Glas sa kojim sada razgovaramo sa svojim djetetom, ostaće sa njim zauvijek

​Glas sa kojim sada razgovaramo sa svojim djetetom ostaće sa njim zauvijek. Sa tim glasom će razgovarati sa sobom, kada odraste. 

​Svi prekori, naravoučenija, naše nezadovoljstvo će biti prihvaćeni za osnovu njegovog sopstvenog odnosa prema sebi.

Da li će moći da podrži sebe, podstakne, da li će imati nesumljivu vjeru u sopstvene snage, koliko će biti dobar prema sebi i da li će uopšte biti dobar prema sebi, zavisi od onoga što mu sada mi govorimo.

​​Majčin glas, majčin stav, majčini zahtjevi i očekivanja - to je roditeljsko "ja", koje će cio život igrati ulogu "savjesti" i postati "unutrašnji kritičar" za odraslog čovjeka. Da li je taj kritičar podržalac ili inkvizitor zavisi od nas.

Roditeljske riječi i predstave majke i oca o njemu - za dijete je bezuslovna istina. Kao da mu je sam Bog rekao jednom zasvagda kakav je on i šta je.

Jezgro ličnosti koje su založili roditelji prefarbati u drugu boju, vrlo je teško. I što je više u njemu mina i crnila, to ga sve više gura ka provaliji, tim je teže da se čovjek osloni na sebe.

Majčina vjera i podrška, očevo priznanja bezuslovne ljepote i šarma ćerke - to je ono zavaljujući čemu će izrasti spokojne i sigurne u sebe žene.

Uloga oca u životu djevojčice je u podršci i priznanju njenog savršenstva. Za djevojčice, otac je ideal muškarca. Ideal koji se nikada ne može dostići.

​Mudrost oca je da voli svoju ženu i ćerku, ali na različite načine. Da bude sa ženom par, dvoje ljudi koji vole jedni druge. Na tim odnosima, koje je vidjela u djetinjstvu, djevojčica će izgrađivati svoju porodicu.

Ako se u ćerku ubaci vjera da je neodoljiva. Riječima. Ćerka vidi svoju ženstvenost očima oca. Njegovo mišljenje je mišljenje cjelokupne muške polovine čovječanstva. Priznanje njene ljepote i ženstvenosti, plus bezuslovna podrška - to je ono što stvara dubok osjećaj sigurnosti i samopouzdanja.

Majčina vjera u sina, u njegovu muževnost i samostalnost, a istovremeno i bezuslovna podrška kada mu je potrebna pomoć; očevo poštovanje i priznavanje je ono što stvara jezgro ličnosti. Duboko osjećanje sebe jakim, punim, pravim. To je ono što daje podršku i stabilnost. Nepokolebljivu vjeru u to da te svijet voli i uvijek će te podržati.

Šta će biti sa našom djecom kada nas ne bude?

Naši glasovi, riječi koje smo im rekli u djetinjstvu.

Naše omiljene fraze. Ono što smo govorili iz dana u dan. To što smo rekli u bijesu i očajanju, iz velike ljubavi i želje da ih zaštitimo.

To što smo rekli zbog naše bespomoćnosti. Ono što su nama govorili, a mi ponavljali, bez razmišljanja, jer tako treba, tako svi vaspitavaju.

Upravo na ove fraze, koje smo im govorili sa plamenom i žarom, sa potpunom ubijeđenošću u svoju ispravnost, oslanaće se naše dijete kada odraste.

Ne možemo položiti slamu ispod svake situacije koja se može desiti djetetu. Pored toga, roditelji imaju i apsurdne, potpuno iracionalne strahove. I u svojoj težnji da zaštitimo, ubijamo sve živo.

Sve roditeljske poruke, koje su postale neprevazđen zid za odrasle, bile su rečene iz velike ljubavi i sa jednim ciljem - zaštititi.

Moj posao je da razgovaram sa odraslim ljudima. Da podržim, pomognem da razumiju i pronađu izlaz. A znate li sa čim se suočavaju ljudi kada ne mogu napraviti ni jedan korak, rade glupe postupke, uspore i truju svoje živote na svaki mogući način?

O roditeljskim porukama.

O onom "kakva si" i "kakav si". Šta možete sebi dozvoliti, a šta ne. 

Mi veoma dugo gledamo očima naših roditelja. I to njima, već kada smo odrasli, dokazujemo da možemo, postići i postati neko. Neki od nas preživljavaju zahvaljujući a neki uprkos svega.

Mi nijesmo svemogući, ali za djecu smo bogovi. I upravo na naše poruke naša djeca će se oslanjati cio svoj život.


Irina Dibov
​

Prevod teksta: http://dybova.ru/news/poslanie-kak-zvuchit-vash-golos-v-golove-rebyonka/

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
​