Emotivni predatori su crne hobotnice koje hvataju sve. Osiromašuju nas svojim zahtevima, troše nas svojim ponašanjem, svojim prestupima, manipulacijama i uvredama. To mogu biti roditelji, partneri, prijatelji, pa čak i djeca kojima dodeljujemo moć zlostavljanja i nad kojima ne vršimo svoj autoritet.
Mark Twain je sa dozom ironije govorio da i koncept "davanja i primanja" zahtjeva dovoljno stručnost da se da jedna stvar, a uzme deset. Pa, stručnjaci poput Adama Granta, profesora na Univerzitetu u Pensilvaniji i autora knjige "Daj i uzmi", kažu nam da ljudi koji uzimaju ne bi postojali bez onih koji daju. Drugim riječima i sami često upadamo u spiralu razmene jedan-na-jedan, omogućavajući vagi da se uvijek naginje samo na jednu stranu.
Emotivni predatori imaju prepoznatljiv potpis - vole da dobiju više nego što daju. Oni okreću reciprocitet u svoju korist, stavljajući sopstvene interese ispred potreba drugih.
Ne tražimo krivce, ali moramo biti svijesni da u svakoj interakciji postoji razmena. Normalno je da ljudska bića nude svoje vrijeme, ideje, pomoć, savjete ida podržavaju druge.
Na žalost, uz velikodušnu osobu uvijek će se naći i ona koja je na to navikla.
Emocionalni predatori: Da li se rađu kao takvi ili postaju vremenom?
Ne postoje studije koje objašnjavaju da li se navika iskorišćavanja emocija drugih stiče vremenom ili je urođena. Međutim, pedijatar i istraživač William Sears, poznat po studijama o roditeljskoj privrženosti, uveo je termin "djeca sa visokim potrebama" devedesetih godina. Prema stručnjaku, neka djeca dolaze na svijet sa intenzivnijom emocionalnom potrebom.
Ovo može objasniti zašto su neki ljudi naviknutiji da primaju nego da daju. Međutim, mnogi stručnjaci odbacuju ovu ideju, nudeći drugu jednako zanimljivu . Na primjer, profesori Robert Raskin i Calvin S. Hall 1979. godine razvili su skalu za mjerenje nivoa narcizma pojedinca, tvrdeći da su emocionalni predatori narcisoidne ličnosti. Njihova studija je istakla ovaj toksični i iscrpljujući model.
Emotivni predatori su još jedno lice narcizma - u sebi imaju osjećaj superiornosti zbog kojeg se osjećaju dostojno da budu u centru pažnje, da preuzmu kontrolu nad svakim razgovorom, da imaju ekskluzivnost nad bilo kojom inicijativom u svakom projektu. Oni su poput crnih hobotnica koje grabe sve i drugima oduzimaju svu energiju, prava i samopoštovanje.
Emotivni predatori imaju prepoznatljiv potpis - vole da dobiju više nego što daju. Oni okreću reciprocitet u svoju korist, stavljajući sopstvene interese ispred potreba drugih.
Ne tražimo krivce, ali moramo biti svijesni da u svakoj interakciji postoji razmena. Normalno je da ljudska bića nude svoje vrijeme, ideje, pomoć, savjete ida podržavaju druge.
Na žalost, uz velikodušnu osobu uvijek će se naći i ona koja je na to navikla.
Emocionalni predatori: Da li se rađu kao takvi ili postaju vremenom?
Ne postoje studije koje objašnjavaju da li se navika iskorišćavanja emocija drugih stiče vremenom ili je urođena. Međutim, pedijatar i istraživač William Sears, poznat po studijama o roditeljskoj privrženosti, uveo je termin "djeca sa visokim potrebama" devedesetih godina. Prema stručnjaku, neka djeca dolaze na svijet sa intenzivnijom emocionalnom potrebom.
Ovo može objasniti zašto su neki ljudi naviknutiji da primaju nego da daju. Međutim, mnogi stručnjaci odbacuju ovu ideju, nudeći drugu jednako zanimljivu . Na primjer, profesori Robert Raskin i Calvin S. Hall 1979. godine razvili su skalu za mjerenje nivoa narcizma pojedinca, tvrdeći da su emocionalni predatori narcisoidne ličnosti. Njihova studija je istakla ovaj toksični i iscrpljujući model.
Emotivni predatori su još jedno lice narcizma - u sebi imaju osjećaj superiornosti zbog kojeg se osjećaju dostojno da budu u centru pažnje, da preuzmu kontrolu nad svakim razgovorom, da imaju ekskluzivnost nad bilo kojom inicijativom u svakom projektu. Oni su poput crnih hobotnica koje grabe sve i drugima oduzimaju svu energiju, prava i samopoštovanje.
Većina nas ima tendenciju da daje sve u prijateljstvu i ljubavnim vezama, često pretpostavljajući da će i drugi to učiniti. Iz tog razloga nam je teško da prepoznamo emocionalne predatore, koji s druge strane, imaju radar da identifikuju ljude poput nas.
Kako se odbraniti od emocionalnih predatora?
Emotivni predatori vrlo dobro prepoznaju svoje "žrtve". Naprotiv, oni koji su navikli da daju sve u zamenu za ništa, da vezu vide kao iskren odnos međusobne razmene zasnovan na naklonosti i pažnji, uopšte nisu u stanju da prepoznaju "opasnost".
Otkrijmo šta da radimo da bismo se zaštitili od ovih toksičnih profila.
Slušajte signale tijela
Emotivni predatori generišu malaksalost. U početku možda nećemo primjetiti njihov neiskren stav, trikove i namjere. Međutim, ne možemo zanemariti kontradikciju koja se generiše u nama, osjećaj fizičkog umora, iscrpljenost koju često osjećamo kada smo blizu ovih ljudi.
Kako se odbraniti od emocionalnih predatora?
Emotivni predatori vrlo dobro prepoznaju svoje "žrtve". Naprotiv, oni koji su navikli da daju sve u zamenu za ništa, da vezu vide kao iskren odnos međusobne razmene zasnovan na naklonosti i pažnji, uopšte nisu u stanju da prepoznaju "opasnost".
Otkrijmo šta da radimo da bismo se zaštitili od ovih toksičnih profila.
Slušajte signale tijela
Emotivni predatori generišu malaksalost. U početku možda nećemo primjetiti njihov neiskren stav, trikove i namjere. Međutim, ne možemo zanemariti kontradikciju koja se generiše u nama, osjećaj fizičkog umora, iscrpljenost koju često osjećamo kada smo blizu ovih ljudi.
Nemojte idealizovati osobu
Kada osoba deluje s ciljem da nas iznervira, čini da se osjećamo loše ili u nama stvara protivrečnost, to je lako opravdati. Kažemo sebi da je za kriv stres, da je to učinio nehotice, da će shvatiti da je pogrešio i izviniće se. Skloni smo idealizaciji te osobe jer je ona možda naš partner, prijatelj ili brat. Idealiziramo je jer je volimo.
Budite asertivni
Možda bismo predložili da je najbolja strategija da se odbranimo od emocionalnih predatora distanca. Ipak, ovo nije uvijek održiv izbor niti najpametniji. Tačno je da ti ljudi shvataju posledice svojih postupaka kada ih distanciramo od sebe, a u tu svrhu idealno je pokazati im naše granice, demonstrirajući kakve su (ili mogu biti) posledice njihovog ponašanja.
Moramo vježbati nultu toleranciju sa onima koji su navikli da koračaju po našim granicama. Uvijek koristeći asertivnost, moramo naučiti da pokazujemo šta ne tolerišemo, šta nam treba, šta smo spremni da pružimo i šta očekujemo da ćemo dobiti zauzvrat.
Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/predatori-emotivi-difendersi/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Kada osoba deluje s ciljem da nas iznervira, čini da se osjećamo loše ili u nama stvara protivrečnost, to je lako opravdati. Kažemo sebi da je za kriv stres, da je to učinio nehotice, da će shvatiti da je pogrešio i izviniće se. Skloni smo idealizaciji te osobe jer je ona možda naš partner, prijatelj ili brat. Idealiziramo je jer je volimo.
Budite asertivni
Možda bismo predložili da je najbolja strategija da se odbranimo od emocionalnih predatora distanca. Ipak, ovo nije uvijek održiv izbor niti najpametniji. Tačno je da ti ljudi shvataju posledice svojih postupaka kada ih distanciramo od sebe, a u tu svrhu idealno je pokazati im naše granice, demonstrirajući kakve su (ili mogu biti) posledice njihovog ponašanja.
Moramo vježbati nultu toleranciju sa onima koji su navikli da koračaju po našim granicama. Uvijek koristeći asertivnost, moramo naučiti da pokazujemo šta ne tolerišemo, šta nam treba, šta smo spremni da pružimo i šta očekujemo da ćemo dobiti zauzvrat.
Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/predatori-emotivi-difendersi/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
