2022
    August 2022
    July 2022
    June 2022
    May 2022
    April 2022
    March 2022
    February 2022
    January 2022
    December 2021
    November 2021
    October 2021
    September 2021
    August 2021
    July 2021
    June 2021
    May 2021
    April 2021
    March 2021
    February 2021
    January 2021
    December 2020
    November 2020
    October 2020
    September 2020
    August 2020
    July 2020
    June 2020
    May 2020
    April 2020
    March 2020
    February 2020
    January 2020
    December 2019
    November 2019
    October 2019
    September 2019
    August 2019
    July 2019
    June 2019
    May 2019
    April 2019
    March 2019
    February 2019
    January 2019
    December 2018
    November 2018
    October 2018
    September 2018
    August 2018
    July 2018
    June 2018
    May 2018
    April 2018
    March 2018
    February 2018
    January 2018
    December 2017
    November 2017
    October 2017
    September 2017
    August 2017
    July 2017
    June 2017
    May 2017
    April 2017
    March 2017
    February 2017
    January 2017
    December 2016
    November 2016
    October 2016
    September 2016
    August 2016
    July 2016
    June 2016
    May 2016
    April 2016
    March 2016
    February 2016
    January 2016
    December 2015
    November 2015
    October 2015
    September 2015
    August 2015
    April 2015
    March 2015
    February 2015
    January 2015
    December 2014
    November 2014
    October 2014
    September 2014
    August 2014
    July 2014
    June 2014
    April 2014
    March 2014

- Menu
Početna  Video   Blog    Nauka - Nikola Tesla - Nikolaj Kozirjev - Pjotr Garjajev Duhovnost - Ošo -Greg Brejden - Vadim Zeland Psihologija Mudrost Nadahnuće

Copyright © 2015