Autori poput Daniela Golemana ili Howarda Gardnera vjeruju da duhovni element daleko prevazilazi religiozno i kognitivno područje. Upućujemo na potrebu da dođemo do dubljeg i osjetljivijeg znanja o našoj stvarnosti, u kome ćemo sebe videti kao dio cijeline, da dostignemo više blagostanje, daleko od ega i od opsednutosti materijalnim stvarima.
Od početka vremena, čovječanstvo pokušava da prevaziđe sve ono što je svakodnevno i uobičajeno. Ne govorimo samo o klasičnoj potrebi da se bude u kontaktu sa božanskim, vjerskim praksama kojima se nešto nudi u zamjenu za dolazak kiše, zahtjevu da budete zdravi, da dobijete oproštaj ili da vas blagoslovi sudbina ili bogatstvo. Govorimo prije svega o potrebi ljudskog bića da dođe do „druge stvarnosti“ kroz koju će pobjeći, pronaći smirenje, samospoznaju ili, zašto ne, čak i mudrost.
"Tajna fizičkog i mentalnog zdravlja nije u žalbama na prošlost ili brizi za budućnost, već u mudrom i ozbiljnom življenju sadašnjeg trenutka."
~Buda
Neurolozi ovu potrebu nazivaju egojskom ili limbičnom svešću. Jer više nego mistično, govorimo o emocijama i vrlo specifičnim mentalnim procesima za koje je odgovoran naš mozak. Ovim ne želimo lišiti religioznosti ili duhovnosti kao takve vrijednosti. Govorimo prije svega o stvarnosti koja je upravo tamo, u našem mozgu i u nizu struktura koje, ako se stimulišu, odmah izazivaju promjene u našoj percepciji, u načinu na koji osjećamo i opažamo svijet oko nas.
U stvari, „istina je da su neuroznanstvenici poput Endrua Nevberga, autora knjige„ Principi neuroteologije “, pokazali da mozak budističkih monaha, naviknutih na meditaciju godinama, pokazuje manje starenja mozga, bolje pamćenje i zadržavanje informacija,takođe pokazuje povećanu otpornost na bol.
"Tajna fizičkog i mentalnog zdravlja nije u žalbama na prošlost ili brizi za budućnost, već u mudrom i ozbiljnom življenju sadašnjeg trenutka."
~Buda
Neurolozi ovu potrebu nazivaju egojskom ili limbičnom svešću. Jer više nego mistično, govorimo o emocijama i vrlo specifičnim mentalnim procesima za koje je odgovoran naš mozak. Ovim ne želimo lišiti religioznosti ili duhovnosti kao takve vrijednosti. Govorimo prije svega o stvarnosti koja je upravo tamo, u našem mozgu i u nizu struktura koje, ako se stimulišu, odmah izazivaju promjene u našoj percepciji, u načinu na koji osjećamo i opažamo svijet oko nas.
U stvari, „istina je da su neuroznanstvenici poput Endrua Nevberga, autora knjige„ Principi neuroteologije “, pokazali da mozak budističkih monaha, naviknutih na meditaciju godinama, pokazuje manje starenja mozga, bolje pamćenje i zadržavanje informacija,takođe pokazuje povećanu otpornost na bol.
Takozvani „duhovni mozak“ trenutno je porijeklo mnogih studija. Ne radi se o „traženju Boga“ u mozgu, niti o odobravanju ili kritikovanju prakse neke religije ili doktrine. Svrha je razumevanja kako duhovnost utiče na naš um i naše fizičko i emocionalno zdravlje.
Duhovna inteligencija
Zanimljivo je da je u teoriju višestruke inteligencije koju je 1983. godine izgovorio Howard Gardner, profesor na Univerzitetu Harvard, već uvedena „deveta inteligencija“, nazvana „egzistencijalna“ inteligencija, koja bi bila usko povezana sa duhovnim konceptom i definisana sledeći principi:
Treba napomenuti, kako navodi filozof Francesc Torralba, da „duhovna inteligencija nije vjerska savest“. Umjesto toga, pitanje je sagledavanja duhovnosti kao instrumenta kroz koji možemo nadići svoju stvarnost, polazeći uvijek od znanja o sebi i imajući u vidu preostalo znanje.
Nije lako, jasno je, jer da bi se razvila ova egzistencijalna inteligencija o kojoj govori Howard Gardner, često je potrebno tolerisati ili čak želeti samoću. Dalje, bilo bi preporučljivo koristiti druge resurse kojima raspolažemo, poput filozofije, sokratskog dijaloga sa sobom, meditacije i složene umetnosti svesnog življenja, uvažavanja „ovdje i sada“.
Duhovna inteligencija
Zanimljivo je da je u teoriju višestruke inteligencije koju je 1983. godine izgovorio Howard Gardner, profesor na Univerzitetu Harvard, već uvedena „deveta inteligencija“, nazvana „egzistencijalna“ inteligencija, koja bi bila usko povezana sa duhovnim konceptom i definisana sledeći principi:
- Sposobnost razmišljanja o apstraktnim temama.
- Mogućnost razmišljanja o sebi (meta refleksija)
- Pogled na svijet iz drugih perspektiva
- Da steknemo „ideju o univerzumu“ i o svom mjestu u njemu
Treba napomenuti, kako navodi filozof Francesc Torralba, da „duhovna inteligencija nije vjerska savest“. Umjesto toga, pitanje je sagledavanja duhovnosti kao instrumenta kroz koji možemo nadići svoju stvarnost, polazeći uvijek od znanja o sebi i imajući u vidu preostalo znanje.
Nije lako, jasno je, jer da bi se razvila ova egzistencijalna inteligencija o kojoj govori Howard Gardner, često je potrebno tolerisati ili čak želeti samoću. Dalje, bilo bi preporučljivo koristiti druge resurse kojima raspolažemo, poput filozofije, sokratskog dijaloga sa sobom, meditacije i složene umetnosti svesnog življenja, uvažavanja „ovdje i sada“.
Duhovni mozak
U mozgu postoje neke strukture koje, ukoliko se stimulišu, mogu izazvati mistična iskustva u našem umu. To nam je poznato već duže vrijeme i snažno je povezano sa fazama izmenjene svesti i sa nekim promjenama temporalnog režnja, hipokampusa ili amigdale.
"Duhovno putovanje je individualno, lično. Ne može se organizovati ili regulisati. Nije istina da svi moraju ići istim putem. Poslušaj svoju istinu ."
~Ram Dass
Međutim, neki profesionalci idu dalje vjerujući da je duhovnost čvrsto povezana sa kulturom, sa našim pristupom onome što nam praksa, filozofski i vjerski principi mogu ponuditi da bismo se bolje upoznali, sproveli promjenu u određenom trenutku. Dublje i više ispunjavajući znanje o našem životu.
Duhovnost i njena praksa imaju mnogo veze sa našom prirodnom radoznalošću, sa našom motivacijom, sa potrebom da kanalizujemo emocije poput straha, anksioznosti, osjećaja usamljenosti, stresa, a zašto ne i praznine. Ljudsko biće traži ne samo unutrašnje blagostanje, mentalno smirenje i emocionalno isceljenje, već i značenja svijeta koji uopšte pruža više pitanja nego odgovora.
Jasno je da neuronauka ne prihvata postojanje natprirodnih entiteta. Prije svega, pokušava da razume naše motivacije u vežbanju aktivnosti koje generišu smirenje i blagostanje, poput joge ili meditacije. Aktivnosti koje oslobađaju dopamin u tijelu, povećavajući povezanost prefrontalnog korteksa ili povećavajući našu plastičnost mozga.
U modi su „duhovne tehnologije“, kako ih stručnjaci nazivaju, pa se stoga otvara veoma zanimljiv put između naučnika i duhovnog svijeta da shvate njihove koristi, da razumeju ove unutrašnje procese koji nesumnjivo prevazilaze bilo koju doktrinu ili religiju.
Ono čemu je cilj ova ideja duhovnosti ili egzistencijalizma, kako je definiše Howard Gardner, jeste postizanje dubljeg značenja našeg identiteta. Cilj nije ništa drugo nego započeti put samootkrivanja u potrazi za srećom.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/cervello-spirituale-la-neuroscienza/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
U mozgu postoje neke strukture koje, ukoliko se stimulišu, mogu izazvati mistična iskustva u našem umu. To nam je poznato već duže vrijeme i snažno je povezano sa fazama izmenjene svesti i sa nekim promjenama temporalnog režnja, hipokampusa ili amigdale.
"Duhovno putovanje je individualno, lično. Ne može se organizovati ili regulisati. Nije istina da svi moraju ići istim putem. Poslušaj svoju istinu ."
~Ram Dass
Međutim, neki profesionalci idu dalje vjerujući da je duhovnost čvrsto povezana sa kulturom, sa našim pristupom onome što nam praksa, filozofski i vjerski principi mogu ponuditi da bismo se bolje upoznali, sproveli promjenu u određenom trenutku. Dublje i više ispunjavajući znanje o našem životu.
Duhovnost i njena praksa imaju mnogo veze sa našom prirodnom radoznalošću, sa našom motivacijom, sa potrebom da kanalizujemo emocije poput straha, anksioznosti, osjećaja usamljenosti, stresa, a zašto ne i praznine. Ljudsko biće traži ne samo unutrašnje blagostanje, mentalno smirenje i emocionalno isceljenje, već i značenja svijeta koji uopšte pruža više pitanja nego odgovora.
Jasno je da neuronauka ne prihvata postojanje natprirodnih entiteta. Prije svega, pokušava da razume naše motivacije u vežbanju aktivnosti koje generišu smirenje i blagostanje, poput joge ili meditacije. Aktivnosti koje oslobađaju dopamin u tijelu, povećavajući povezanost prefrontalnog korteksa ili povećavajući našu plastičnost mozga.
U modi su „duhovne tehnologije“, kako ih stručnjaci nazivaju, pa se stoga otvara veoma zanimljiv put između naučnika i duhovnog svijeta da shvate njihove koristi, da razumeju ove unutrašnje procese koji nesumnjivo prevazilaze bilo koju doktrinu ili religiju.
Ono čemu je cilj ova ideja duhovnosti ili egzistencijalizma, kako je definiše Howard Gardner, jeste postizanje dubljeg značenja našeg identiteta. Cilj nije ništa drugo nego započeti put samootkrivanja u potrazi za srećom.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/cervello-spirituale-la-neuroscienza/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
