Genius Loci - zaštitnički duh mjesta
Genius Loci, ili duh mjesta, bio je u davnim vremenima duhovna cijelina koja je delovala kao veza između vrhunskih duhovnih moći i čovjeka. Duhovna suština je ta koja je povezala materijalnu dimenziju sa duhovnom, čineći svetim prostor koji je pod njenim uticajem bio naseljen božanskim dahom, dušom. Drevnoj populaciji je u srcu bilo poštovanje svojih tutorskih božanstava.
Privući gnijev takvog duha zbog nemara ili drskosti značilo je izlaganje sela, zemlje, nacije neprijateljskim silama koje bi donijele glad, kugu, rat i smrt. Ova zavetna praksa koja je rezultirala žrtvovanjem i prinošenjem hrane, cvijeća, parfema, sveća i tamjana i briga o prostoru, primorala je ljude da vode računa o zemlji kojom su hodali i da postanu svijesni svog mjesta u svijetu: poštujući zemlje, svog prostora, ljudi su mogli računati na saosećanje sa nebeskim svijetom dok su aktivno radili na održavanju svijetosti i harmonije u svijetu.
U drevnom Rimu, Genius Loci mogli su biti prikazani kao životinje, među kojima je zmija, životinja sa misterioznim značenjima, ali i kao pas ili zec ili kao krilato biće, simbolizujući njegovu pripadnost višoj duhovnoj dimenziji, eteričnoj.
Postoji nekoliko prikaza krilatih Genius Loci na različitim zidnim slikama rimskih kuća i vila. Ove predstave krilatih antropomorfnih duhova postavljenih da štite mjesto u predhrišćansko vrijeme mogu samo da nas podsjećaju na ulogu određenih anđela sa zaštitnom funkcijom i ljudi (anđeli čuvari) i određenih mjesta (anđeli tutori) čiji je zadatak takođe bio vršenje funkcije posrednika između božanske i ljudske dimenzije.
Proslave, kultovi i razne vrste prinosa (hrana, molitve, zaveti) bili su posvećeni ovim genijem ili duhovima mjestima kako bi mogli da obezbede prosperitet, zaštitu i zdravlje stanovnika koji su stavljeni pod njihovu zaštitu. Svako mjesto, od najvećeg do najmanjeg, bilo je u starom Rimu zaštićeno duhom: Lares, ili Lares Familiares, bili su to preci koji su štitili porodicu, Penati su bili zaštitnici doma svojih potomaka , Genius Loci su štitili mjesta kao što su sela i gradovi.
U drevnoj Grčkoj, Atina je uzela ime svog božanskog zaštitnika: boginja Atena; u skandinavskim zemljama postojali su landvættir: „duhovi zemlje“; u starom Rimu grad je štitila boginja čije je ime moralo biti tajno, u kineskoj kulturi još uvek nalazimo kult Tudigonga, „Gospodara tla i zemlje“, zaštitnika sela.
Genius Loci kako su ih nazivali stari Rimljani mogu biti božanstva, duhovi ili preci. U određenim azijskim tradicijama, neki muškarci koji su se istakli zaslugama i junaštvom mogli su da ispune ulogu zaštitnika grada ili države koju su branili nakon svoje smrti.
Sandra Saporito
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/69444/genius-loci-i-luoghi-hanno-un-anima.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com