Studija o ljubavi koju je sproveo humanistički psiholog i filozof izdvaja se neverovatnom zrelošću - on ljubav gleda kao umjetnost, odnosno neizbježni plod prethodnog učenja. Razumije potrebu da se o njoj brine i njeguje, kako ne bi prekidao proces učenja ljubavi.
"Prvi korak je da se uvjerimo da je ljubav umjetnost baš kao što je i život umjetnost: ako želimo da znamo kako da volimo, moramo da postupamo kao da želimo da naučimo bilo koju drugu umjetnost, poput muzike, slikanja ili medicine ili inženjeringa."
~ Erich From
Zrela ljubav prema Erichu Fromu
Ovim razmišljanjem autor označava razliku između zrele ljubavi i ljubavi iz djetinjstva. O ovom osjećanju govori kao o potrebi, a o potrebi drugog kao posledici ljubavi:
"Ljubav iz djetinjstva sledi princip: "Volim zato što sam voljena“. Zrela ljubav sledi princip: "Voljena sam jer volim". Nezrela ljubav kaže: "Volim te jer si mi potreban". Zrela ljubav kaže: "Trebam te jer te volim".
~Erich From
Ovaj princip dovodi u pitanje naš način odnosa u društvu i ne oklijeva da izjavi da to radimo iz potrebe, a ne da svoju ljubav delimo sa drugom osobom. From smatra da je za deljenje nečijih osjećanja neophodno biti u vezi sa njima, razumijeti ih i brinuti se o njima, na način da ne tražimo izvan sebe potrebe koje nismo u stanju sami da zadovoljimo.
Kada koristimo ljubav da pobjegnemo od svojih nelagoda, osuđeni smo da je uništimo. Koristeći ovaj ojsećaj kao bijeg od svega što više ne trpimo u svom životu, samo biježimo od sebe.
"Ljubav kao obostrano zadovoljstvo i ljubav kao "saradnja", kao utočište usamljenosti, dva su "normalna" oblika raspada ljubavi u savremenom zapadnom društvu, to je socijalno šematizovana patologija ljubavi."
~Erich From
Tako nastaju projekcije, one koje nas navode da u drugima vidimo ono što mrzimo da vidimo u sebi. To je djetinjast način izbjegavanja odgovornosti sopstvenog postojanja, sa svim onim što podrazumijeva. Kada koristimo ljubav kao alat, kao put za bijeg da bismo izbjegli da se nađemo sami sa sobom, gubimo sposobnost ljubavi i iskrenost neophodnu za izgradnju odnosa.
Aktivna energija ljubavi
Ljubav je dodatna energija iz koje možemo crpiti samo zadovoljavanjem osnovnih potreba. Erich From otkriva da se ta energija mora mobilizirati, nije dovoljno da se ona osjeća: u njoj se mora živjeti, a to je moguće samo brigom i hranjenjem.
U svakoj vezi postoje neke neizbežne poteškoće, ponekad čak i neophodne, neke prepreke koje generišu negativne emocije sa kojima se moramo naučiti boriti. Dobro je ostaviti im pravi prostor i shvatiti da neslaganja nastaju spontano polazeći od onoga što zapostavljamo. Emocije su naš najintimniji i lični jezik, ono sa čime se moramo odnositi na najiskreniji način.
"Ljubav je stalni izazov; nije fiksna tačka, već živa, animirana cijelina, čak i ako postoji harmonija ili sukob, radost ili tuga, od suštinske je važnosti da dvoje ljudi osjeća sebe u suštini svog postojanja, a to je jedno biće koje je jedno sa sobom, umjesto da pobegne od sebe ... "
~ Erich From
Konačno, ovaj članak nas tjera da razmišljamo o važnosti dvoje ljudi koji stupaju u vezu polazeći od njihove suštine, jer će samo kroz duboko i uzajamno znanje par moći da izgradi čvrst temelj na kojem ljubav može da evoluira. Autor stoga smatra greškom voljeti kako bi pobjegao od sebe, jer je na taj način nemoguće doći do zdravog i međusobnog mjesta susreta.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/riflessioni-erich-fromm-amore/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com