Emocionalna nepismenost: mozak bez srca

​Mnogi ljudi pate od emocionalne nepismenosti. 

​Oni su vješti u savladavanju mnogih vještina, imaju mnogo vještina i talenta, ali imaju emocionalnu pismenost jednog TROGODISNJAKA. Mi se ne rađamo sa takvim vještinama, bez obzira da li to želimo ili ne, trebali bi posvetiti više pažnje emocionalnoj pismenosti. 

Većina od nas zna šta su principi dobrog fizičkog zdravlja, to jest, uravnotežena ishrana i vježbanje po modućnosti, spavanje svake noći između 7 i 9 sati i obavljanje redovnih ljekarskih pregleda kako bi se osigurali da je sve u redu.


"Kada empatično slušate drugu osobu, dajete toj osobi psihološki vazduh."

-Stephen R. Covey-

Međutim, element koji zapostavljamo na gotovo alarmantan način se nalazi između naših ušiju: mozak. Mi ne mislimo na taj set nervnih ćelija, struktura i konverzija. Moramo obratiti pažnju na pokazatelje našeg emocionalnog zdravlja, ili na sposobnost da osjetimo život i odnose, kako bi se razumjeli, kontrolisali i mijenjali naše raspoloženje i raspoloženje drugih.

Ljudsko biće je mnogo više od serije lingvističkih, matematičkih ili tehnoloških vještina. Mi smo iznad svega društvena i emocionalna bića, dimenzije koje se često zanemaruju i čak potcenjuju u obrazovnim institucijama. Zato treba da se suočimo sa tim, ne treba nam mnogo da znamo da riješimo jednačinu drugog stepena ako ne možemo efikasno komunicirati i osjetiti empatiju za ljude oko nas.


Emocionalna nepismenost: šta je to?

Znamo da termin "nepismenost" ima negativnu konotaciju, međutim, ne možemo drugačije nazvati više nego očiglednu psiho-realnost. Uzmimo primjer: danas se puno priča o transformacionim liderima. To su ljudi koji su sposobni da svojom energijom organizuju poslove zahvaljujući svom dobrom upravljanju emocionalnom inteligencijom, zahvaljujući njihovoj motivaciji, njihom talentu da utiču na druge i stvore okruženje u kome ljudi mogu da iskoriste svoju kreativnost.
​

​Ponekad se prodaju ideje koje u stvarnosti sijaju zbog njihovog odsustva. Uobičajeno je, dakle, da nađu menadžere ili rukovodioce koji ne mogu da inspirišu druge i da kontrolišu svoje emocije, frustracije, bijes ... Oni su kao 3-godišnjaci koji se naljutie jer ne dobiju ono što žele, i ostaju potpuno zarobljeni u egocentričnim mislima definisanim od strane Piageta.

​Da vidimo, međutim, koje dimenzije karakterišu emocionalnu nepismenost:

• Nemogućnost razumjevanja i upravljanja sopstvenim emocijama.
• Teškoće u razumjevanju emocija drugih.
• Ovaj nedostatak emocionalne samosvijesnosti često ih stavlja na veoma osjetljive terene. Oni previše reaguju na bilo koji problem, osjećaju se preplavljenim bilo kojim poteškoćama, bilo da su male ili velike.
• Ne identifikuju se, oni nisu u stanju da se stave u kožu drugih, da razumiju realnosti različite od njihovih.
• Njihove društvene vještine su veoma stroge i iako se ponekad može razviti, osjećaju nedostatak osetljivosti, asertivnosti i te autentične bliskosti sa onima koji stvaraju značajne veze i odnose a nijesu motivisani samo sopstvenim interesima.
• S druge strane, troškovi emocionalne nepismenosti mogu biti ogromni: polarizovano razmišljanje, represija, rasizam ili seksizam, narcizam, opsesivna potreba da su uvijek u pravu ...

​

Postoji još jedna činjenica koja nije manje važna i mora se zapamtiti. Emocionalna nepismenost ili nedostatak psiholoških i emocionalnih mehanizama kojima bi se bolje upravljalo dimenzijama kao što su tuga, ljutnja, strah ili razočarenja, čini nas mnogo više podložnim nizu mentalnih poremećaja.

Stanja kao što su depresija ili stanje hronične anksioznosti su veoma česta kod osoba koje imaju malo ili nimalo sposobnosti da bolje upravljaju tim unutrašnjim stanjima.


Važnost obrazovanja emocionalne inteligencije

"Moramo se edukovati o emocionalnoj inteligenciji", moramo vježbati ovu vještini, biti sposobniji u emocionalnim stvarima. Mi smo to već čuli, pročitali u knjigama, i klimnemo glavom svaki put kada se podsjetimo koliko je važno imati veće nadležnosti i sposobnosti u ovoj vještini.

Međutim, praznine i dalje postoje. Iako je nastavni plan i program nekih škola već usvojio ovaj predmet, ne možemo ignorisati nešto što ima značaj jednak, ako ne i superiorniji od ostalih predmeta. Prije nego što nastavnici i profesori počnu da obrazuju djecu u oblasti savladavanja misli i emocija, i oni se trebaju prethodno obrazovati.

"Tvoj intelekt može biti zbunjen, ali tvoje emocije te nikad neće slagati".

​-Roger Ebert-

Često dolazimo do odraslog doba sa puno nesigurnosti. Svaki dan se budimo svjesni da nam nedostaju alati za savladavanje naših emocija, kao i neke vještine za bolje rješavanje problema. Na taj način, ako prvo ne počnemo sami da postižemo samosvjesnost o našoj emocionalnoj nepismenosti, teško da ćemo imati talenat da motivišemo djecu, da ih naučimo o empatiji, upornosti i socijalnim vještinama ... 
​

Dobra "emocionalna pismenost" nam je od velike koristi. Prije svega ćemo naučiti da svaka emocija ima svoj prostor i svoju korisnost, da je razlike između "negativnih" i "pozitivnih" emocija nijesu uvijek tačne, jer u stvarnosti one koji često smatramo kao negatine, kao što su tuga ili razočarenje, imaju svoje prostore znanja, njihovu korist i njihovo dragocjeno značenje. 

Dakle, ne možete izbjeći emocije, moramo se suočavati sa emocijama da bi shvatili šta to žele da nam kažu. To je senzacionalan način samospoznaje koji nam daje snagu, nudeći nam širi i fleksibilniji pogled na svijet. Hajde da brinemo o ovim unutrašnjim svjetovima u kojima možemo prepoznati, pokazati i upravljati osjećanjima, tako da rade u našu korist, a ne protiv nas.



Prvod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/analfabetismo-emotivo-cervello-cuore/

Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com ​​​​​
​