Stotine miliona Ijudi svake godine upotrebljavaju stotine milijardi pilula i ampula i omogućavaju farmaceutskim kompanijama stotine milijardi dolara prihoda. Mi vjerujemo da taj novac ide na to da bi nas izliječili, i pronašli još savršenija sredstva. Mi čak ni ne pomišIjamo da to možda nije tako. Možda smo svi mi Ijudi upali u zavisnost od biznisa koji ne postoji zbog toga da nas izliječi, već zato da nam proda što više Ijekova.
Mi vjerujemo da medicina ne stoji u mjestu: "Farmaceutske kompanije postojano smišIjaju nova sredstva kako bi nas učinili zdravijim. ". Samo mali broj stručnjaka ovog tržišta su uvjereni da je stvarnih novih Ijekova veoma malo. I većina njih nije proizvedena da bi nas izliječili, već zato da bi ih upotrebljavali cio život.
Novinarka iz Kopenhagena Luise Voller je razjasnila ko je stajao iza operacije "Svinjski grip". Ona smatra da je "svinjski grip" samo dio problema, u kom su uvučeni najveći medicinski umovi našeg vremena. Glavna stvar je što u povezanosti medicinara i farmaceutskih kompanija na raznim nivoima, mnogi Ijekari ne vide ništa loše.
Novinarka iz Kopenhagena Luise Voller je razjasnila ko je stajao iza operacije "Svinjski grip". Ona smatra da je "svinjski grip" samo dio problema, u kom su uvučeni najveći medicinski umovi našeg vremena. Glavna stvar je što u povezanosti medicinara i farmaceutskih kompanija na raznim nivoima, mnogi Ijekari ne vide ništa loše.
Juhani Eskola
Luise Voller: "Uzela sam intervju od finskog profesora dr Juhani Eskola. Koji je dobio ček na šest miliona eura od GSK farmaceutske kompanije koja je zadužena za vakcine u Finskoj. On je bio veoma začuđen tim što ja smatram da je to problem. A sa druge strane on je sjedio za stolom vjerovatno zastupajući GSK u SZO kada su odlučivali: Koja vakcina treba da se kupi? Koliko doza treba da se kupi? Kada moraju da budu proizvedene? A takođe i oko uslova ugovora sa GSK."
Samo Francusku su primorali da kupi doza vakcine dva puta više od cijele populacije zemlje.
U Rusiji skandali sa povezanošću Ijekara i farmaceutskih kompanija postali su još nečuveniji. Kako Ijekari kažu u centralnoj Rusiji u nekoliko gradova na djeci su sprovodili ispitivanje stranih vakcina bez znanja roditelja.
U novinama je izišla informacija da su se u Volgogradu jednogodišnja djeca pod maskom planske vakcinacije koristila za ispitivanje novog imuno-biološkog preparata firme GlakoSmithKline. A što je još iznenađujuće, za ovo istraživanje nije znao čak ni glavni pedijatar grada.
Po riječima roditelja, Ijekari su objašnjavali da novi program "Zdravlje" omogućava Volgograđanima zahvaljujući stranim sponzorima da dobiju dobru monovalentnu vakcinu besplatno. Istraga u Volgogradu završila se sudskim postupkom, samo zato što je skandal došao do lokalnih novina, koje su napisale da nije stvar samo u novoj vakcini već u tome što su u istraživanju učestovala bolesna djeca.
Istražitelji FSB Volgograda su pronašli dokaz da je za jedno dijete poslato na klinička ispitivanja, Ijekar primao 100 rubalja. Glavni istraživač, bivši zamjenik glavnog Ijekara volgogradske bolnice, Olga Aljekova za sprovođeno ispitivanje, prema podacima istrage, dobila je nekoliko hiljada dolara.
Samo Francusku su primorali da kupi doza vakcine dva puta više od cijele populacije zemlje.
U Rusiji skandali sa povezanošću Ijekara i farmaceutskih kompanija postali su još nečuveniji. Kako Ijekari kažu u centralnoj Rusiji u nekoliko gradova na djeci su sprovodili ispitivanje stranih vakcina bez znanja roditelja.
U novinama je izišla informacija da su se u Volgogradu jednogodišnja djeca pod maskom planske vakcinacije koristila za ispitivanje novog imuno-biološkog preparata firme GlakoSmithKline. A što je još iznenađujuće, za ovo istraživanje nije znao čak ni glavni pedijatar grada.
Po riječima roditelja, Ijekari su objašnjavali da novi program "Zdravlje" omogućava Volgograđanima zahvaljujući stranim sponzorima da dobiju dobru monovalentnu vakcinu besplatno. Istraga u Volgogradu završila se sudskim postupkom, samo zato što je skandal došao do lokalnih novina, koje su napisale da nije stvar samo u novoj vakcini već u tome što su u istraživanju učestovala bolesna djeca.
Istražitelji FSB Volgograda su pronašli dokaz da je za jedno dijete poslato na klinička ispitivanja, Ijekar primao 100 rubalja. Glavni istraživač, bivši zamjenik glavnog Ijekara volgogradske bolnice, Olga Aljekova za sprovođeno ispitivanje, prema podacima istrage, dobila je nekoliko hiljada dolara.
Ovo je zvanični platni spisak. U krivičnom predmetu su navedeni iznosi u dolarima, koje su očigledno platili Ijekarima za klinička ispitivanja: u Tomsku, Jekaterinburgu, Samari, Moskvi... A kada je bilo prikupljeno 30 tomova za ovo krivično djelo, istražitelji glavnog tužilaštva su zatvorili slučaj, zbog nedostatka dokaza.
Andrej Mahov: "Roditeljima su davali informativnu dobrovoljnu saglasnost na 20 strana, čak i ja, čovjek sa visokim medicinskim obrazovanjem, jedva mogu da razumijem kada čitam, šta je tamo napisano."
Faktički ispitivanja su sprovođena na djeci koja su imala po riječima glavnog pedijatra Volgograda Andreja Mahova: "... povrede centralnog nervnog sistema: sakupljanje likvora u mozgu, hidrocefalija perinatalne hipoksično - ishemične lezije CNS. Takvih je bilo 56 djece od 112 za koje je vakcinisanje i običnim vakcinama strašno, a eksperimentalnim još strašnije. Sa užasom vidimo da bilo koje farmaceutske kompanije mogu da urade u našoj zemlji sve što požele. To jest, za neki neveliki novac mogu da kupe dovoljno Ijudi da sprovedu ubrzanim metodom bilo kakva klinička ispitivanja i plasiraju na naše tržište bilo koje preparate.
Glavni rukovodilac ovog ispitivanja širom zemlje je Lejla Sejmurovna Namazova, čije su ruke zaprljane svim nedjelima koja su se događala u ovom kliničkom ispitivanju, i okaljale Naučni Centar "Zdravlje", za kojeg mislimo, da su tamo periferni obični Ijekari. Zahvaljujući takvim Ijudima, ova vakcina može ući i u nacionalni kalendar imunizacije."
Vakcine koje su ispitivane na djeci u Volgogradu su stvarno već odobrene i danas se direktno prodaju. Volgogradske žene ostale su same sa bolesnom djecom.
Mihail Getman u različitim vremenima je bio zaposlen i u farmaceutskoj industriji i medicinski radnik. On kaže da do nedavno, eksperimenti poput Volgogradskog, formalno nijesu bili u suprotnosti sa zakonom.
Mihail Getman: Dugo vremena naše zakonodavstvo nije zahtijevalo od organizacije koja sprovodi klinička ispitivanja u Ruskoj Federaciji, ispunjavanje takvih uslova koji su normalni pri organizaciji takvih opasanih i rizičnih ispitivanja u drugim zemljama kao što su Sjedinjene Države ili evropske zemalje. "Farma" je polazila od toga: "Dobijemo dozvolu, a onda radimo šta god želimo. ".
Mihail Getman profesionalno je proučavao odnos sa "Velikom Farmom" i tvrdi da je intenziviranje u Rusiji zapadnih kompanija u oblasti kliničkog istraživanja povezano sa tim što su naši građani mnogo jeftiniji od Amerikanaca ili Evropljana, a moguća odgovornost za negativne posledice je nemjerljivo manja.
Mihail Getman: "Ako, ne daj Bože, tamo budu narušena prava pacijenta ili pacijent umre zbog upotrebe eksperimentalnog lijeka, tada kompaniju očekuju velike tužbe, sudovi, problemi, pad cijene akcije. Ako se nešto slično dogodi u Ruskoj Federaciji, o tome niko neće znati."
Igor Artejmev: "Ponekad sam prisustvovao sastancima savjetodavnih stručnih komisija, eksperata, koje su odlučivali da li da država kupi ovaj ili onaj preparat. Nažalost, neki od članova Komisije su istovremeno primali plate od stranih farmaceutskih kompanija."
Problem međusobnih odnosa Ijekara i farmaceutskih kompanija u poslednje vrijeme je dostiglo takav obim da je postao državni. Direktor Federalne Antimonopolske službe Igor Artejmev posle sprovedene provjere suočio se sa masovnom korupcijom, koju farmaceutski giganti nježno zovu " konsultovanje" ili "istraživanje".
Igor Artejmev: "Naravno, bili smo veoma iznenađeni kada smo došli pri provjeri do cijelog niza stranih farmaceutskih kompanija i otkrili ogroman broj dokumenata u kojima su naši Ijekari potpisali priznanicu za dobijanje novca. A neki od njih, koji predstavljaju administrativnu medicinsku elitu, učestvovali su paralelno u donošenju državnih odluka o tome koje proizvode treba kupiti za naše starce u staračkim domovima, za djecu u sanatorijumima."
Igor Artemjev govori o samom vrhu "ledenog brijega". S druge strane ove šeme su obični Ijekari. Kiril Daniševski priča kako funkcioniše ta šema...
Dr John Virapen je autor velikog korupcijskog skandala povezanog sa farmaceutskom industrijom u Evropi. On je mnogo godina radio u farmaceutskoj kući Eli Lilly. Bavio se promovisanjem medicinskih preparata na tržišta raznih država. Ali ne na nivou pojedinačnih Ijekara i bolnica, već na državnom nivou.
John Virapen:" U Švedskoj sam davao mito da bih plasirao proizvod na tržište. Ne znam kako se to radi u Rusiji, ne želim da dajem konkretan odgovor, ali mogu da uporedim "dva i dva zajedno". Mislim, da Rusija nije sveta, zato i kod vas vjerovatno rade isto. Oni podmićuju istraživače, istaknute Ijekare, potkupljuju univerzitete, cijele istraživačke centre. Oni primoravaju Ijude da pišu pozitivne komentare za njihove Ijekove. Većina tzv. kliničkog istraživanja, to je fikcija... "
Bivši direktor predstavništva Lilly-a u Švedskoj govori kako je tamo dobio dozvolu za prodaju antidepresiva Prozac. Za ovo je morao da ubijedi državnog eksperta da ignoriše činjenicu da lijek može biti opasan i neefikasan. Zato je kao špiun prvo pronašao stručnjaka od koga zavisi odluka.
John Virapen:"Nijesmo znali ko je taj čovjek, zato što je to tajni konsultant njega niko ne zna, ali sam ga ja pronašao. Zato smo prostudirali cijelu zemlju. Sa malo dedukcije ubrzo sam saznao ko je. Postao sam drug sa njim i rekao sam mu: " Slušaj, meni treba da taj proizvod bude brzo registrovan. Šta želiš za uzvrat?" On je odgovorio: "Novac" Nazvao sam kompaniju i rekao šta on hoće a oni su odgovorili: "U redu dogovori". I ja sam to dogovorio a on je napisao pismo i rekao Vladi da je to veoma dobar lijek, iako se prije toga u razgovoru sa mnom smijao i rekao da je taj lijek-smeće."
Ulf Jonasson: "Na tržištu "Propoksifen" se pojavio 1957. Sredinom 60-ih je bio najpopularniji i najraspostranjeniji lijek u to vrijeme. Ali početkom 60-ih oni su već znali koliko je opasan ovaj lijek."
Bračni par Ulf i Birgitta Jonasson su naučnici Ijekari. Oni su prvi u Švedskoj digli uzbunu, izjavivši da hiljade Ijudi umre svake godine, uzimajući ovu nevinu tabletu protiv bolova od kompanije Eli Lilly.
Birgitta Jonasson: "Tokom našeg istraživanja pronašli smo te Ijude. Posle pročitanih više od 1500 dosijea kada smo saznali o svim tim tragičnim smrtnim slučajevima to je za nas postalo suviše ozbiljno."
Zatim je bila bitka protiv farmaceutskih kompanija i agencija. Bitka, je trajala godinama, koje su praćene žrtvama, čiji je broj kako misle Ijekari, dostigao desetine hiljada. Ali lijek koji je Eli Lilly pronašla nije željela da povuče sa tržišta. Tokom 17 godina te borbe, Ijekari su sakupili hiljade tipičnih priča sa kobnim završetkom.
Uprkos zabrani u Švedskoj, lijek protiv bolova koji sadrži PROPOKSIFEN i sada nastavljaju da proizvode i prodaju u mnogim zemljama.
Ulf Jonasson: "Taj lijek se još uvijek koristi u SAD i mnogim djelovima svijeta. Prodaju 3. 200.000 kilograma tog lijeka godišnje širom svijeta. I on ubija 10.000 Ijudi svake godine."
Vasilij Vlasov: "U Rusiji klinička ispitivanja sprovodi sam proizvođač lijeka. Šta to znači? Kompanija proizvodi lijek za tržište i sama sprovodi ispitivanje i sama plasira te rezultate, registruje ih i počinje da ga prodaje. U zakonu piše da ih niko drugi ne može provjeriti. To je kao kad bi muž sumnjičio ženu za bračno nevjerstvo ali bi samo žena mogla da provjeri tu sumnju po zakonu. Upravo takav idiotski sistem postoji u našoj zemlji."
U Evropi, zakoni o kontroli Ijekova su se radikalno promenili posle serije užasnih smrti od neželjenih dejstava Ijekova. Prekretnica je bila istorija talidomida, pošto se ona odrazila na desetine hiljada trudnica i novorođene djece.
Andrej Mahov: "Roditeljima su davali informativnu dobrovoljnu saglasnost na 20 strana, čak i ja, čovjek sa visokim medicinskim obrazovanjem, jedva mogu da razumijem kada čitam, šta je tamo napisano."
Faktički ispitivanja su sprovođena na djeci koja su imala po riječima glavnog pedijatra Volgograda Andreja Mahova: "... povrede centralnog nervnog sistema: sakupljanje likvora u mozgu, hidrocefalija perinatalne hipoksično - ishemične lezije CNS. Takvih je bilo 56 djece od 112 za koje je vakcinisanje i običnim vakcinama strašno, a eksperimentalnim još strašnije. Sa užasom vidimo da bilo koje farmaceutske kompanije mogu da urade u našoj zemlji sve što požele. To jest, za neki neveliki novac mogu da kupe dovoljno Ijudi da sprovedu ubrzanim metodom bilo kakva klinička ispitivanja i plasiraju na naše tržište bilo koje preparate.
Glavni rukovodilac ovog ispitivanja širom zemlje je Lejla Sejmurovna Namazova, čije su ruke zaprljane svim nedjelima koja su se događala u ovom kliničkom ispitivanju, i okaljale Naučni Centar "Zdravlje", za kojeg mislimo, da su tamo periferni obični Ijekari. Zahvaljujući takvim Ijudima, ova vakcina može ući i u nacionalni kalendar imunizacije."
Vakcine koje su ispitivane na djeci u Volgogradu su stvarno već odobrene i danas se direktno prodaju. Volgogradske žene ostale su same sa bolesnom djecom.
Mihail Getman u različitim vremenima je bio zaposlen i u farmaceutskoj industriji i medicinski radnik. On kaže da do nedavno, eksperimenti poput Volgogradskog, formalno nijesu bili u suprotnosti sa zakonom.
Mihail Getman: Dugo vremena naše zakonodavstvo nije zahtijevalo od organizacije koja sprovodi klinička ispitivanja u Ruskoj Federaciji, ispunjavanje takvih uslova koji su normalni pri organizaciji takvih opasanih i rizičnih ispitivanja u drugim zemljama kao što su Sjedinjene Države ili evropske zemalje. "Farma" je polazila od toga: "Dobijemo dozvolu, a onda radimo šta god želimo. ".
Mihail Getman profesionalno je proučavao odnos sa "Velikom Farmom" i tvrdi da je intenziviranje u Rusiji zapadnih kompanija u oblasti kliničkog istraživanja povezano sa tim što su naši građani mnogo jeftiniji od Amerikanaca ili Evropljana, a moguća odgovornost za negativne posledice je nemjerljivo manja.
Mihail Getman: "Ako, ne daj Bože, tamo budu narušena prava pacijenta ili pacijent umre zbog upotrebe eksperimentalnog lijeka, tada kompaniju očekuju velike tužbe, sudovi, problemi, pad cijene akcije. Ako se nešto slično dogodi u Ruskoj Federaciji, o tome niko neće znati."
Igor Artejmev: "Ponekad sam prisustvovao sastancima savjetodavnih stručnih komisija, eksperata, koje su odlučivali da li da država kupi ovaj ili onaj preparat. Nažalost, neki od članova Komisije su istovremeno primali plate od stranih farmaceutskih kompanija."
Problem međusobnih odnosa Ijekara i farmaceutskih kompanija u poslednje vrijeme je dostiglo takav obim da je postao državni. Direktor Federalne Antimonopolske službe Igor Artejmev posle sprovedene provjere suočio se sa masovnom korupcijom, koju farmaceutski giganti nježno zovu " konsultovanje" ili "istraživanje".
Igor Artejmev: "Naravno, bili smo veoma iznenađeni kada smo došli pri provjeri do cijelog niza stranih farmaceutskih kompanija i otkrili ogroman broj dokumenata u kojima su naši Ijekari potpisali priznanicu za dobijanje novca. A neki od njih, koji predstavljaju administrativnu medicinsku elitu, učestvovali su paralelno u donošenju državnih odluka o tome koje proizvode treba kupiti za naše starce u staračkim domovima, za djecu u sanatorijumima."
Igor Artemjev govori o samom vrhu "ledenog brijega". S druge strane ove šeme su obični Ijekari. Kiril Daniševski priča kako funkcioniše ta šema...
Dr John Virapen je autor velikog korupcijskog skandala povezanog sa farmaceutskom industrijom u Evropi. On je mnogo godina radio u farmaceutskoj kući Eli Lilly. Bavio se promovisanjem medicinskih preparata na tržišta raznih država. Ali ne na nivou pojedinačnih Ijekara i bolnica, već na državnom nivou.
John Virapen:" U Švedskoj sam davao mito da bih plasirao proizvod na tržište. Ne znam kako se to radi u Rusiji, ne želim da dajem konkretan odgovor, ali mogu da uporedim "dva i dva zajedno". Mislim, da Rusija nije sveta, zato i kod vas vjerovatno rade isto. Oni podmićuju istraživače, istaknute Ijekare, potkupljuju univerzitete, cijele istraživačke centre. Oni primoravaju Ijude da pišu pozitivne komentare za njihove Ijekove. Većina tzv. kliničkog istraživanja, to je fikcija... "
Bivši direktor predstavništva Lilly-a u Švedskoj govori kako je tamo dobio dozvolu za prodaju antidepresiva Prozac. Za ovo je morao da ubijedi državnog eksperta da ignoriše činjenicu da lijek može biti opasan i neefikasan. Zato je kao špiun prvo pronašao stručnjaka od koga zavisi odluka.
John Virapen:"Nijesmo znali ko je taj čovjek, zato što je to tajni konsultant njega niko ne zna, ali sam ga ja pronašao. Zato smo prostudirali cijelu zemlju. Sa malo dedukcije ubrzo sam saznao ko je. Postao sam drug sa njim i rekao sam mu: " Slušaj, meni treba da taj proizvod bude brzo registrovan. Šta želiš za uzvrat?" On je odgovorio: "Novac" Nazvao sam kompaniju i rekao šta on hoće a oni su odgovorili: "U redu dogovori". I ja sam to dogovorio a on je napisao pismo i rekao Vladi da je to veoma dobar lijek, iako se prije toga u razgovoru sa mnom smijao i rekao da je taj lijek-smeće."
Ulf Jonasson: "Na tržištu "Propoksifen" se pojavio 1957. Sredinom 60-ih je bio najpopularniji i najraspostranjeniji lijek u to vrijeme. Ali početkom 60-ih oni su već znali koliko je opasan ovaj lijek."
Bračni par Ulf i Birgitta Jonasson su naučnici Ijekari. Oni su prvi u Švedskoj digli uzbunu, izjavivši da hiljade Ijudi umre svake godine, uzimajući ovu nevinu tabletu protiv bolova od kompanije Eli Lilly.
Birgitta Jonasson: "Tokom našeg istraživanja pronašli smo te Ijude. Posle pročitanih više od 1500 dosijea kada smo saznali o svim tim tragičnim smrtnim slučajevima to je za nas postalo suviše ozbiljno."
Zatim je bila bitka protiv farmaceutskih kompanija i agencija. Bitka, je trajala godinama, koje su praćene žrtvama, čiji je broj kako misle Ijekari, dostigao desetine hiljada. Ali lijek koji je Eli Lilly pronašla nije željela da povuče sa tržišta. Tokom 17 godina te borbe, Ijekari su sakupili hiljade tipičnih priča sa kobnim završetkom.
Uprkos zabrani u Švedskoj, lijek protiv bolova koji sadrži PROPOKSIFEN i sada nastavljaju da proizvode i prodaju u mnogim zemljama.
Ulf Jonasson: "Taj lijek se još uvijek koristi u SAD i mnogim djelovima svijeta. Prodaju 3. 200.000 kilograma tog lijeka godišnje širom svijeta. I on ubija 10.000 Ijudi svake godine."
Vasilij Vlasov: "U Rusiji klinička ispitivanja sprovodi sam proizvođač lijeka. Šta to znači? Kompanija proizvodi lijek za tržište i sama sprovodi ispitivanje i sama plasira te rezultate, registruje ih i počinje da ga prodaje. U zakonu piše da ih niko drugi ne može provjeriti. To je kao kad bi muž sumnjičio ženu za bračno nevjerstvo ali bi samo žena mogla da provjeri tu sumnju po zakonu. Upravo takav idiotski sistem postoji u našoj zemlji."
U Evropi, zakoni o kontroli Ijekova su se radikalno promenili posle serije užasnih smrti od neželjenih dejstava Ijekova. Prekretnica je bila istorija talidomida, pošto se ona odrazila na desetine hiljada trudnica i novorođene djece.
Louise i Darren Mansell imaju po 40 godina, takve kao što su oni, malobrojne preživjele, nazivaju "talidomid djeca", djeca preparata koji se preporučivao trudnicama. Ovaj par jedinstven po tome što su preživjeli i po tome što su zajedno. Postavši muž i žena, oni su se borili sa farmaceutskom industrijom za svoja prava praktično čitavog života. Od 12.000 stradale djece preživjelo je svega 419. Louise i njen muž su jedni od njih. Tek 2010. oni su dobili konačnu pobjedu na sudu i isplaćenu oštetu dostojnu za uništene živote.
Uprkos toga što su znali da lijek izaziva strahovite promjene fetusa kod trudnica, farmaceutske kompanije nijesu bile spremne da se odreknu tako velikog profita i nastavile su prodaju ne priznavajući posledice. Oni su imali najbolje pravnike koji su obmanjivali roditelje. Oni su potpuno bili zaštićeni zakonom, bili su nedodirljivi. A ako je neko pokušao nešto da uradi, njega su progonili advokati kompanije.
Ova priča je rasvijetla realnost u kojoj živi globalna zdravstvena zajednica. Svi su shvatili, koliko odobreni preparati koji su prošli klinička ispitivanja mogu biti opasni. Još opasnije mogu biti farmaceutske kompanije sa svojim finansijskim interesima. Nakon stotina smrti novorođene djece i rađanja invalidne djece Svjetska zdravstvena organizacija je odlučila: u svim evropskim zemljama da otvori pri Ministarstvu zdravlja tijelo koje bi istraživalo komplikacija od već odobrenih Ijekova, koji su u prodaji da se talidomidova priča nikad ne bi ponovila.
Takav centar je bio otvoren u Rusiji. Da saopštavaju o komplikacijama, po nepisanom pravilu organizacije, pacijenti nemaju pravo. Informisati o neželjenim dejstvima mogu samo Ijekari i pri tom besplatno. Ljekari su malo motivisani. Ljekari kod nas to ne rade ne žele da o tome saopštavaju. Tokom rada centra u Rusiji, ni jedan preparat koji je pušten na tržište, nije povučen iz prodaje zbog pritužbi neželjenih efekata ili komplikacija koje su veće od koristi.
Međutim, postoje slučajevi u kojima se neželjeni efekti teško mogu sakriti, pogotovo ako je neželjeni efekt, smrt. Takav je antidepresiv Zoloft kompanije Pfizer. U uputstvu se ukazuje na veliki broj drugih neželjenih efekata od lijeka: nervoza, strah, nespokojstvo, simptomi depresije, košmari, čak i psihoze, ali ni riječi o samoubistvu.
Nakon smrti svoje supruge Lotar je počeo da prikuplja informacije o lijeku Zoloft iz cijelog svijeta. Prikupljeni podaci su šokantni. Sada je siguran da je uzrok samoubistva njegove supruge, nuspojava lijeka. U Kanadi u maju 2004. godine, postalo je poznato da lijek Zoloft ima neželjeni efekt, samoubistvo. Ali, o tome se ćutalo i u Njemačkoj i cijeloj Evropi.
Uprkos toga što su znali da lijek izaziva strahovite promjene fetusa kod trudnica, farmaceutske kompanije nijesu bile spremne da se odreknu tako velikog profita i nastavile su prodaju ne priznavajući posledice. Oni su imali najbolje pravnike koji su obmanjivali roditelje. Oni su potpuno bili zaštićeni zakonom, bili su nedodirljivi. A ako je neko pokušao nešto da uradi, njega su progonili advokati kompanije.
Ova priča je rasvijetla realnost u kojoj živi globalna zdravstvena zajednica. Svi su shvatili, koliko odobreni preparati koji su prošli klinička ispitivanja mogu biti opasni. Još opasnije mogu biti farmaceutske kompanije sa svojim finansijskim interesima. Nakon stotina smrti novorođene djece i rađanja invalidne djece Svjetska zdravstvena organizacija je odlučila: u svim evropskim zemljama da otvori pri Ministarstvu zdravlja tijelo koje bi istraživalo komplikacija od već odobrenih Ijekova, koji su u prodaji da se talidomidova priča nikad ne bi ponovila.
Takav centar je bio otvoren u Rusiji. Da saopštavaju o komplikacijama, po nepisanom pravilu organizacije, pacijenti nemaju pravo. Informisati o neželjenim dejstvima mogu samo Ijekari i pri tom besplatno. Ljekari su malo motivisani. Ljekari kod nas to ne rade ne žele da o tome saopštavaju. Tokom rada centra u Rusiji, ni jedan preparat koji je pušten na tržište, nije povučen iz prodaje zbog pritužbi neželjenih efekata ili komplikacija koje su veće od koristi.
Međutim, postoje slučajevi u kojima se neželjeni efekti teško mogu sakriti, pogotovo ako je neželjeni efekt, smrt. Takav je antidepresiv Zoloft kompanije Pfizer. U uputstvu se ukazuje na veliki broj drugih neželjenih efekata od lijeka: nervoza, strah, nespokojstvo, simptomi depresije, košmari, čak i psihoze, ali ni riječi o samoubistvu.
Nakon smrti svoje supruge Lotar je počeo da prikuplja informacije o lijeku Zoloft iz cijelog svijeta. Prikupljeni podaci su šokantni. Sada je siguran da je uzrok samoubistva njegove supruge, nuspojava lijeka. U Kanadi u maju 2004. godine, postalo je poznato da lijek Zoloft ima neželjeni efekt, samoubistvo. Ali, o tome se ćutalo i u Njemačkoj i cijeloj Evropi.
Evo upozorenje, kojeg su objavili kanadsko predstavništvo Pfizera zajedno sa Ministarstvom zdravlja Kanade. Tu je precizno rečeno: "Zoloft-upozorenje za potencijalne emocijalne promjene i u ponašanju, uključujući i rizik od samopovređivanja. Ispod toga se kaže: Komparativna klinička istraživanja su pokazala povećan rizik suicidalnih ideja i u skladu sa tim ponašanja, u odnosu na placebo.
Predstavnci kompanije Pfizer i dalje naglašavaju da uzročno posledična veza između uzimanja Zoloft i samoubistva nije identifikovana. Kompanija Pfizer još uvijek isporučuje antidepresiv Zoloft uključujući i u Rusiju. Od 2009., u uputstvu se govori o riziku od samoubistva, ali ne u vezi sa lijekom, već u vezi sa depresijom.
Antidepresivi su opšte vrlo lukave tablete. Farmaceutskim kompanijama je malo takvog skromnog tržišta i antidepresive već predlažu mnogobrojni Ijekari, među njima su terapeuti, ginekolozi ili čak sportski Ijekari. Do kakvih rezultata dovodi proširenje spiska Ijekara, kojima farmaceutske kompanije, nakon kratke instrukcije, isporučuju čudesne tablete?
Poznata gimnastičarka Ljajsan Utjaševa još uvijek se sjeća antidepresiva, koje joj je propisao klupski Ijekar i koje je uzimala nekoliko mjeseci. Njih joj je propisao sportski Ijekar kao odgovor na žalbe na bol u nogama.
Ljajsan Utjaševa: "Ja se žalim, a on mi govori: "Ljajsan ti si toliko pretjerala sa tvojim žalbama sve te boli najverovatnije, te boli glava. Djevojko daj da ti izliječimo glavu. Vidim da imaš depresiju. "
Tek kasnije se ispostavilo da je sportiskinja imala prelom stopala na obje noge, i tako nastavila da nastupa na takmičenjima.
Ljajsan Utjaševa: "Ispostavilo se da je kod mene potpuna rascjepkanost lijevog stopala koje se nije snadbijevalo krvlju 8 mjeseci i bila je teška dijagnoza moglo je doći ne do amputacije, nego da se dio kostiju treba da zamijeni implantantima. A pošto se opterećenje prenosilo na desnu nogu i kod nje su bili prelomi."
Zbog proširenja tržišta kompanije uručuju ne profilnim Ijekarima ne samo antidepresive. Kompanija Pfizer je nedavno kažnjena u SAD na rekordni iznos od 2,3 milijarde dolara jer je preporučivala lijek Bekstr za bolesti koje, prema podacima istraživanja, on ne liječi. Kompanija Pfizer je priznala krivicu samo po dvije tačke optužnice i povukla lijek sa tržišta. Ipak, u toku postupka su pominjane činjenice gotovinske isplate Ijekarima. Ali slučaj je zatvoren zahvaljujući sporazumu da Pfizer plati.
Govoreći o rekordnoj kazni, moramo napomenuti: Ona je plaćena u SAD. U Rusiji, kompanija nema problema.
John Virapen: "Danas na tržištu imamo 20 ili 30 Ijekova za liječenje depresije, koji nijesu samo beskorisni, već imaju mnogo neželjenih efekata. Svi oni imaju različita imena. Nedavno kompanija Eli Lilly je pustila taj isti Prozac i nazvala ga "fluoksetin" Plasirali su čak lijek i za pse. Kako pas može biti u stanju depresije? Kako se to vidi na psu? Da li mnogo laje ili nešto drugo radi? Generalno, sve ovo je prilično lukava igra."
Farmaceutske kompanije tokom protekle decenije su platile više od 7 milijardi dolara u vidu kazni kao rezultat podnijetih protiv njih krivičnih i građanskih tužbi. Za podmićivanje Ijekara preko medicinskih predstavnika i za prikrivanje informacija o mogućim komplikacijama koje nijesu navedene u uputstvu
Predstavnci kompanije Pfizer i dalje naglašavaju da uzročno posledična veza između uzimanja Zoloft i samoubistva nije identifikovana. Kompanija Pfizer još uvijek isporučuje antidepresiv Zoloft uključujući i u Rusiju. Od 2009., u uputstvu se govori o riziku od samoubistva, ali ne u vezi sa lijekom, već u vezi sa depresijom.
Antidepresivi su opšte vrlo lukave tablete. Farmaceutskim kompanijama je malo takvog skromnog tržišta i antidepresive već predlažu mnogobrojni Ijekari, među njima su terapeuti, ginekolozi ili čak sportski Ijekari. Do kakvih rezultata dovodi proširenje spiska Ijekara, kojima farmaceutske kompanije, nakon kratke instrukcije, isporučuju čudesne tablete?
Poznata gimnastičarka Ljajsan Utjaševa još uvijek se sjeća antidepresiva, koje joj je propisao klupski Ijekar i koje je uzimala nekoliko mjeseci. Njih joj je propisao sportski Ijekar kao odgovor na žalbe na bol u nogama.
Ljajsan Utjaševa: "Ja se žalim, a on mi govori: "Ljajsan ti si toliko pretjerala sa tvojim žalbama sve te boli najverovatnije, te boli glava. Djevojko daj da ti izliječimo glavu. Vidim da imaš depresiju. "
Tek kasnije se ispostavilo da je sportiskinja imala prelom stopala na obje noge, i tako nastavila da nastupa na takmičenjima.
Ljajsan Utjaševa: "Ispostavilo se da je kod mene potpuna rascjepkanost lijevog stopala koje se nije snadbijevalo krvlju 8 mjeseci i bila je teška dijagnoza moglo je doći ne do amputacije, nego da se dio kostiju treba da zamijeni implantantima. A pošto se opterećenje prenosilo na desnu nogu i kod nje su bili prelomi."
Zbog proširenja tržišta kompanije uručuju ne profilnim Ijekarima ne samo antidepresive. Kompanija Pfizer je nedavno kažnjena u SAD na rekordni iznos od 2,3 milijarde dolara jer je preporučivala lijek Bekstr za bolesti koje, prema podacima istraživanja, on ne liječi. Kompanija Pfizer je priznala krivicu samo po dvije tačke optužnice i povukla lijek sa tržišta. Ipak, u toku postupka su pominjane činjenice gotovinske isplate Ijekarima. Ali slučaj je zatvoren zahvaljujući sporazumu da Pfizer plati.
Govoreći o rekordnoj kazni, moramo napomenuti: Ona je plaćena u SAD. U Rusiji, kompanija nema problema.
John Virapen: "Danas na tržištu imamo 20 ili 30 Ijekova za liječenje depresije, koji nijesu samo beskorisni, već imaju mnogo neželjenih efekata. Svi oni imaju različita imena. Nedavno kompanija Eli Lilly je pustila taj isti Prozac i nazvala ga "fluoksetin" Plasirali su čak lijek i za pse. Kako pas može biti u stanju depresije? Kako se to vidi na psu? Da li mnogo laje ili nešto drugo radi? Generalno, sve ovo je prilično lukava igra."
Farmaceutske kompanije tokom protekle decenije su platile više od 7 milijardi dolara u vidu kazni kao rezultat podnijetih protiv njih krivičnih i građanskih tužbi. Za podmićivanje Ijekara preko medicinskih predstavnika i za prikrivanje informacija o mogućim komplikacijama koje nijesu navedene u uputstvu
John Virapen: "Ja sam radio prljav posao, davao sam mito u Švedskoj na Karipskim ostrvima, u Latinskoj Americi. Vodio sam Ijekare psihijatre kod prostitutki u Portoriko i plaćao sve to novcem kompanije. Ja sam sve to radio. Moje ruke su bile zaprlane. Ali sada nijesu. Ja sam ih oprao."
Sada "Big Pharma" postaje pametnija i koristi sve složenije instrumente uticaja na Ijekare, na primjer, pomoć u naučnom radu. Doktoru ili cijeloj klinici nudi se novac za istraživanje nekog preparata. Glavni uslovi takvih istraživanja su da se Ijekovi propisuju većoj grupi pacijenata dugo vremena. Tako pacijent postaje materijal za istraživanja plaćena od strane farmaceutske industrije, često i ne znajući.
John Virapen: "Oni kupuju Ijude koji rade za njih. Više od polovine istraživača su takođe potkupili. Jer industrija plaća više nego bolnica. Oni kupuju senatore, poslanike i uticajne političare."
Ako mislite da ovakvi problemi vas nikada neće dotaći jer ste zdrava osoba, ne žurite sa zaključcima. Čak najmasovnije i naizgled bezopasne tablete mogu dovesti do smrti za manje od nedjelju dana.
Sergej Jakovljev (glavni endrovaskularni hirurg u Institutu Burdenko): "Kod polovine pacijentkinja koji su došle kod nas zbog tromboze sinusa, upravo je uzrok bio zbog upotrebe hormonskih kontraceptivnih preparata. Iznenađujuće je da u uputstvu za ove preparate takve komplikacije nijesu opisane."
Bivši savjetnik direktora Ruskog zdravstvenog nazora kaže da isplate Ijekarima na raznim nivoima nijesu više samo problem, već univerzalna praksa. Medicinski predstavnici transformišu Ijekare od zaštitnika pacijenata u agenta za prodaju Ijekova. To je problem, i u SAD, to je problem i Evropskoj Uniji. I sve Vlade po tom pitanju ne samo da su veoma zabrinute, već su prosto na ivici očaja, jer "Farma" uvijek veoma lukavo izlazi iz takve situacije: "Ne smijemo dati poklone - dobro, nećemo davati poklone. Unajmićemo ugovornu organizaciju, platiti ćemo joj, a ona će u naše ime davati poklone. "
Vasilij Vlasov: "Hiljade Ijudi umiru od neželjenih dejstava Ijekova. Čija je to statistika? To je statistika SAD. Ne znamo koliko Ijudi umre od Ijekova kod nas. Vjeruje se da svi Ijudi koji kod nas umiru u bolnicama, umiru po pravilima, po zakonu, jer ih je bolest ubila. U stvarnosti to nije tako. Neki dio umre od komplikacija liječenja. Jer bolnica u suštini je veoma opasno mjesto."
Mihail Getman: "Da bi stimulisala svoju prodaju, "Farma" je počela da izmišIja nove bolesti i sindrome. Ranije ih nije bilo o njima ništa nijesmo znali i savršeno smo živjeli hiljadu godina. Ali iznenada su se pojavili, odjednom su počeli da nam opasno prijete, i što ne iznenađujuće, "Farma" je odmah našala rešenje za ove neočekivane probleme."
U 2003. godini, kompanija AstraZeneca platila je kaznu od 355 miliona dolara i priznala svoju krivicu za plasiranje lijeka preko mita medicinara honorarima i poklonima.
U 2004. godini, kompanija Pfizer je platila kaznu od 430 miliona dolara za čerku kompaniju, zbog plasiranja lijeka za indikacije za koje nije odobren.
U 2007. godini, kompanija Bristol-Majers je platila kaznu od 515 miliona dolara za plasiranje preparata od strane Ijekara, kojima je kompanija isplatila honorare i plaćena turistička putovanja.
Kompanija Biovail je 2008. platila kaznu od 22 miliona dolara zbog potkupljivanja Ijekara. Kompaniju su optužili zbog podmićivanja hilade Ijekara i sestara od kojih je svako primao u prosjeku 1000 dolara.
Kompanija Eli Lilly platila je kaznu od 1.420 miliona dolara zbog plasiranja na tržite antidepresiva Zyprexa.
Kompanija GlakoSmithKline da platila novčanu predkrivičnu kaznu a od 2,5 miliona dolara zato što je skrivala rezultate ispitivanja antidepresiva Paksil, koji uvećava rizik od samoubistva skoro duplo.
Drugog septembara 2009. kompanija Pfizer je platila kaznu od 2,3 milijarde dolara. Ona je dobila dozvolu za liječenje jednih bolesti lijekom "Bekstra" a liječila je druge.
Ukupan iznos novčanih kazni i kompenzacija koje je farmaceutska industrija platila tokom protekle decenije, je 7 milijardi dolara.
Prihod farmaceutske industrije u tom istom periodu iznosio je 5.000.000.000.000. dolara.
Autori filma napominju: Odluka o upotrebi ili ne upotrebi jednih ili drugih preparata ne smije se donositi samostalno. Obratite se svom Ijekaru!
(Fragmenti teksta iz filma "Smrt na recept" Смерть по рецепту
Первый канал)
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Sada "Big Pharma" postaje pametnija i koristi sve složenije instrumente uticaja na Ijekare, na primjer, pomoć u naučnom radu. Doktoru ili cijeloj klinici nudi se novac za istraživanje nekog preparata. Glavni uslovi takvih istraživanja su da se Ijekovi propisuju većoj grupi pacijenata dugo vremena. Tako pacijent postaje materijal za istraživanja plaćena od strane farmaceutske industrije, često i ne znajući.
John Virapen: "Oni kupuju Ijude koji rade za njih. Više od polovine istraživača su takođe potkupili. Jer industrija plaća više nego bolnica. Oni kupuju senatore, poslanike i uticajne političare."
Ako mislite da ovakvi problemi vas nikada neće dotaći jer ste zdrava osoba, ne žurite sa zaključcima. Čak najmasovnije i naizgled bezopasne tablete mogu dovesti do smrti za manje od nedjelju dana.
Sergej Jakovljev (glavni endrovaskularni hirurg u Institutu Burdenko): "Kod polovine pacijentkinja koji su došle kod nas zbog tromboze sinusa, upravo je uzrok bio zbog upotrebe hormonskih kontraceptivnih preparata. Iznenađujuće je da u uputstvu za ove preparate takve komplikacije nijesu opisane."
Bivši savjetnik direktora Ruskog zdravstvenog nazora kaže da isplate Ijekarima na raznim nivoima nijesu više samo problem, već univerzalna praksa. Medicinski predstavnici transformišu Ijekare od zaštitnika pacijenata u agenta za prodaju Ijekova. To je problem, i u SAD, to je problem i Evropskoj Uniji. I sve Vlade po tom pitanju ne samo da su veoma zabrinute, već su prosto na ivici očaja, jer "Farma" uvijek veoma lukavo izlazi iz takve situacije: "Ne smijemo dati poklone - dobro, nećemo davati poklone. Unajmićemo ugovornu organizaciju, platiti ćemo joj, a ona će u naše ime davati poklone. "
Vasilij Vlasov: "Hiljade Ijudi umiru od neželjenih dejstava Ijekova. Čija je to statistika? To je statistika SAD. Ne znamo koliko Ijudi umre od Ijekova kod nas. Vjeruje se da svi Ijudi koji kod nas umiru u bolnicama, umiru po pravilima, po zakonu, jer ih je bolest ubila. U stvarnosti to nije tako. Neki dio umre od komplikacija liječenja. Jer bolnica u suštini je veoma opasno mjesto."
Mihail Getman: "Da bi stimulisala svoju prodaju, "Farma" je počela da izmišIja nove bolesti i sindrome. Ranije ih nije bilo o njima ništa nijesmo znali i savršeno smo živjeli hiljadu godina. Ali iznenada su se pojavili, odjednom su počeli da nam opasno prijete, i što ne iznenađujuće, "Farma" je odmah našala rešenje za ove neočekivane probleme."
U 2003. godini, kompanija AstraZeneca platila je kaznu od 355 miliona dolara i priznala svoju krivicu za plasiranje lijeka preko mita medicinara honorarima i poklonima.
U 2004. godini, kompanija Pfizer je platila kaznu od 430 miliona dolara za čerku kompaniju, zbog plasiranja lijeka za indikacije za koje nije odobren.
U 2007. godini, kompanija Bristol-Majers je platila kaznu od 515 miliona dolara za plasiranje preparata od strane Ijekara, kojima je kompanija isplatila honorare i plaćena turistička putovanja.
Kompanija Biovail je 2008. platila kaznu od 22 miliona dolara zbog potkupljivanja Ijekara. Kompaniju su optužili zbog podmićivanja hilade Ijekara i sestara od kojih je svako primao u prosjeku 1000 dolara.
Kompanija Eli Lilly platila je kaznu od 1.420 miliona dolara zbog plasiranja na tržite antidepresiva Zyprexa.
Kompanija GlakoSmithKline da platila novčanu predkrivičnu kaznu a od 2,5 miliona dolara zato što je skrivala rezultate ispitivanja antidepresiva Paksil, koji uvećava rizik od samoubistva skoro duplo.
Drugog septembara 2009. kompanija Pfizer je platila kaznu od 2,3 milijarde dolara. Ona je dobila dozvolu za liječenje jednih bolesti lijekom "Bekstra" a liječila je druge.
Ukupan iznos novčanih kazni i kompenzacija koje je farmaceutska industrija platila tokom protekle decenije, je 7 milijardi dolara.
Prihod farmaceutske industrije u tom istom periodu iznosio je 5.000.000.000.000. dolara.
Autori filma napominju: Odluka o upotrebi ili ne upotrebi jednih ili drugih preparata ne smije se donositi samostalno. Obratite se svom Ijekaru!
(Fragmenti teksta iz filma "Smrt na recept" Смерть по рецепту
Первый канал)
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
