Emocionalna iscrpljenost: kako je prepoznati?

​Emocionalna iscrpljenost je uznemirujuće stanje zbog kojeg mnogi ljudi pate i ne znajući. Često zbog posla ili štetnih veza. Međutim, moguće je i da se dogodi upravo suprotno: upravo emocionalna iscrpljenost čini sve ostalo pogrešnim.

To se dešava kada živite mehanički, bez razmišljanja ili osjećaja i ponašanja kao da je sve nametnuto. Kao da nam život ne pripada i da nam to nije važno.

U nekim slučajevima, emocionalna iscrpljenost ide paralelno sa odraslim godinama. Ako je porodica disfunkcionalna, vjerovatno je bilo potrebno uložiti puno energije u pokušaj integracije i razumevanja nepovoljnog konteksta. U nastavku predstavljamo neke znakove koji mogu pomoći u prepoznavanju emocionalne iscrpljenosti.

Simptomi emocionalne iscrpljenosti

Stalni zamor

Ovaj umor se razlikuje od uobičajenog po tome što iako se odmaramo u dovoljnom vremenskom periodu. Kao da tijelo i um ne žele da rade. Kao da je jedino izvodljivo leći na krevet i ustati nakon mjesec dana. I uprkos tome, umor se nastavlja.

Emocionalni umor teži isto toliko, ako ne i veše od fizičkog. Ako smo emocionalno iscrpljeni, to znači da okolnosti preplavljuju naše resurse da bismo se nosili sa njima. Slično tome, duga lista nerešenih emocionalnih poteškoća dovodi do ovog osjećaja težine koji nas dovodi do iscrpljenosti.

Cinizam

Savremeni cinizam je stav koji dovodi do insistiranja, pa čak i hvalisanja na nečemu što svesno radimo neadekvatno. Nešto poput: "Da, grešim, pa šta?" Takođe se izražava samouništavajućim i / ili nepromišljenim postupcima. Šetnja u opasnom području uveče, vožnja velikom brzinom ili druge rizične situacije.

Patimo od nervnih slomova i to nas podstiče da blokiramo svoja osjećanja i anesteziramo se. Kao da želimo da vičemo svetu da nas nije briga. Naša životna energija je smanjena i osjećamo da nemamo dovoljno snage da se odupremo ili da pokušamo nešto bolje.

Distanca

Nismo u mogućnosti da se istinski povežemo sa ljudima ili situacijama u kojima smo se našli. Kao da postoji nevidljiva udaljenost koja nas sprečava da stvorimo istinsku vezu sa svijetom i životom.

Tako se može pojaviti osjećaj usamljenosti koji nas ne brine previše. Mi to shvatamo kao činjenicu, a ne kao stvarnost koju bismo mogli promjeniti u svoju korist. Uobičajeno je da se naoružavamo klišeima o valjanosti sebičnosti ili beskorisnosti afekata.

Osjećaj neefikasnosti

Kada je neko emocionalno iscrpljen, takođe sebe doživljava bespomoćnim ili nesposobnim. Čini sve što je u njegovoj moći da se uvjeri da nijedan napor neće biti dovoljan da se bilo šta postigne. Štaviše, to će umanjiti njegove uspjehe: zašto postavljati ciljeve ako na kraju sve ostane isto?

Osjećaj neefikasnosti hrani emocionalnu iscrpljenost. Kao da su vam za bilo šta potrebne tone energije koje nemate. Na ovaj način se sve čini dalekim i teškim. Iz tog razloga se emocionalno iscrpljena osoba često opredeljuje za pasivnost.

Česta dosada

Teško je uživati. Gotovo sve deluje dosadno, monotono ili bez razloga. Ne postoji želja za pravljenjem planova ili preduzimanjem novih projekata. Živite u inertnom stanju. Osoba se prepušta okolnostima, bez pružanja otpora.

Ako mislite da ste emocionalno iscrpljeni, morate znati da se sve može promjeniti. Možda će vam trebati pomoć stručnjaka koji vam može pomoći da otkrijete problem i rešite probleme koji u suprotnom mogu ostati neprimećeni.

Ništa nije važnije od nas samih i ako započnemo proces transformacije, rezultati mogu doći prilično brzo. 

Prevod teksta:
https://lamenteemeravigliosa.it/esaurimento-emotivo-riconoscerlo/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​