Vjerovatno je pravedno, da proviđenje otkriva svoje tajne samo onom ko iskreno voli čovječanstvo i spreman je ne štedeći sebe da se trudi za njegovo dobro.
Krajem prošlog vijeka u Americi je živeo dječak koji je prije spavanja stavljao udžbenik pod jastuk, a na časovima je mogao napamet da citira to što će učiti narednih šest mjeseci.
|
Kada je odrastao, bio je u stanju da uradi još neverovatnije stvari: predviđanja, telepatiju, liječenje teško bolesnih Ijudi. To je samo kratak spisak njegovih natprirodnih sposobnosti. Ovaj nevjerovatan čovjek zvao se Edgar Kejsi. Nije bio spaljen na lomači samo zbog toga što je živio u XX vijeku. Danas se smatra jednim od najvećih vidovnjaka u istoriji čovječanstva.
|
Edgar Kejsi, prvenstveno je bio iscelitelj. Kada su mu dovodili naizlečivog bolesnika, Kejsi je snagom volje uronjao u san. U snu, jasnim glasom je imenovao oboljele organe, prirodu bolesti, potrebnu dozu Ijekova, čak i mjesto gdje se mogu kupiti.
Jednom su Kejsija zamolili da pomogne bolesniku koji je imao gangrenu. On ukazuje na posebno ulje i ime apoteke u drugoj državi gdje se ono nalazi. Vlasnik apoteke kada su ga nazvali, kaže da on tog lijeka nema. Tada Kejsi ukazuje na policu gdje se ulje nalazi. I dodaje: "Iza plave flaše. " Vlasnik gleda tamo. Bočica sa Ijekovitim uljem, koju niko nije koristo na koju je zaboravio čak i vlasnik, zaista se nalazila tamo. Zahvaljujući tome moguće je bilo izliječiti pacijenta kome su se hirurzi namjeravali da amputiraju nogu.
U Kejsevim zapisima može se pročitati o iznenadnim bljeskovima u njegovom umu. Zašto mu se to dešava, i šta to znači? Kejsi opisuje svoje stanje ne kao fizičko iskustvo, već kao opsesiju i poziv na akciju.
Edgar Kejsi je rođen 1877. godine u malom gradu Hopkinsvilu, u državi Kentaki. Od svojih vršnjaka se razlikovao po neobičnim sposobnostima. Mogao je da vidi čovjekovu auru i razgovara sa onima koji su napustili zemaljski život.
Edgarovo otkriće neobičnih isceliteljskih sposobnosti počelo je pod čudnim okolnostima. Kada je imao 23 godine doživljava iznenadni napad afonije, to je malaksalost povezana sa gubitkom glasa. Ubrzo upoznaje hipnotizera, koji mu garantuje izlečenje. Kada je Edgara uveo u stanje sna, sugerisao mu je: " Tvoj nesvjesni um posmatra sada tvoje grlo i saopštiće nam šta možemo da uradimo za njegovo izlečenje. " Na iznenađenje roditelja, Edgar je odgovorio kristalno jasno i uvjerljivo: "Bolest je uzrokovana djelimičnom paralizom glasnih žica zbog nervne napetosti. " Edgarovo grlo je dobilo tamno crvenu boju. Krv je potekla iz bolesnog mjesta. Kada se osvijestio, Edgar je govorio normalnim glasom.
Vladimir Fajnzilberg, psihijatar i psihoterapeut: "Sa medicinske tačke gledišta to je bila sugestija. Ali je veoma interesantno da je sprovedena na netrdicionalni način, posredno: preko pitanja organizmu, dobijen je odgovor, a zatim je organizmu naređeno. ".
Američki listovi početkom vijeka su bili puni priča o Edgaru Kejsiju. Ispred njegove klinike je ogroman red bolesnika. Biograf i savremenik Edgara Kejsia Tomas Sygriu pisao je o njegovom daru: "Jedna stvar je jasna: da to nije prevara, bolest ili neka fizička nenormalnost, to je dar. Za ulazak u trans njemu ne treba da stvara posebno raspoloženje, paljenje tamjana, slušanje muzike ili izgovaranje bajalica. Nije mu potreban ni potpuni mrak. Nije morao da ograničiva sebe u jelu i navikama. Bez ikakve sumnje, on je rođen sa ovim sposobnostima. Za njega je to bilo toliko prirodno, kao pisanje, crtanje i pjevanje ".
Unuk Edgara Kejsija: "U čemu je istinski smisao života? Šta nam se dešava posle smrti? Svim ovim pitanjima tradicionalno se bavi religija. Moj djed je često sebi postavljao slična pitanja."
Tokom jedne od svojih seansi 1903. godine Kejsi propisuje bolesniku lijek koji naziva, kodiron. On daje adresu laboratorije u Čikagu. Laboratoriju pozivaju telefonski. Osoblje laboratorije je zapanjeno. Pitaju te ko ih zove: "Kako ste mogli čuti o kodironu? On nije čak ni pušten u prodaji! Bukvalno tek što su odredili formulu njegovog sastava i smislili naziv! "
Elena Gordejeva, doktor medicinskih nauka: "Kejsi je imao takvu sposobnost da slobodno ulazi na transpersonalni nivo svijesti, to jest, na nivo kolektivnog nesvjesnog. U ovom konceptu nema ni prošlosti, ni budućnosti, sve je istovremeno, naravno, on je mogao da vidi uzročno-posledične veze."
Vjerovatno je pravedno, da proviđenje otkriva svoje tajne samo onom ko iskreno voli čovječanstvo i spreman je ne štedeći sebe da se trudi za njegovo dobro. Ali odakle takav humanizam kod Kejsija?
Jednom, kada je bio u trećem razredu, sjedio je ispod drveta i čitao Bibliju, koja ga je zanima mnogo više od lekcija. Njemu, kao i mladom Ajnštajnu, u školi je prosto bilo dosadno. I tu, kao u bajci, dogodilo se čudo, dječaku se ukazala slika prelijepe žene sa sjajnim oreolom. Pomislio je na trenutak da je to slika njegove majke, ali potom je shvatio da je to anđeo. Anđeo mu reče: "Tvoje molitve su uslišene. Reci mi šta najviše želiš, i ja ću ti dati. " Dječak se malo zbunio, a potom je rekao: "Najviše od svega želio bih da pomažem Ijudima, a posebno djeci, kada se razbole. "
Sjutradan je otac namjeravao da provjeri, kako sin uči. Dječaku se prispavalo, on je zatvorio uđbenik, stavio ga pod glavu, i odjednom čuo unutrašnji glas: "Edgare, ako malo zaspiš, možemo ti pomoći. " Nakon buđenja je znao napamet svaku riječ iz udžbenika. Sada je Edgar odmah mogao da odgovori na svako pitanje.
Učitelj Lucian odmah je sopštio dječakovom ocu ovu nevjerovatanu novost: "Znaš, Lesli, nešto čudno se dešava. Tvoj sin zna sve knjige napamet. Šta god da pitam, on ispravno odgovara, kao da čita knjigu. Ali ne gleda u knjigu, već pravo u mene. "
Ovo je bilo prvo iskustvo ulazka u posebno stanje, koje je kasnije Edgar zvao "Univerzalni razum" ili "Izvor".
Jednom su Kejsija zamolili da pomogne bolesniku koji je imao gangrenu. On ukazuje na posebno ulje i ime apoteke u drugoj državi gdje se ono nalazi. Vlasnik apoteke kada su ga nazvali, kaže da on tog lijeka nema. Tada Kejsi ukazuje na policu gdje se ulje nalazi. I dodaje: "Iza plave flaše. " Vlasnik gleda tamo. Bočica sa Ijekovitim uljem, koju niko nije koristo na koju je zaboravio čak i vlasnik, zaista se nalazila tamo. Zahvaljujući tome moguće je bilo izliječiti pacijenta kome su se hirurzi namjeravali da amputiraju nogu.
U Kejsevim zapisima može se pročitati o iznenadnim bljeskovima u njegovom umu. Zašto mu se to dešava, i šta to znači? Kejsi opisuje svoje stanje ne kao fizičko iskustvo, već kao opsesiju i poziv na akciju.
Edgar Kejsi je rođen 1877. godine u malom gradu Hopkinsvilu, u državi Kentaki. Od svojih vršnjaka se razlikovao po neobičnim sposobnostima. Mogao je da vidi čovjekovu auru i razgovara sa onima koji su napustili zemaljski život.
Edgarovo otkriće neobičnih isceliteljskih sposobnosti počelo je pod čudnim okolnostima. Kada je imao 23 godine doživljava iznenadni napad afonije, to je malaksalost povezana sa gubitkom glasa. Ubrzo upoznaje hipnotizera, koji mu garantuje izlečenje. Kada je Edgara uveo u stanje sna, sugerisao mu je: " Tvoj nesvjesni um posmatra sada tvoje grlo i saopštiće nam šta možemo da uradimo za njegovo izlečenje. " Na iznenađenje roditelja, Edgar je odgovorio kristalno jasno i uvjerljivo: "Bolest je uzrokovana djelimičnom paralizom glasnih žica zbog nervne napetosti. " Edgarovo grlo je dobilo tamno crvenu boju. Krv je potekla iz bolesnog mjesta. Kada se osvijestio, Edgar je govorio normalnim glasom.
Vladimir Fajnzilberg, psihijatar i psihoterapeut: "Sa medicinske tačke gledišta to je bila sugestija. Ali je veoma interesantno da je sprovedena na netrdicionalni način, posredno: preko pitanja organizmu, dobijen je odgovor, a zatim je organizmu naređeno. ".
Američki listovi početkom vijeka su bili puni priča o Edgaru Kejsiju. Ispred njegove klinike je ogroman red bolesnika. Biograf i savremenik Edgara Kejsia Tomas Sygriu pisao je o njegovom daru: "Jedna stvar je jasna: da to nije prevara, bolest ili neka fizička nenormalnost, to je dar. Za ulazak u trans njemu ne treba da stvara posebno raspoloženje, paljenje tamjana, slušanje muzike ili izgovaranje bajalica. Nije mu potreban ni potpuni mrak. Nije morao da ograničiva sebe u jelu i navikama. Bez ikakve sumnje, on je rođen sa ovim sposobnostima. Za njega je to bilo toliko prirodno, kao pisanje, crtanje i pjevanje ".
Unuk Edgara Kejsija: "U čemu je istinski smisao života? Šta nam se dešava posle smrti? Svim ovim pitanjima tradicionalno se bavi religija. Moj djed je često sebi postavljao slična pitanja."
Tokom jedne od svojih seansi 1903. godine Kejsi propisuje bolesniku lijek koji naziva, kodiron. On daje adresu laboratorije u Čikagu. Laboratoriju pozivaju telefonski. Osoblje laboratorije je zapanjeno. Pitaju te ko ih zove: "Kako ste mogli čuti o kodironu? On nije čak ni pušten u prodaji! Bukvalno tek što su odredili formulu njegovog sastava i smislili naziv! "
Elena Gordejeva, doktor medicinskih nauka: "Kejsi je imao takvu sposobnost da slobodno ulazi na transpersonalni nivo svijesti, to jest, na nivo kolektivnog nesvjesnog. U ovom konceptu nema ni prošlosti, ni budućnosti, sve je istovremeno, naravno, on je mogao da vidi uzročno-posledične veze."
Vjerovatno je pravedno, da proviđenje otkriva svoje tajne samo onom ko iskreno voli čovječanstvo i spreman je ne štedeći sebe da se trudi za njegovo dobro. Ali odakle takav humanizam kod Kejsija?
Jednom, kada je bio u trećem razredu, sjedio je ispod drveta i čitao Bibliju, koja ga je zanima mnogo više od lekcija. Njemu, kao i mladom Ajnštajnu, u školi je prosto bilo dosadno. I tu, kao u bajci, dogodilo se čudo, dječaku se ukazala slika prelijepe žene sa sjajnim oreolom. Pomislio je na trenutak da je to slika njegove majke, ali potom je shvatio da je to anđeo. Anđeo mu reče: "Tvoje molitve su uslišene. Reci mi šta najviše želiš, i ja ću ti dati. " Dječak se malo zbunio, a potom je rekao: "Najviše od svega želio bih da pomažem Ijudima, a posebno djeci, kada se razbole. "
Sjutradan je otac namjeravao da provjeri, kako sin uči. Dječaku se prispavalo, on je zatvorio uđbenik, stavio ga pod glavu, i odjednom čuo unutrašnji glas: "Edgare, ako malo zaspiš, možemo ti pomoći. " Nakon buđenja je znao napamet svaku riječ iz udžbenika. Sada je Edgar odmah mogao da odgovori na svako pitanje.
Učitelj Lucian odmah je sopštio dječakovom ocu ovu nevjerovatanu novost: "Znaš, Lesli, nešto čudno se dešava. Tvoj sin zna sve knjige napamet. Šta god da pitam, on ispravno odgovara, kao da čita knjigu. Ali ne gleda u knjigu, već pravo u mene. "
Ovo je bilo prvo iskustvo ulazka u posebno stanje, koje je kasnije Edgar zvao "Univerzalni razum" ili "Izvor".
Hipnoza je duboki nivo transa. U međunivoima transa čovjek može biti kako u ovoj tako i u drugoj realnosti. U hipnozi, on je uglavnom u drugoj realnosti. A iz te realnosti budući da nije povezan ograničenjima i navikama svog običnog identiteta, uobičajene ličnosti, može da ispolji spektar sasvim neobičnih sposobnosti.
|
|
Edgarov uspjeh u školi postao je toliko očigledan da je on prebačen u sred školske godine u sledeći razred. Ali, u mladosti, on gotovo nikada nije koristio svoj nevjerovatan dar. Vjerovatno zato što još nije razumio kako to da radi. A možda, i ne bi koristio svoje sposobnosti, da se nije desio ovaj slučaj.
Njegov drug, Allein, se razbolio, Ijekari nijesu mogli da mu pomognu. Tada Kejsi odlučuje da spasi prijatelja. Ulazi u trans i dijagnostikuje njegovu bolest, a zatim propisuje liječenje. Allein zapisuje dijagnozu i naziv lijeka. Izavši iz transa, Kejsi je zadivljen: "Ali to je nemoguće! Nikad nisam čuo za taj naziv, koji si ovdje zapisao. I nikad u životu nijesam radio u apoteci. Ja ne znam ništa o tome, to je neka magija! "
Ali magija se ispostavila stvarnošću. Allein se izliječio. Rezultati su zadivili ne samo okruženje, već i samog Kejsija. Vijest o ovome proširila se trenutno. Grad Hopkinsvil je zahvatila groznica. Ali Kejsi je pun sumnji: "Ja neću liječiti Ijude samo zato što pričam u snu. ".
Iznenadno prosvetljenje je veoma često u svakodnevnom životu, u manjoj ili većoj mjeri. Kod Kejsija, to bilo je na veoma visokom nivou. Osim toga, mislim da je njegov slučaj jedinstven: To nije samo intuicija, to je više direktan kontakt.
Na kraju, Kejsi je saglasan da prihvati pacijente pod uslovom da neće primiti pacijente ako na seansama ne prisustvuju Ijekari. I da on sam neće primiti ni groš za to, čak ni poklon.
Postoje različiti nivoi nesvjesnog. U običnom životu, tamo nemamo pristup. A ako i imamo pristup ne umijemo da prevedemo informaciju, jer ona nije na običnom jeziku.
Dijagnoze i recepte koje Kejsi diktira u stanju transa, toliko su tačni i efikasani da su Ijekari sigurni da se njihov veoma obrazovani kolega maskira kao iscelitelj. Sekretar sindikata lekara Džon Blekburn formira komisiju od tri Ijekara. Na svim Edgarovim seansama Ijekari ne samo da gledaju, već i postavljaju pitanja i upoređuju rezultate. Pored toga, svaki put kada se njihova dijagnoza razlikuje od one koju u transu kaže Kejsi, vrlo brzo se ispostavlja da je on upravu.
Kao rezultat toga, federalna Američka medicinska asocijacija omogućava mu da daje "psihičke konsultacije". Prvi put su natprirodne sposobnosti Kejsija priznate od strane zvanične medicine, bez razumijevanja mehanizma, kojim on pronalazi put za liječenje same bolesti.
Vladimir Fajnzilberg, psihijatar i psihoterapeut: "Da je Kejsi imao bar neko obrazovanje, čak ne medicinsko, već da je bio samo učen čovjek, imao na primjer filozofsko obrazovanje, mogli bi da pretpostavimo da takav moćan intelekt, posjeduje veliko znanje zbog toga, iako nije Ijekar, on posjeduje neku elementarnu spoznaju, možda čak i ozbiljno poznavanje medicine, tada bismo govorili o tome da je to u njemu. Ali, pošto u stanju transa, odnosno u stanju bez svijesti, on daje dijagnozu, koristeći medicinsku terminologiju, koju u običnom životu nije znao i nije shvatao, tada ne postoji ništa drugo, već da pretpostavimo da je tu informaciju dobijao spolja. A na koji način i zašto, to je neriješena misterija do danas."
Potpuno je moguće da je Kejsijev slučaj klasični slučaj sindroma višestruke ličnosti. Kada je u jednom stanju bio normalna osoba koja nije imala velike sposobnosti, a u drugom stanju je bio genijalna osoba koja živi u svijetu bez granica, kome su otkrivene sve knjige svijeta i koji je vodio svoje pacijente na izlečenje.
Kejsi se obično ničega nije sjećao posle buđenja. Jednom, začuđeni njegovim detaljanim opisom funkcionisanja svih organa i sistema u tijelu, Ijekari su ga pitali o načinu kako on djeluje. On je odgovorio da je sad u stanju da stupi u kontakt sa bilo kojim Ijudskim mozgom i da iskoristi informaciju kaja se nalazi u njemu za dijagnozu i liječenje bolesti. Kako mu je to uspijevao?
Stvar je u tome da kada čovjek pokušava da komunicira sa globalnom bankom informacija često ako nije pripremljen odmah dobija pristup ka mnogo ličnosti od kojih se svaka preklapa jedna sa drugom, govori mu na uvo to što želi da kaže. Odvojiti u tom toku informacija, dezinformacije, često bezumne ideje nije moguće. Ti koji se bave tim razradili su cio naučni sistem ispravne formulacije pitanja za globalnu banku informacija da se ne bi zbunili u odgovorima.
Mi tu informaciju dobijamo spolja a pojedini Ijudi posebno ti koji doživljavaju traumu, bolest, stres njima se nešto dešava u velikom mozgu njihov prijemnik počinje da radi prima tu ihformaciju. U principu poznati su slučajevi kada čovjek odjednom, brzo je počeo da govori jezik koji do tada nije izučavao. Takvi slučajevi su opisani ali teško ih je objasniti. Ali zanimljivo je to da kod svih tih Ijudi na eneceflogramu su se uočavale te promjene.
Na svim njegovim seansama uvijek su bili prisutni Ijekari i stenografi, i sve se detaljno biljeležilo. Zabilježeno se po prvailu i dešavalo. Sa sličnim pojavama u XX vijeku, susretali su se i drugi naučnici. Na primjer, francuski naučnik, dobitnik Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu Charles Richet. U stanje duboke hipnoze Charles je mogao da odvoji eteričnog dvojnika čovjeka od njegovog fizičkog tijela i da primora da putuje taj eterični dvojnik u proizvoljnim pravcima. Pri tome uzimao je niz informacija od tog eteričnog dvojnika. To jest, čovjek je slao eteričnog dvojnika u proizvoljnu tačku prostora, kako bi mogao vidjeti te događaje i pojave koje su veoma daleko.
Veliki psiholog XX vijeka Karl Gustav Jung kasnije je to nazvao "kolektivno nesvjesno". Prema ovom konceptu, svaki um može naći zajedničku tačku dodira sa drugim u obliku univerzalnih simbola, slika, koje su od opšteg značaja za Ijude cijelog svijeta. Na primjer, ptice simbolizuju Ijubav ili brigu. Voda često označava duh. Starac ili figura djeda može da simbolizuje naš više 'ja', ili našu sopstvenu unutrašnju mudrost. Naravno, nijesu svi simboli iz naših snova univerzalni ili arhetipski. Ali mnogi od njih se mogu dobro tumačiti kada se otkrije veza sa određenom ličnošću. Na primer, sanjanje pištolja može da znači potpuno različite stvari za majstora oružja ili za žrtvu rata.
Međutim, u snu se može vidjeti budućnost, ne samo u vidu određenih simbola koje treba dešifrovati. Ponekad se bukvalno san poklapa sa onim što se dešava u stvarnosti, za nekoliko dana, nedelja ili čak godina. Slični događaji dešavaju se u našem vremenu našim savremenicima.
O svojim proročkim snovima i šta mu se desilo prije mnogo godina, ispričao je poznati reditelj i producent Aleksej Gorovatski: "Vidio sam u snu autobus u kojem sam sjedio da munjevitom brzinom ide unazad. Pri tome sam imao osjećaj velike opasnosti, imao sam osjećaj da neko pozadi, da li je to neki dječak, neko može opasno da nastrada. I u tom autobusu u snu ja se bacam na sred tog autobusa i povlačim kocnicu, kao u metrou. I autobus staje. Sjutradan sam ovaj san ispričao cijeloj snimateljskoj ekipi. To su čuli: operater, šminker, snimatelj zvuka... Treba napomenuti da, smo tada živjeli u palestinskom dijelu u Jerusalimu.
Nedelju dana kasnije sam izašao na ulicu sa operaterom snimanja. Vidim stoje dva autobusa jedan iza drugog, na strmoj ulici blizu hotela. Ja sjedam u drugi autobus, zauzimam prednje sedište, ispred vidim još jedan autobus. Moj kamerman odlazi pozadi gdje je bilo 5-6 Ijudi. Gledam kroz prozor i odjednom vidim kako Ijudi bukvalno prolijeću pored autobusa! Shvatio sam da se krećemo. Autobus se kretao unazad i dobijao ubrzanje. Preskočio sam bukvalno trenutno preko sjedišta vozača vidio sam kako bježi vozač autobusa, i samo sam pritisnuo papučicu kočnice. San se obistinio u svakom detalju! Najčudnije je vidio sam lica onih koji udu u koloni, redaktora i režisera. To je bilo najčudnije. San koji je bio ispričan 7-8 dana ranije se potpuno obistinio."
Jedinstvenost ovog događaja je u tome da su svjedoci sna koji se obistinio bili Ijudi kojima je san bio ispričan nekoliko dana ranije. Snovi mogu biti savjetnici od neprocenjive vrijednosti, samo ako naučimo da radimo sa njima.
Jedna žena je sanjala da je njena majka, koja je umrla, živa i srećna. Edgar Kejsi ju je uvijerio da ona ne zavarava sebe. Njena majka je zaista živa i srećna, jer to nije smrt, već samo prelazak od fizičkog do duhovnog svijeta.
U XX vijeku, živio je čovjek koji je imao sposobnosti slične onima koje je posjedovao amerikanac Edgar Kejsi. To je bio Volf Mesing.
(Tekst prvog dijela filma " Edgar Kejsi - Nostradamus XX vijeka")
Prevela i obradila: Beba Muratović - bebamur.com
O svojim proročkim snovima i šta mu se desilo prije mnogo godina, ispričao je poznati reditelj i producent Aleksej Gorovatski: "Vidio sam u snu autobus u kojem sam sjedio da munjevitom brzinom ide unazad. Pri tome sam imao osjećaj velike opasnosti, imao sam osjećaj da neko pozadi, da li je to neki dječak, neko može opasno da nastrada. I u tom autobusu u snu ja se bacam na sred tog autobusa i povlačim kocnicu, kao u metrou. I autobus staje. Sjutradan sam ovaj san ispričao cijeloj snimateljskoj ekipi. To su čuli: operater, šminker, snimatelj zvuka... Treba napomenuti da, smo tada živjeli u palestinskom dijelu u Jerusalimu.
Nedelju dana kasnije sam izašao na ulicu sa operaterom snimanja. Vidim stoje dva autobusa jedan iza drugog, na strmoj ulici blizu hotela. Ja sjedam u drugi autobus, zauzimam prednje sedište, ispred vidim još jedan autobus. Moj kamerman odlazi pozadi gdje je bilo 5-6 Ijudi. Gledam kroz prozor i odjednom vidim kako Ijudi bukvalno prolijeću pored autobusa! Shvatio sam da se krećemo. Autobus se kretao unazad i dobijao ubrzanje. Preskočio sam bukvalno trenutno preko sjedišta vozača vidio sam kako bježi vozač autobusa, i samo sam pritisnuo papučicu kočnice. San se obistinio u svakom detalju! Najčudnije je vidio sam lica onih koji udu u koloni, redaktora i režisera. To je bilo najčudnije. San koji je bio ispričan 7-8 dana ranije se potpuno obistinio."
Jedinstvenost ovog događaja je u tome da su svjedoci sna koji se obistinio bili Ijudi kojima je san bio ispričan nekoliko dana ranije. Snovi mogu biti savjetnici od neprocenjive vrijednosti, samo ako naučimo da radimo sa njima.
Jedna žena je sanjala da je njena majka, koja je umrla, živa i srećna. Edgar Kejsi ju je uvijerio da ona ne zavarava sebe. Njena majka je zaista živa i srećna, jer to nije smrt, već samo prelazak od fizičkog do duhovnog svijeta.
U XX vijeku, živio je čovjek koji je imao sposobnosti slične onima koje je posjedovao amerikanac Edgar Kejsi. To je bio Volf Mesing.
(Tekst prvog dijela filma " Edgar Kejsi - Nostradamus XX vijeka")
Prevela i obradila: Beba Muratović - bebamur.com