Dvoje psihologa pokazalo je tokom svog istraživanja da mnogi ljudi zbog kognitivnog poremećaja vjeruju da su spremniji od drugih uprkos očiglednom neznanju, dok se na isti način oni koji su studirali i imaju iskustva obično potcenjuju izjednačavanjem sebe sa neznalicama.
Naprotiv, oni koji su godinama izučavali određeni predmet, imaće ideju da nikada ne znaju dovoljno, jer će vremenom shvatiti da je ta tema zaista ogromna, možda čak i bezgranična.
Evo zašto onda neznanje često vrišti mnogo glasnije od inteligencije. Ljudi pogođeni ovom vrstom sindroma žive u stanju iluzorne superiornosti koja im omogućava da sebe smatraju boljim od ljudi oko sebe. To je oblik samopouzdanja usled iskrivljenja znanja iz datog predmeta.
Zaista je zanimljivo da Dunnig-Krugerov efekat često daje groteskne rezultate: nesposobni ljudi su očigledno nesposobni.
Moramo naglasiti da Dunning-Krugerov efekat još uvijek nije adekvatno proučen uzimajući u obzir masu ljudi, a ne jednog pojedinca. Ipak, čini se da je naše moderno društvo sve više sklono da ne sluša druge, a kamoli stručnjaka: to je kao da nesposobni pobeđuju. Očigledno postoje teme o kojima se može raspravljati jer još uvijek ne postoji određena istina, ali o mnogim drugim pitanjima postoje naučni podaci i teorije koji se neprestano ignorišu.
Vjerovatno je to mentalna ekonomija: kada se suočite sa trnovitom i komplikovanom temom, naučite dva osnovna pojma samo da biste je mogli uokviriti, a zatim kroz pojednostavljenje gradite svoje mišljenje.
Sam po sebi je to prirodan proces koji karakteriše čovjeka, ali problem nastaje kada niste spremni da promenite svoj stav.
Kada upoznate osobu koja je objektivno spremnija od vas, trebalo bi da se zaustavite , saslušate je i naučite nešto što vas ta osoba mora naučiti: to je vaš jedini način da izbjegnete Dunning-Krugerov efekat i jedino je rešenje da omogućite da civilizacija evoluira.
Prevod teksta: https://aprilamente.info/leffetto-dunning-kruger-lignoranza-si-manifesta-e-lintelligenza-tace/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com