Masovne vakcinacije i "epidemije" potrebne su prije svega stranim firmama, koji su "crnim desantom" uletjele u našu zemlju. Pored ovih "dobrotvora" i vakcinašima koji doprinose njihovom širenju, zbog svog sušinskog nepoznavanja vakcinoligije, odsustva znanja iz osnova epidemiologije i zaraznih bolesti, krivično-nemarnog odnosa prema individualnim osobenostima svakog pojedinca, kao i namjernog plasiranja lažnih informacija. Kojih? Evo nekoliko primjera:
1. "Ako se ne vakciniše - izbiće epidemije ... Samo vakcinacijom se može svijet spasiti od epidemija."
Za spečavanje izbijanja epidemije ili rasta bolesti, potreban je svakodnevni rad sanitarno - epidemiološke službe, da bi se znalo kojoj grupi građana prijeti difterija ili tuberkuloza. Pa, ne može cijeloj Rusiji istovremeno da prijeti deset zaraznih bolesti sa nazivom "epidemija"!
2. "Vakcine su bezbjedne."
Laž, sigurno njesu bezbjedne, zato što su to strani proteini i što je to nasilno preopterećenje imunog sistema ( pri tome većini od nas nije potrebna vještačka protetika prirodnog imuniteta).
3. "Vakcinisan znači - zaštićen."
U svakom slučaju primljena vakcina - ne znači da je neko zaštićen od zaraznih bolesti, neophodno je da se znaju rezultati: da li je imunizacija uspjela, što se ne može utvrditi vizuelno - pogledom.
4. "Aktivno se sprovodi zamjena pojmova "pojavljivanja" sa "epidemijom"."
Stalno sezonsko pojavljivanje difterije i mnogih drugih zaraznih bolesti, postajalo je, postoji i postajaće. One se ne mogu pobijediti "kao velike boginje": svaka od njih zahtijeva odgovarajuće mjere borbe i nadzora.
5. "Nevakcinisano dijete je opasno za okruženje."
Po svim međunarodnim kanonima opasan je nosioc izazivača zarazne bolesti - to može biti kako vakcinisana tako i nevakcinisana osoba; pri odsustvu u našoj zemlji procjene stvarnog broja građana koji imaju zaštitu od konkretnih zaraznih bolesti (što uopšte nije povezano sa vakcinacijom) i vakcinisani i nevakcinisani su u istom stepenu neizvjesni, vakcinisani "pokriveni" po izvještajima pedijatara i činovnika zapravo nemaju zaštitu - ovo je posebno važno za osjetljivi kontingent osoba, pošto je za njih opasan izazivač bilo koje zarazne bolesti.
6. " Vakcinisani boluju u lakšem obliku."
Još jedna iluzija. Prvo, zašto oni uopšte "boluju", kad su primili odgovarajuću "dozu" vještačke intervencije? Drugo, ne postoje jednaki ljudi, opštepoznato je da su karakter i stepen težine zarazne bolesti veoma individualni.
7. "Nevakcinisana osoba će se sigurno razboljeti i postati invalid, ako ne umre."
Zastrašivanje, nedostojno zvanja ljekara! Razbolijevaju se pojedinci, i štaviše kad prođe bolest, čovjek stiče prirodnu anti-infektivnu zaštitu. Među nama, kao i među djecom svih uzrasta, postoji 15% onih koji nijesu u stanju da proizvedu antitijela protiv zaraznih bolesti, bez obzira koliko puta da se vakcinišu, zato je potrebno njih blagovremeno identifikovati i ne vakcinisati.
8. "Velike boginje smo pobijedili zahvaljujući vakcinaciji svih stanovnika svih zemalja."
Nije se desilo ništa slično, to je dokazano i u praksi i u mnogobrojnim dokumentima SZO: čak i u endemskim regionima velikih boginja, vakcinisane su samo kontaktne osobe, a najvažnije je to što su mnogo prije proglašenja pobjede nad velikim boginjama, mnoge zemlje odbile da koriste ovu vakcinu zbog porasta komplikacija u centralnom nervnom sistemu.
Najozbiljnije kontraindikacije za uvođenje bilo kakvih živih vakcina, međunarodno priznate, su imunodeficijencije - kod nas ih prije vakcinacije niko ne provjerava.
Naučna i praktična korist svih izreda vakcina je nula. Ako, se tokom 50 godina vakcinacije novorođenčadi BCG vakcinom i spovođenjem jednom godišnje Mantoux testa (BCG vakcina sadrži žive mikobakterije) borba sa tuberkulozom pretvorila u svoju suprotnost - u povećanje pacijenata koji boluju od tuberkuloze, i to među djecom i adolescentima, jasno je da je takav pristup - krivično pogrešan.
Obilje postvakcinacinalnih komplikacija u dječijem uzrastu dovodi do obolijevanja u odraslom uzrastu - bolesti krvnog sistema, izobličenju funkcija imunih ćelija (SIDA), smanjenju životnog vijeka, neplodnosti i tako dalje. "Mi smo nacija bolesnih ljudi.", piše akademik, neonatolog V.A. Tabolin.
(Odlomak iz članka Dr G.P. Červonske "Greška prirode ili Ministarstva zdravlja?" objavljenog u žurnalu "Argumenti i činjenice") Izvor: http://gazeta.aif.ru/online/health/337/06_01
Za spečavanje izbijanja epidemije ili rasta bolesti, potreban je svakodnevni rad sanitarno - epidemiološke službe, da bi se znalo kojoj grupi građana prijeti difterija ili tuberkuloza. Pa, ne može cijeloj Rusiji istovremeno da prijeti deset zaraznih bolesti sa nazivom "epidemija"!
2. "Vakcine su bezbjedne."
Laž, sigurno njesu bezbjedne, zato što su to strani proteini i što je to nasilno preopterećenje imunog sistema ( pri tome većini od nas nije potrebna vještačka protetika prirodnog imuniteta).
3. "Vakcinisan znači - zaštićen."
U svakom slučaju primljena vakcina - ne znači da je neko zaštićen od zaraznih bolesti, neophodno je da se znaju rezultati: da li je imunizacija uspjela, što se ne može utvrditi vizuelno - pogledom.
4. "Aktivno se sprovodi zamjena pojmova "pojavljivanja" sa "epidemijom"."
Stalno sezonsko pojavljivanje difterije i mnogih drugih zaraznih bolesti, postajalo je, postoji i postajaće. One se ne mogu pobijediti "kao velike boginje": svaka od njih zahtijeva odgovarajuće mjere borbe i nadzora.
5. "Nevakcinisano dijete je opasno za okruženje."
Po svim međunarodnim kanonima opasan je nosioc izazivača zarazne bolesti - to može biti kako vakcinisana tako i nevakcinisana osoba; pri odsustvu u našoj zemlji procjene stvarnog broja građana koji imaju zaštitu od konkretnih zaraznih bolesti (što uopšte nije povezano sa vakcinacijom) i vakcinisani i nevakcinisani su u istom stepenu neizvjesni, vakcinisani "pokriveni" po izvještajima pedijatara i činovnika zapravo nemaju zaštitu - ovo je posebno važno za osjetljivi kontingent osoba, pošto je za njih opasan izazivač bilo koje zarazne bolesti.
6. " Vakcinisani boluju u lakšem obliku."
Još jedna iluzija. Prvo, zašto oni uopšte "boluju", kad su primili odgovarajuću "dozu" vještačke intervencije? Drugo, ne postoje jednaki ljudi, opštepoznato je da su karakter i stepen težine zarazne bolesti veoma individualni.
7. "Nevakcinisana osoba će se sigurno razboljeti i postati invalid, ako ne umre."
Zastrašivanje, nedostojno zvanja ljekara! Razbolijevaju se pojedinci, i štaviše kad prođe bolest, čovjek stiče prirodnu anti-infektivnu zaštitu. Među nama, kao i među djecom svih uzrasta, postoji 15% onih koji nijesu u stanju da proizvedu antitijela protiv zaraznih bolesti, bez obzira koliko puta da se vakcinišu, zato je potrebno njih blagovremeno identifikovati i ne vakcinisati.
8. "Velike boginje smo pobijedili zahvaljujući vakcinaciji svih stanovnika svih zemalja."
Nije se desilo ništa slično, to je dokazano i u praksi i u mnogobrojnim dokumentima SZO: čak i u endemskim regionima velikih boginja, vakcinisane su samo kontaktne osobe, a najvažnije je to što su mnogo prije proglašenja pobjede nad velikim boginjama, mnoge zemlje odbile da koriste ovu vakcinu zbog porasta komplikacija u centralnom nervnom sistemu.
Najozbiljnije kontraindikacije za uvođenje bilo kakvih živih vakcina, međunarodno priznate, su imunodeficijencije - kod nas ih prije vakcinacije niko ne provjerava.
Naučna i praktična korist svih izreda vakcina je nula. Ako, se tokom 50 godina vakcinacije novorođenčadi BCG vakcinom i spovođenjem jednom godišnje Mantoux testa (BCG vakcina sadrži žive mikobakterije) borba sa tuberkulozom pretvorila u svoju suprotnost - u povećanje pacijenata koji boluju od tuberkuloze, i to među djecom i adolescentima, jasno je da je takav pristup - krivično pogrešan.
Obilje postvakcinacinalnih komplikacija u dječijem uzrastu dovodi do obolijevanja u odraslom uzrastu - bolesti krvnog sistema, izobličenju funkcija imunih ćelija (SIDA), smanjenju životnog vijeka, neplodnosti i tako dalje. "Mi smo nacija bolesnih ljudi.", piše akademik, neonatolog V.A. Tabolin.
(Odlomak iz članka Dr G.P. Červonske "Greška prirode ili Ministarstva zdravlja?" objavljenog u žurnalu "Argumenti i činjenice") Izvor: http://gazeta.aif.ru/online/health/337/06_01
Galina Červonskaja je virusolog, doktor medicinskih nauka, član Ruskog nacionalnog komiteta Bioetika RAN (ruske akademije nauka), naučnik-praktičar, autor preko 100 naučnih članaka i četiri monografije, glavni autor dva izuma (1984., 1986.). Direktno je učestovala u proizvodnji prvih serija vakcina protiv poliomijelitisa (dečje paralize) ruske proizvodnje.
Galina Červonskaja je dala veliki doprinos u stvaranju savremene ruske zakonodavne baze u oblasti javnog zdravlja: od 1993.-1998. učestvovala je u izradi zakona o javnom zdravlju Ruske Federacije - "Osnovni zakon o zdravstvenoj zaštiti" (1993.), "O ljekovima" (1998.).
Ali njezin glavni rad je u oblasti - zakona "O Imunoprofilaksi infektivnih bolesti" (1998.), zahvaljujući kojem roditelji imaju zakonsko pravo da odbiju vakcinaciju.
Galina Červonskaja je dala veliki doprinos u stvaranju savremene ruske zakonodavne baze u oblasti javnog zdravlja: od 1993.-1998. učestvovala je u izradi zakona o javnom zdravlju Ruske Federacije - "Osnovni zakon o zdravstvenoj zaštiti" (1993.), "O ljekovima" (1998.).
Ali njezin glavni rad je u oblasti - zakona "O Imunoprofilaksi infektivnih bolesti" (1998.), zahvaljujući kojem roditelji imaju zakonsko pravo da odbiju vakcinaciju.
