Međutim, u mnogim slučajevima kompulsivna glad deluje kao dimna zavijesa koja vam sprečava da vidite stvarni problem: gubitak emocionalne kontrole generisan potrebom da se popuni praznina povezana sa drugim oblastima čovjekovog života.
Odnos između emocionalnih nedostataka i ishrane
Hrana može postati zamjena za emocionalnu ravnotežu. Koliko puta smo ublažili frustraciju gozbom ili proždirući dobar čokoladni sladoled? Sve to predstavlja emocionalni očaj.
Dijeta ne funkcioniše jer su hrana i težina simptomi, a ne problem. Može se reći da je fokusiranje na svoju težinu samo trik, način ne obaziranja na razloge zbog kojih se mnogi okreću hrani kada su gladni. Ovu pojavu, naravno, podstiče i samo društvo, koje navodi čovjeka da se usredsredi na suvišne kilograme i potrošnju kalorija.
Jednom se žena pojavila na mom seminaru nakon što je izgubila trideset i četiri kilograma na dijeti. Stajala je pred sto pedeset ljudi i drhtavim glasom rekla:
"Osjećam se kao da sam opljačkana. Oduzeli su mi moj najveći san. Verovala sam da će se gubljenjem kilograma moj život zaista promeniti. Ali u stvarnosti se promenio samo moj spoljašnji izgled. U sebi sam ostala ista. Moja majka je još uvek mrtva i činjenica da me je otac tukao kad sam bila mala nije se promenila. Još uvijek osjećam bijes i osećam se usamljeno i sada više nemam ni entuzijazma da gubim kilograme".
Briga za naše tijelo nekako skriva mnogo dublje zabrinutosti, rađajući začarani krug strepnji koje se ne mogu riješiti i koje usporavaju našu sposobnost rasta i razvoja.
Prema nekim autorima, stvarni problem sa prekomjernom težinom i emocionalnom ishranom leži u činjenici da se hrana transformiše u zamjenu za ljubav. Baš kao što Geneen Roth kaže: "Kada prestanemo da hranimo zlostavljano dete kod svake usamljene odrasle osobe, možemo da negujemo ljubav i negujemo intimnost. Čineći to, oslobodićemo bol prošlog života i definitivno se postaviti u sadašnjost. Samo dopuštanjem prostora za intimnost i ljubav naučićemo da uživamo u hrani i prestajemo da je koristimo kao zamjenu ."
Postoje trenuci kada vjerujemo da nas jedenje može spasiti od nas samih, od mržnje koju osjećamo, od tjeskobe zbog toga što jesmo i od svega onoga što bismo željeli da ne budemo.To je vrsta opčinjenog razmišljanja koje pojačava začarani krug i izaziva muke.
Emocionalna ishrana ili nutritivna neravnoteža vrlo često deluju kao zamišljena podrška; drugim riječima, hranu koristimo kao izgovor da zadržimo četiri zida kuće.
Dobivanje i gubljenje kilograma ili stalno držanje dijete, je kao da ste neprestano na emocionalnim toboganima. Upotreba hrane da biste se zaštitili je poput neprestanog opijanja zbunjenošću, emocionalnim intenzitetom i dramom. Jer, kao što je već istaknuto, kompulzivno jedenje nije ništa drugo do inscenacija patnje.
Prevod teksta:
https://lamenteemeravigliosa.it/alimentazione-emotiva-cibo-vuoto/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com