Emocionalna zrelost nije normativni entitet koji se dostiže u određenom dobu. Sviđalo nam se to ili ne, naš svijet je pun odraslih koji postižu profesionalni uspjeh, ali i dalje imaju emocionalnu zrelost trogodišnjaka. Suočeni smo sa posebno delikatnom i intimnom dimenzijom, to je buđenje samopoštovanja, empatije i društvenog života zasnovanog na poštovanju.
Postoje oni koji na adolescenciju i ranu mladost gledaju kao na fazu vedre lakoće, gdje je ludilo opravdano, a odrasli kažu "ne brini, mlad je, odrašće!". Ne zaboravimo, međutim, da puka činjenica da dostignemo punoljetstvo ne podrazumijeva i posjedovanje svih istina, zrelosti i mudrosti pomoću kojih možemo biti imuni na greške, tolerisati frustraciju i postati guru društvenih odnosa.
"Osoba dostiže zrelost kada odlaže neposredna zadovoljstva zbog dugoročnih vrijednosti."
~ Joshua L. Liebman
Ovaj pogrešan pristup vjerovatno potiče od riječi "zrelost". Znamo da mozak prolazi kroz precizne faze za koje se, kako godine odmiču, određene strukture sa milionima sinapsi razvijaju i konsoliduju sve do kulminacije u radu savršenog inženjeringa, koji je prefrontalni korteks, područje predodređeno za donošenje odluka, na planiranje i organizaciju socijalnog ponašanja.
Stručnjaci za neuroznanost nas obavještavaju da mozak neprestano raste. Konkretno, studija objavljena u Journal of Neuroscience pokazuje da mnoga vlakna koja su uključena u kognitivne aktivnosti, nikada ne prestaju da rastu ako vodite aktivan životni stil, pun radoznalosti, interesovanja i društvenosti.
Ovim informacijama želimo da konstatujemo vrlo jednostavnu stvar: emocionalna zrelost nije dostignuta sa 30 ili 40 godina. Potencijal našeg mozga je takav da uvijek moramo da učimo, da imamo kontinuirane interakcije i životne lekcije. Tokom srećnog i bezbrižnog djetinjstva djeca treba da nauče kako da upravljaju svojim emocijama. Pa zbog toga izbjegavajmo odrasle pedesetogodišnjake sa emocionalnom tiranijom četvorogodišnjaka.
"Osoba dostiže zrelost kada odlaže neposredna zadovoljstva zbog dugoročnih vrijednosti."
~ Joshua L. Liebman
Ovaj pogrešan pristup vjerovatno potiče od riječi "zrelost". Znamo da mozak prolazi kroz precizne faze za koje se, kako godine odmiču, određene strukture sa milionima sinapsi razvijaju i konsoliduju sve do kulminacije u radu savršenog inženjeringa, koji je prefrontalni korteks, područje predodređeno za donošenje odluka, na planiranje i organizaciju socijalnog ponašanja.
Stručnjaci za neuroznanost nas obavještavaju da mozak neprestano raste. Konkretno, studija objavljena u Journal of Neuroscience pokazuje da mnoga vlakna koja su uključena u kognitivne aktivnosti, nikada ne prestaju da rastu ako vodite aktivan životni stil, pun radoznalosti, interesovanja i društvenosti.
Ovim informacijama želimo da konstatujemo vrlo jednostavnu stvar: emocionalna zrelost nije dostignuta sa 30 ili 40 godina. Potencijal našeg mozga je takav da uvijek moramo da učimo, da imamo kontinuirane interakcije i životne lekcije. Tokom srećnog i bezbrižnog djetinjstva djeca treba da nauče kako da upravljaju svojim emocijama. Pa zbog toga izbjegavajmo odrasle pedesetogodišnjake sa emocionalnom tiranijom četvorogodišnjaka.
Svi delujemo zrelo i dovoljno pripremljeni
Naizgled svi pokazujemo da imamo efikasnu i trijumfalnu emocionalnu zrelost koju današnje društvo zahtjeva od ljudi koji su obučeni i kvalifikovani u pogledu socijalnih vještina i sposobnosti. Kao što objašnjava Tony Campolo, sociolog sa Univerziteta u Baltimoru, u svijet dovodimo odrasle sa "atrofiranom" emocionalnom zrelošću.
Budite oprezni. Ne govorimo o "zlim" ljudima, već o pojedincima koji nisu u stanju da budu srećni, da daju sreću i stvore harmonična i produktivna okruženja.
Naizgled svi pokazujemo da imamo efikasnu i trijumfalnu emocionalnu zrelost koju današnje društvo zahtjeva od ljudi koji su obučeni i kvalifikovani u pogledu socijalnih vještina i sposobnosti. Kao što objašnjava Tony Campolo, sociolog sa Univerziteta u Baltimoru, u svijet dovodimo odrasle sa "atrofiranom" emocionalnom zrelošću.
Budite oprezni. Ne govorimo o "zlim" ljudima, već o pojedincima koji nisu u stanju da budu srećni, da daju sreću i stvore harmonična i produktivna okruženja.
Prema stručnjacima, razlog je precizan i to se može vidjeti u mladosti: današnji mladi ljudi imaju na raspolaganju više informacija nego prethodne generacije. U kontaktu sam sa beskonačno mnogo podataka, podsticaja. Kod kuće i u školi treniraju svoje vještine kako bi ušli u svijet rada i društva "dovoljno pripremljeni". I sigurno jesu.
Međutim, problem je u tome što se ograničavamo na "punjenje" njihovih umova podacima, ali ih ne učimo da razvijaju najvažniju vještinu, onu emocionalnu. Suočimo se s tim da je beskorisno znati kako razvijati softver ako niste u mogućnosti da radite u timu, ako niste u stanju da tolerišete frustraciju. Beskorisno je težiti ka tome da budete menadžer ili direktor bez emocionalne inteligencije, ako ne znate kako na osnovu empatije i jačanja ljudskog kapitala stvoriti dobru radnu klimu.
Da bi se razvila emocionalna zrelost, potrebna su poniznost i dobra volja
Emocionalna zrelost ne dolazi sa godinama, već se podstiče od ranog detinjstva. Ne dolazi ni sa tugama, drugim riječima, ne trebate se suočavati sa hiljadu nedaća da biste razumjeli šta je život i tako razvili svoje vještine. U stvarnosti ne postoji polazna osnova, ne postoje pravila, ne postoji pokretački faktor koji nam sam po sebi daje sposobnost da budemo empatični, refleksivni, asertivni i vješti u riješavanju problema i sukoba.
"Zrelost je doba kada prestajemo da se zavaravamo."
~Ralph Waldo Emerson
Emocionalna zrelost je svakodnevno ulaganje, kontinuirani je podsticaj prema sebi i prema drugima. Da bi se postigla ova zrelost, neophodno je primjeniti u praksi niz navika i strategija koje će funkcionisati samo ako se napajaju snagom volje i štite oklopom poniznosti.
Evo nekoliko ključnih tačaka koje treba slijediti u svakodnevnom životu:
U zaključku, članak jasno pokazuje da oni stariji nisu zreliji, već oni koji su tokom svog života naučili najviše, bilo da imaju 20, 30 ili 70 godina. Moramo prihvatiti solidnu odgovornost da se brinemo o sebi, odlažući trenutna zadovoljstva u korist dugoročnih vrijednosti i njegujući svoj složeni emocionalni mikrokosmos.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/maturita-emotiva-risveglio-non-eta/amp/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Međutim, problem je u tome što se ograničavamo na "punjenje" njihovih umova podacima, ali ih ne učimo da razvijaju najvažniju vještinu, onu emocionalnu. Suočimo se s tim da je beskorisno znati kako razvijati softver ako niste u mogućnosti da radite u timu, ako niste u stanju da tolerišete frustraciju. Beskorisno je težiti ka tome da budete menadžer ili direktor bez emocionalne inteligencije, ako ne znate kako na osnovu empatije i jačanja ljudskog kapitala stvoriti dobru radnu klimu.
Da bi se razvila emocionalna zrelost, potrebna su poniznost i dobra volja
Emocionalna zrelost ne dolazi sa godinama, već se podstiče od ranog detinjstva. Ne dolazi ni sa tugama, drugim riječima, ne trebate se suočavati sa hiljadu nedaća da biste razumjeli šta je život i tako razvili svoje vještine. U stvarnosti ne postoji polazna osnova, ne postoje pravila, ne postoji pokretački faktor koji nam sam po sebi daje sposobnost da budemo empatični, refleksivni, asertivni i vješti u riješavanju problema i sukoba.
"Zrelost je doba kada prestajemo da se zavaravamo."
~Ralph Waldo Emerson
Emocionalna zrelost je svakodnevno ulaganje, kontinuirani je podsticaj prema sebi i prema drugima. Da bi se postigla ova zrelost, neophodno je primjeniti u praksi niz navika i strategija koje će funkcionisati samo ako se napajaju snagom volje i štite oklopom poniznosti.
Evo nekoliko ključnih tačaka koje treba slijediti u svakodnevnom životu:
- Greške su greške, ne morate bježati, već ih prihvatite i naučite lekciju.
- Ne plašite se promjena jer vam omogućavaju da izgradite sopstveni identitet. Promjena znači i sazrijevanje.
- Vi niste centar univerzuma, ali ste dio cijeline u kojoj je vaše prisustvo takođe važno i neophodno. Dakle, poštujte druge kao što poštujete sebe.
- Emocionalno cijenite druge, vježbajte korisnu empatiju: razumjevanje onoga što drugi kažu nije dovoljno, takođe treba da pokažete da ih razumete. Osjećaj bez akcije je beskoristan.
- Razvijte sposobnost odvajanja: ne dozvolite da vam bilo šta ili bilo ko bude toliko važan da izgubite svoju suštinu, identitet, sposobnost donošenja odluka, delovanja, oslobađanja.
- Prihvatite da ponekad izgubite, ali predaja nije dozvoljena.
- Prestanite da se žalite, prestanite da se fokusirate na ono što vam se ne sviđa. Ako vam nešto smeta ili vam nije po volji, imajte hrabrosti da to promijenite ili prihvatite.
U zaključku, članak jasno pokazuje da oni stariji nisu zreliji, već oni koji su tokom svog života naučili najviše, bilo da imaju 20, 30 ili 70 godina. Moramo prihvatiti solidnu odgovornost da se brinemo o sebi, odlažući trenutna zadovoljstva u korist dugoročnih vrijednosti i njegujući svoj složeni emocionalni mikrokosmos.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/maturita-emotiva-risveglio-non-eta/amp/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
