Mene razbješnjuje.
Sada će poletjeti paradajzi. Crveni. Ali ću ipak reći.
|
|
Mene razbješnjuje ta totalna podjela ljudi na aktivne i neaktivne. Te beskonačne etikete uspješnosti i neuspješnosti. Te priče o dupetu i kauču. Bijesna sam! Priče o uspješnim ljudima koji su, uprkos olujama i strijelama išli, puzali, išli u pravcu cilja. Padali, otresli se i ponovo išli. Ne Vejrujem.
|
To su "motivacione" priče sa veoma selektivnom narativom - naglasi se to, a što treba prećuti što nije u skladu sa temom. To su uvijek polu-istinite priče.
Evo predivne priče o Koko, na primjer. Odrasla je u manastiru, bila je vrlo pametna, nije sjedjela i čekala, već se borila i gledala šta će se dogoditi. U intervjuu o sebi, Koko kaže: "Legenda živi duže od istinite priče; stvarnost je žalosna, i ljudi će uvijek više voljeti od nje prekrasnog parazita, čije je ime fantazija. "
Ja sam psiholog i vidim mnoge talentovane, inteligentne, zanimljive ljude. Pišu pjesme, vezu slike, slikaju portrete, prave zapanjujuće fotografije, peku kolače i uživaju u vrtlarstvu. Ali ne grade karijeru.
Prvo, oni ne žele. Čak to i ne mogu priznati sami sebi. To je sramota. Jer u svijetu takmičenja, upoređivanja i nagrada, tvoj talent i ti se u potpunosti vrednuješ nivoom prihoda. Ostalo se ne računa.
Drugo. Ljudi imaju različit emocionalni start. Ne materijalni, već emocionalni. Različit i založen ne samo u djetinjstvu. Različit balans dobijene / izgubljene energije. I različit emocionalni "ostatak". Oni koji stvarno mogu ustati i djelovati već odavno su ustali i djeluju. Kod njih je više podrške nego bola. Unutrašnje ili spoljašnje. I više okolnosti i ljudi koji su se našli pored. Ovo ne umanjuje njihove zasluge. Ali objašnjava. I razbija mit o Minhauzenima.
Bijesni me kačenje etiketa i odgovornosti na ljude lišene unutrašnjih resursa. Na ljude čiju energiju proždire psihološka zaštita, iscrpljujući odnosi, beskrajni stres, po pravilu, čak i ne osviješćeni. Na ljude sa posttraumatskim sindromom, o kojem ni ne znaju, ali žive sa osjećajem krivice i srama, zbog neke svoje neostvarenosti, po kojom ih mjere aktivne antilope.
To su "motivacione" priče sa veoma selektivnom narativom - naglasi se to, a što treba prećuti što nije u skladu sa temom. To su uvijek polu-istinite priče.
Evo predivne priče o Koko, na primjer. Odrasla je u manastiru, bila je vrlo pametna, nije sjedjela i čekala, već se borila i gledala šta će se dogoditi. U intervjuu o sebi, Koko kaže: "Legenda živi duže od istinite priče; stvarnost je žalosna, i ljudi će uvijek više voljeti od nje prekrasnog parazita, čije je ime fantazija. "
Ja sam psiholog i vidim mnoge talentovane, inteligentne, zanimljive ljude. Pišu pjesme, vezu slike, slikaju portrete, prave zapanjujuće fotografije, peku kolače i uživaju u vrtlarstvu. Ali ne grade karijeru.
Prvo, oni ne žele. Čak to i ne mogu priznati sami sebi. To je sramota. Jer u svijetu takmičenja, upoređivanja i nagrada, tvoj talent i ti se u potpunosti vrednuješ nivoom prihoda. Ostalo se ne računa.
Drugo. Ljudi imaju različit emocionalni start. Ne materijalni, već emocionalni. Različit i založen ne samo u djetinjstvu. Različit balans dobijene / izgubljene energije. I različit emocionalni "ostatak". Oni koji stvarno mogu ustati i djelovati već odavno su ustali i djeluju. Kod njih je više podrške nego bola. Unutrašnje ili spoljašnje. I više okolnosti i ljudi koji su se našli pored. Ovo ne umanjuje njihove zasluge. Ali objašnjava. I razbija mit o Minhauzenima.
Bijesni me kačenje etiketa i odgovornosti na ljude lišene unutrašnjih resursa. Na ljude čiju energiju proždire psihološka zaštita, iscrpljujući odnosi, beskrajni stres, po pravilu, čak i ne osviješćeni. Na ljude sa posttraumatskim sindromom, o kojem ni ne znaju, ali žive sa osjećajem krivice i srama, zbog neke svoje neostvarenosti, po kojom ih mjere aktivne antilope.
Mene bijesni rasuđivanje o snazi volje. Ne postoji nikakva snaga volje. I nema nikakve ljenjosti. Volja raste na unutrašnjim emocionalnim resursima. I samo tako. Ili nauštrb njih.
Mene bijesne znalci, umjetni i uspješni, zajedno sa njihovim parolama.
"Ali sam uzeo sebe u ruke!" Daj pet. Znači, u rukama je bila snaga.
"Počeo sam da radim sa psihologom." Odlično, znači da je postojao novac i informacija o tome gdje naći profesionalca, a ne papagaja.
"Naišao sam na članak i promijenio sam život." Posrećilo ti se, zrno je palo na pripremljeno tlo.
Mogu navesti beskonačno primjera. Jer, ne, ne postoji, znate, nikakvi šablonski kriterijumi za ljude. I aluzije na ljenjosti, nedoslednost, glupost i netalentovanost me bijesne. To su moralne etikete koje gone ljude u zamke stida i krivice. Iz kojih je izaći još teže.
Moram se zaustaviti, jer moj bijes nema granicu. Tako me sve to nervira.
Autor: Norvalade Tatjana
Prevod teksta: https://www.facebook.com/thestarnamberone/posts/2209382029337421
Prevela Beba Muratović - bebamur.com
Mene bijesne znalci, umjetni i uspješni, zajedno sa njihovim parolama.
"Ali sam uzeo sebe u ruke!" Daj pet. Znači, u rukama je bila snaga.
"Počeo sam da radim sa psihologom." Odlično, znači da je postojao novac i informacija o tome gdje naći profesionalca, a ne papagaja.
"Naišao sam na članak i promijenio sam život." Posrećilo ti se, zrno je palo na pripremljeno tlo.
Mogu navesti beskonačno primjera. Jer, ne, ne postoji, znate, nikakvi šablonski kriterijumi za ljude. I aluzije na ljenjosti, nedoslednost, glupost i netalentovanost me bijesne. To su moralne etikete koje gone ljude u zamke stida i krivice. Iz kojih je izaći još teže.
Moram se zaustaviti, jer moj bijes nema granicu. Tako me sve to nervira.
Autor: Norvalade Tatjana
Prevod teksta: https://www.facebook.com/thestarnamberone/posts/2209382029337421
Prevela Beba Muratović - bebamur.com
