Jedete slatkiše nakon razočaranja u ljubavi, proždirete hranu u trenucima napetosti i tako dalje. To se zove emocionalna ishrana, navika za koju ne postoji bolja definicija od nekoliko konkretnih primjera.
Vjerujemo da biti "normalan" znači biti uvijek oprezan prema hrani, vjereni da se harmonija čula postiže zadržavanjem „te pohlepne unutrašnje gladi“. Iz toga slijedi da se često čin jedenja transformiše u metaforu zajednice između našeg načina života i načina na koji upravljamo emocijama.
Međutim, u mnogim slučajevima kompulsivna glad deluje kao dimna zavijesa koja vam sprečava da vidite stvarni problem: gubitak emocionalne kontrole generisan potrebom da se popuni praznina povezana sa drugim oblastima čovjekovog života.
Odnos između emocionalnih nedostataka i ishrane
Hrana može postati zamjena za emocionalnu ravnotežu. Koliko puta smo ublažili frustraciju gozbom ili proždirući dobar čokoladni sladoled? Sve to predstavlja emocionalni očaj.
Dijeta ne funkcioniše jer su hrana i težina simptomi, a ne problem. Može se reći da je fokusiranje na svoju težinu samo trik, način ne obaziranja na razloge zbog kojih se mnogi okreću hrani kada su gladni. Ovu pojavu, naravno, podstiče i samo društvo, koje navodi čovjeka da se usredsredi na suvišne kilograme i potrošnju kalorija.
Međutim, u mnogim slučajevima kompulsivna glad deluje kao dimna zavijesa koja vam sprečava da vidite stvarni problem: gubitak emocionalne kontrole generisan potrebom da se popuni praznina povezana sa drugim oblastima čovjekovog života.
Odnos između emocionalnih nedostataka i ishrane
Hrana može postati zamjena za emocionalnu ravnotežu. Koliko puta smo ublažili frustraciju gozbom ili proždirući dobar čokoladni sladoled? Sve to predstavlja emocionalni očaj.
Dijeta ne funkcioniše jer su hrana i težina simptomi, a ne problem. Može se reći da je fokusiranje na svoju težinu samo trik, način ne obaziranja na razloge zbog kojih se mnogi okreću hrani kada su gladni. Ovu pojavu, naravno, podstiče i samo društvo, koje navodi čovjeka da se usredsredi na suvišne kilograme i potrošnju kalorija.
Dalje, čini se da nam gubitak kilograma i postizanje dobre fizičke forme mogu pomoći da se oslobodimo bolnih činjenica koje nas muče. Geneen Roth, autorica teme, insistira da je višak kilograma sam po sebi simptom. Beskorisno je stoga pokušavati to promeniti ako ne obratimo pažnju na stvarne osnovne razloge, zbog kojih ćemo se i dalje osjećati loše, postajući izvor duboke frustracije. Evo odlomka koji vrlo dobro ilustruje stvar:
Jednom se žena pojavila na mom seminaru nakon što je izgubila trideset i četiri kilograma na dijeti. Stajala je pred sto pedeset ljudi i drhtavim glasom rekla:
"Osjećam se kao da sam opljačkana. Oduzeli su mi moj najveći san. Verovala sam da će se gubljenjem kilograma moj život zaista promeniti. Ali u stvarnosti se promenio samo moj spoljašnji izgled. U sebi sam ostala ista. Moja majka je još uvek mrtva i činjenica da me je otac tukao kad sam bila mala nije se promenila. Još uvijek osjećam bijes i osećam se usamljeno i sada više nemam ni entuzijazma da gubim kilograme".
Jednom se žena pojavila na mom seminaru nakon što je izgubila trideset i četiri kilograma na dijeti. Stajala je pred sto pedeset ljudi i drhtavim glasom rekla:
"Osjećam se kao da sam opljačkana. Oduzeli su mi moj najveći san. Verovala sam da će se gubljenjem kilograma moj život zaista promeniti. Ali u stvarnosti se promenio samo moj spoljašnji izgled. U sebi sam ostala ista. Moja majka je još uvek mrtva i činjenica da me je otac tukao kad sam bila mala nije se promenila. Još uvijek osjećam bijes i osećam se usamljeno i sada više nemam ni entuzijazma da gubim kilograme".
Začarani krug emocionalne ishrane
Briga za naše tijelo nekako skriva mnogo dublje zabrinutosti, rađajući začarani krug strepnji koje se ne mogu riješiti i koje usporavaju našu sposobnost rasta i razvoja.
Prema nekim autorima, stvarni problem sa prekomjernom težinom i emocionalnom ishranom leži u činjenici da se hrana transformiše u zamjenu za ljubav. Baš kao što Geneen Roth kaže: "Kada prestanemo da hranimo zlostavljano dete kod svake usamljene odrasle osobe, možemo da negujemo ljubav i negujemo intimnost. Čineći to, oslobodićemo bol prošlog života i definitivno se postaviti u sadašnjost. Samo dopuštanjem prostora za intimnost i ljubav naučićemo da uživamo u hrani i prestajemo da je koristimo kao zamjenu ."
Postoje trenuci kada vjerujemo da nas jedenje može spasiti od nas samih, od mržnje koju osjećamo, od tjeskobe zbog toga što jesmo i od svega onoga što bismo željeli da ne budemo.To je vrsta opčinjenog razmišljanja koje pojačava začarani krug i izaziva muke.
Emocionalna ishrana ili nutritivna neravnoteža vrlo često deluju kao zamišljena podrška; drugim riječima, hranu koristimo kao izgovor da zadržimo četiri zida kuće.
Dobivanje i gubljenje kilograma ili stalno držanje dijete, je kao da ste neprestano na emocionalnim toboganima. Upotreba hrane da biste se zaštitili je poput neprestanog opijanja zbunjenošću, emocionalnim intenzitetom i dramom. Jer, kao što je već istaknuto, kompulzivno jedenje nije ništa drugo do inscenacija patnje.
Prevod teksta:
https://lamenteemeravigliosa.it/alimentazione-emotiva-cibo-vuoto/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Briga za naše tijelo nekako skriva mnogo dublje zabrinutosti, rađajući začarani krug strepnji koje se ne mogu riješiti i koje usporavaju našu sposobnost rasta i razvoja.
Prema nekim autorima, stvarni problem sa prekomjernom težinom i emocionalnom ishranom leži u činjenici da se hrana transformiše u zamjenu za ljubav. Baš kao što Geneen Roth kaže: "Kada prestanemo da hranimo zlostavljano dete kod svake usamljene odrasle osobe, možemo da negujemo ljubav i negujemo intimnost. Čineći to, oslobodićemo bol prošlog života i definitivno se postaviti u sadašnjost. Samo dopuštanjem prostora za intimnost i ljubav naučićemo da uživamo u hrani i prestajemo da je koristimo kao zamjenu ."
Postoje trenuci kada vjerujemo da nas jedenje može spasiti od nas samih, od mržnje koju osjećamo, od tjeskobe zbog toga što jesmo i od svega onoga što bismo željeli da ne budemo.To je vrsta opčinjenog razmišljanja koje pojačava začarani krug i izaziva muke.
Emocionalna ishrana ili nutritivna neravnoteža vrlo često deluju kao zamišljena podrška; drugim riječima, hranu koristimo kao izgovor da zadržimo četiri zida kuće.
Dobivanje i gubljenje kilograma ili stalno držanje dijete, je kao da ste neprestano na emocionalnim toboganima. Upotreba hrane da biste se zaštitili je poput neprestanog opijanja zbunjenošću, emocionalnim intenzitetom i dramom. Jer, kao što je već istaknuto, kompulzivno jedenje nije ništa drugo do inscenacija patnje.
Prevod teksta:
https://lamenteemeravigliosa.it/alimentazione-emotiva-cibo-vuoto/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
