Dželaluddin Rumi - Svijetlom svoga duha, rastjeraj tamu neznanja!

​Svijetlom svoga duha, 
rastjeraj tamu neznanja! 
Rastjeraj oblake razdora i smutnje!
Širi dobru volju! 
Širi harmoniju i mir među ljudima.

***
Oni koji ne osjećaju Ljubav ovu,
kako ih nosi poput rijeke...
koji zoru ne piju, 
kao da je čaša izvorske vode,
oni koji zalazak sunca ne večeraju,
i koji se ne žele promijeniti...
 
neka spavaju.

Ova Ljubav nadilazi izučavanje teologije,
te stare prevare i licemjerja.
Želiš li tako razvijati svoj um,

spavaj dalje.

Ja sam od svog uma odustao.
Razderao sam odjeću
i bacio je.
Ako još nisi sasvim gol,
svoj lijepi ogrtač od riječi
omotaj oko sebe...
​
i spavaj.

***

O, Bože, 
pred nas je postavljeno na hiljade zamki i udica,
i mi kao ptice, pohlepne na hranu, upadamo u njih.
Svakog časa mi padamo u nove zamke,
makar mi bili kao Soko ili feniks ptica.
Ti nas Bože spasavaš svakog časa,
a mi opet svakog momenta ponovo upadamo.

***

Kada se razum udruži sa drugim razumom, 
svjetlost se poveća, a put se osvijetli.

A kad se ego udruži sa drugim egom, 
tad se tmina poveća, a put zamrači.