Pozadina
Mitološki kralj Kipra i, istovremeno, grčki vajar Pigmalion, prema legendi, stvorili su statuu devojke neverovatne lepote. I što se duže divio radu svojih ruku, to je u njemu nalazio sve značajnije prednosti. Ubrzo je Pigmalionu počelo da se čini da se nijedna žena na zemlji ne može uporediti sa statuom koju je on isklesao. Nazvavši svoju kreaciju Galatea, Pigmalion je dane i noći provodio diveći se lepoti od slonovače, diveći se njenim golim čarima, darujući joj velikodušne poklone, šaputajući nežne reči ljubavi...
Na dan praznika, ljubavni vajar se obratio Afroditi sa strasnom molbom da oživi svoju voljenu, a boginja ljubavi je odgovorila na njegov zahtev. Obuzet srećom, Pigmalion je pojurio u svoju radionicu, gde ga je čekala najlepša žena. Živa, topla i puna ljubavi - Galatea se pokazala upravo onakvom kakva je želeo da bude onaj ko ju je izmislio. Pigmalion je dobio ono što je želeo - vera i strastvena želja pomogle su da se njegov san ostvari. Ovaj psihološki fenomen ispunjenih očekivanja leži u osnovi Pigmalionovog efekta.
Pigmalionov efekat (ili Rozentalov efekat) je psihološki fenomen u kome čovekova očekivanja ispunjenja proročanstva u velikoj meri određuju prirodu njegovih postupaka i tumačenje reakcija drugih, što izaziva samoispunjenje proročanstva.
Ili, jednostavno rečeno, kada smo čvrsto uvereni u verodostojnost neke informacije, često postupamo tako da ta informacija dobije stvarnu potvrdu. Ubedljiv dokaz za to je čuveni eksperiment koji su 1968. godine sproveli američki psiholozi Robert Rozental i Lenora Džejkobson.
Rozentalova deca
Istraživači Rozental i Džejkobson otišli su u školu u San Francisku na samom početku školske godine da utvrde nivo inteligencije učenika. Kao rezultat toga, u svakoj od klasa odabrali su nekoliko učenika koji su, prema psiholozima, bili obdareni izuzetnim mentalnim sposobnostima. „Čak i ako se ova deca još ni na koji način nisu izjasnila, u bliskoj budućnosti će se sigurno otkriti njihov intelektualni potencijal! Čekati! – uveravali su iznenađene učitelje Džejkobson i Rozental. Nastavnici su imali razloga za iznenađenje – činjenica je da učenici za koje su istraživači predviđali da će biti intelektualna svetila još nisu pokazali neku posebnu sklonost ka mentalnoj aktivnosti. Pa, to jest, nisu bili među zaostalima, ali nisu bili ni dovoljno „zvezde sa neba“. „Pa, istraživači verovatno znaju bolje“, rezonovali su nastavnici i počeli da očekuju obećane rezultate od perspektivnih učenika.
U međuvremenu, psiholozi su apsolutno nasumično, „slučajno“ birali studente sa navodno visokim nivoom inteligencije! Najzanimljivije je to što su se, na kraju školske godine, Rozental i Džejkobson vratili u već poznatu školu kako bi izmerili koeficijent inteligencije učenika, otkrili da upravo deca koja su od njih proglašena posebno sposobnom zapravo pokazuju visok nivo koeficijenta inteligencije!
To posebno važi za decu iz ugroženih porodica, od kojih niko često ne očekuje ništa dobro. Nije iznenađujuće što su najgora očekivanja drugih u ovakvim slučajevima opravdana. I naprotiv, često, ponekad vredi unapred pohvaliti takvo dete, verovati u njega i, inspirisan ovom verom, „ispravlja ramena“ i transformiše se bukvalno pred našim očima.
Međutim, govorimo, naravno, ne samo o deci. Menadžeri koji svoja pozitivna očekivanja povezuju sa pojedinim zaposlenima, optimističan lekar koji je uveren da će se njegov pacijent uspešno oporaviti od bolesti, takođe, na ovaj ili onaj način, stvaraju posebnu mikroklimu u kojoj se povećava samopoštovanje i samopouzdanje podređenog. ili pacijent raste, a njegovi uspesi se množe.
Izvor: inha.ru (Lilia Iliushina)
Prevod teksta:
http://www.cluber.com.ua/lifestyle/samorazvitie-lifestyle/2012/03/effekt-pigmaliona-ozhidaniya-sbyivayutsya/
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com