Svakom od nas će se bar jednom u životu dogoditi da na nekim mestima opazi određenu energiju, osjećaj svijetosti koji je prožeo određeno mjesto, da osjeti kako vibrira kao da je naseljeno nekom nevidljivom, ali vrlo prisutnom energijom. Na ovu čudnu senzaciju, neobjašnjivu za racionalni um, stari Rimljani bi odgovorili: "Nullus locus sine genio est!" ("Nema mjesta bez genija!") Upravo onako kako je Servius Mario Onorato tvrdio u petoj knjizi Eneide.
Svako mjesto, svaki prostor naseljava nevidljivo; kao što je ljudsko tijelo povezano sa vitalnim dahom koji ga oživljava, tako je i svako mjesto, selo ili zemlju, stavljeno pod zaštitu duha koji deluje kao posrednik između ljudi i kreativnog izvora svega. Ovo vjerovanje je preživelo do današnjih dana kada su bogovi i geniji ustupili mjesto anđelima i svetcima zaštitnicima.
Genius Loci - zaštitnički duh mjesta
Genius Loci, ili duh mjesta, bio je u davnim vremenima duhovna cijelina koja je delovala kao veza između vrhunskih duhovnih moći i čovjeka. Duhovna suština je ta koja je povezala materijalnu dimenziju sa duhovnom, čineći svetim prostor koji je pod njenim uticajem bio naseljen božanskim dahom, dušom. Drevnoj populaciji je u srcu bilo poštovanje svojih tutorskih božanstava.
Privući gnijev takvog duha zbog nemara ili drskosti značilo je izlaganje sela, zemlje, nacije neprijateljskim silama koje bi donijele glad, kugu, rat i smrt. Ova zavetna praksa koja je rezultirala žrtvovanjem i prinošenjem hrane, cvijeća, parfema, sveća i tamjana i briga o prostoru, primorala je ljude da vode računa o zemlji kojom su hodali i da postanu svijesni svog mjesta u svijetu: poštujući zemlje, svog prostora, ljudi su mogli računati na saosećanje sa nebeskim svijetom dok su aktivno radili na održavanju svijetosti i harmonije u svijetu.
Genius Loci - zaštitnički duh mjesta
Genius Loci, ili duh mjesta, bio je u davnim vremenima duhovna cijelina koja je delovala kao veza između vrhunskih duhovnih moći i čovjeka. Duhovna suština je ta koja je povezala materijalnu dimenziju sa duhovnom, čineći svetim prostor koji je pod njenim uticajem bio naseljen božanskim dahom, dušom. Drevnoj populaciji je u srcu bilo poštovanje svojih tutorskih božanstava.
Privući gnijev takvog duha zbog nemara ili drskosti značilo je izlaganje sela, zemlje, nacije neprijateljskim silama koje bi donijele glad, kugu, rat i smrt. Ova zavetna praksa koja je rezultirala žrtvovanjem i prinošenjem hrane, cvijeća, parfema, sveća i tamjana i briga o prostoru, primorala je ljude da vode računa o zemlji kojom su hodali i da postanu svijesni svog mjesta u svijetu: poštujući zemlje, svog prostora, ljudi su mogli računati na saosećanje sa nebeskim svijetom dok su aktivno radili na održavanju svijetosti i harmonije u svijetu.
Kako prepoznati duh mjesta
U drevnom Rimu, Genius Loci mogli su biti prikazani kao životinje, među kojima je zmija, životinja sa misterioznim značenjima, ali i kao pas ili zec ili kao krilato biće, simbolizujući njegovu pripadnost višoj duhovnoj dimenziji, eteričnoj.
Postoji nekoliko prikaza krilatih Genius Loci na različitim zidnim slikama rimskih kuća i vila. Ove predstave krilatih antropomorfnih duhova postavljenih da štite mjesto u predhrišćansko vrijeme mogu samo da nas podsjećaju na ulogu određenih anđela sa zaštitnom funkcijom i ljudi (anđeli čuvari) i određenih mjesta (anđeli tutori) čiji je zadatak takođe bio vršenje funkcije posrednika između božanske i ljudske dimenzije.
Proslave, kultovi i razne vrste prinosa (hrana, molitve, zaveti) bili su posvećeni ovim genijem ili duhovima mjestima kako bi mogli da obezbede prosperitet, zaštitu i zdravlje stanovnika koji su stavljeni pod njihovu zaštitu. Svako mjesto, od najvećeg do najmanjeg, bilo je u starom Rimu zaštićeno duhom: Lares, ili Lares Familiares, bili su to preci koji su štitili porodicu, Penati su bili zaštitnici doma svojih potomaka , Genius Loci su štitili mjesta kao što su sela i gradovi.
U drevnom Rimu, Genius Loci mogli su biti prikazani kao životinje, među kojima je zmija, životinja sa misterioznim značenjima, ali i kao pas ili zec ili kao krilato biće, simbolizujući njegovu pripadnost višoj duhovnoj dimenziji, eteričnoj.
Postoji nekoliko prikaza krilatih Genius Loci na različitim zidnim slikama rimskih kuća i vila. Ove predstave krilatih antropomorfnih duhova postavljenih da štite mjesto u predhrišćansko vrijeme mogu samo da nas podsjećaju na ulogu određenih anđela sa zaštitnom funkcijom i ljudi (anđeli čuvari) i određenih mjesta (anđeli tutori) čiji je zadatak takođe bio vršenje funkcije posrednika između božanske i ljudske dimenzije.
Proslave, kultovi i razne vrste prinosa (hrana, molitve, zaveti) bili su posvećeni ovim genijem ili duhovima mjestima kako bi mogli da obezbede prosperitet, zaštitu i zdravlje stanovnika koji su stavljeni pod njihovu zaštitu. Svako mjesto, od najvećeg do najmanjeg, bilo je u starom Rimu zaštićeno duhom: Lares, ili Lares Familiares, bili su to preci koji su štitili porodicu, Penati su bili zaštitnici doma svojih potomaka , Genius Loci su štitili mjesta kao što su sela i gradovi.
Duh mjesta u svijetu...
U drevnoj Grčkoj, Atina je uzela ime svog božanskog zaštitnika: boginja Atena; u skandinavskim zemljama postojali su landvættir: „duhovi zemlje“; u starom Rimu grad je štitila boginja čije je ime moralo biti tajno, u kineskoj kulturi još uvek nalazimo kult Tudigonga, „Gospodara tla i zemlje“, zaštitnika sela.
Genius Loci kako su ih nazivali stari Rimljani mogu biti božanstva, duhovi ili preci. U određenim azijskim tradicijama, neki muškarci koji su se istakli zaslugama i junaštvom mogli su da ispune ulogu zaštitnika grada ili države koju su branili nakon svoje smrti.
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/69444/genius-loci-i-luoghi-hanno-un-anima.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
U drevnoj Grčkoj, Atina je uzela ime svog božanskog zaštitnika: boginja Atena; u skandinavskim zemljama postojali su landvættir: „duhovi zemlje“; u starom Rimu grad je štitila boginja čije je ime moralo biti tajno, u kineskoj kulturi još uvek nalazimo kult Tudigonga, „Gospodara tla i zemlje“, zaštitnika sela.
Genius Loci kako su ih nazivali stari Rimljani mogu biti božanstva, duhovi ili preci. U određenim azijskim tradicijama, neki muškarci koji su se istakli zaslugama i junaštvom mogli su da ispune ulogu zaštitnika grada ili države koju su branili nakon svoje smrti.
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/69444/genius-loci-i-luoghi-hanno-un-anima.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
