Dragi živote, živjeću te punim plućima do poslednjeg daha

Dragi živote, želim da se izvinim za sva vremena kada sam te uzimao zdravo za gotovo i nisam iskoristio najbolje mogućnosti koje si mi ponudio. Sad kad sam pobjedio svoje strahove, stidljivost i predrasude, obećavam da ću plesati  do zore, voljeti tebe, slušati i smejati se dok ne zaboli stomak. Jer se ti i ja razumemo, jer ovu radost vrijedi podeliti.

Izgovaranje ovih riječi u nekom trenutku našeg života može nas dovesti do faze dubokih promjena ili, kako bi rekli duhovniji ljudi, pravog „buđenja“. Ipak, ne uspjevamo uvijek da izvučemo sve svoje resurse i snage da napravimo ovaj vrlo zahtevan pakt sa sobom.

"Radost života je kada uvijek imam šta da radim, nekoga da volim i nešto da čekam ."
~ Thomas Chalmers

Možda se ova vizija, intenzivno življenje, dok ne ostanete bez daha, mogla činiti previše hedonističkom. Ova vizija života, međutim, zasnovana je na vrlo jednostavnom konceptu, u čemu se slažu brojni antropolozi, sociolozi i pozitivistički psiholozi. Sve akcije koje sprovodimo odgovaraju dvijema osnovnim nagonima: preživljavanju i sreći.

Otvaranje očiju svakog dana, izlazak na ulicu i odnos prema drugima su dimenzije života koje odgovaraju na prekinut proces nazvan "pokušaj-greška", iz kojeg postepeno možemo naučiti da dobijemo ono što toliko žarko želimo: stabilnost, unutrašnja smirenost, blagostanje i na kraju ... sreću. Međutim, da biste to postigli, ovom receptu je potrebno dodati jedan sastojak: strast.

Život proživljen sa strašću: evo tajne!

Humanistička psihologija je i dalje jedna od najvažnijih i najkorisnijih struja mišljenja na polju psiholoških studija. Bilo bi nemoguće to razumeti bez dve važne ličnosti poput Carla Rogersa i Abrahama Maslova. Upravo su ti učenjaci prvi put izjavili da smo mi jedini majstori svog ličnog ispunjenja, mi smo ti koji imamo zadatak da radimo iz dana u dan kako bismo postigli svoj rast i sreću.

​Do tada su nas struje poput frojdovske psihoanalize ili čak bihevioralne psihologije slikale kao pasivna bića, ličnosti nesposobne da utiču na okolno okruženje. Ništa ne može biti lažnije, s obzirom na to da, kako nas uči sam Rogers, malo stvari može biti važnije za čovjeka od doživljavanja sebe kao funkcionalne osobe, sposobne da promjeni svoje okruženje kroz četiri osnovne komponente: fleksibilan mentalitet , osjećaj slobode, samopouzdanje i otvorenost za iskustvo.

Zauzvrat, postoji mnogo psihologa koji su, sledeći ovu filozofiju, dodali još jednu poentu onome što se naziva „svrhom strasti“. Da bismo postigli lično ispunjenje pozicionirano na vrhu Maslouove piramide, u stvari, potreban nam je osnovni sastojak: strast. Samo na taj način možemo stvoriti značajan i pozitivan uticaj na naš život. Na taj način potpisujemo stabilan i lojalan sporazum sa sobom da se suočimo sa nedaćama i uklonimo strah i brige, imajući na umu poticaj motivacije i iskru entuzijazma svaki dan.

Oni koji život žive sa strašću,  bez straha i suzdržanosti, mogu shvatiti da sve što rade ima „zašto“. Svrha koja ga zadovoljava, koja zabavlja, koja daje radost.

Od danas ću živjeti sa entuzijazmom punim plućima

Bez straha od pogreške mogli bismo reći da nas današnje potrošačko društvo želi uvjeriti da je sreća trenutno i prolazno stanje duha, gotovo uvijek povezano sa slobodnim vremenom ili posjedovanjem određenih proizvoda. Predivan automobil, mobilni telefon najnovije generacije, određenu udobnost kod kuće, odeću, proizvode poznatih brendova ... Ali sve to pruža nam samo sreću za jednokratnu upotrebu, osećaj lažne dobrobiti koji stvara pravu zavisnost.

Možda bismo, umjesto toga, trebali stvari sagledati sa sasvim drugačije, sa  mnogo logičnijeg stanovišta. Moramo naučiti da shvatimo da sreća ne mora biti trenutna ili prolazna.


Prevod teksta:  https://lamenteemeravigliosa.it/cara-vita-vivro-fino-senza-fiato/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​