Postoji znak po kome možete odrediti čovjeka koji će vas napustiti u teškom trenutku. Možda to i nije loš čovjek. Možda skoro čak i dobar. Nije zao i nije podao u cjelini. Ali on može da počini podao postupak, pa čak i izdaju.
Zato što odlično zna kako da se opravda i lukavo prenese odgovornost na druge ljude ili okolnosti. To i jeste glavni znak. Takav čovjek unaprijed opravdava sebe. Za sve odmah. On to savršeno radi.
Čovjek na koga se ne možete osloniti u teškom trenutku
Meko će reći ako se nešto loše dogodi: "Prosudi sam, imao sam takve okolnosti da nijesam mogao zauzeti tvoju stranu. Nijesam mogao da dođem, ti si odrasto čovjek i razumiješ to. Bio sam prisiljen da te iznevjerim, a to uopšte i nije izdaja. To me je zbunilo, i nijesam mogao zbog takvih i takvih stvari. " Počeće da krivi druge. A onda počinje da vas optužuje: zašto ne želite da stvari gledate na način odraslog čovjeka već ispoljavate maksimalizam? Potom će obezvrijediti situaciju i reći: "A šta se, u stvari, dogodilo? Ništa se posebno nije dogodilo." A glavna stvar je samo opravdanje i prenos odgovornosti. To je glavni znak.
Čak i ako je stvarno u pitanju mala stvar: nije došao, nije uradio, nije dao ono što je trebao dati ... Sam po sebi postupak je sitnica, ali opravdanja su alarmantna.
"Zaboravio sam, izvini", "uplašio sam se i ništa nijesam rekao", "bio sam zbunjen i malodušan", "izgubio sam novac, oprosti!" - to nećete dočekati od njega. A lavina izgovora će početi odmah. I opravdanja će preći u okrivljivanje, vi ćete biti krivi. Ili drugi ljudi. A sam čovjek nikada neće priznati svoju krivicu.
Postoji legenda o tome kako je prorok okupljao stanovnike grada za vojni pohod protiv neprijatelja; bilo je potrebno zaštititi grad od napada. Svi su se muškarci okupili i otišli da se bore, osim osamdeset ljudi. Uplašili su se za svoju imovinu, za trgovine i bogate kuće. I za svoj život. Tako su se krili među ženama, starcima i djecom.
Zatim su vojnici došli kući s pobjedom. I ovih osamdeset ljudi je počelo da odgovara - zašto nijesu otišli da brane grad? Većina je našla opravdanje za sebe, hiljade izgovora: iznenadna bolest, slabost u nogama, žena se porođala, dijete se razbolilo, požar je počeo - razna opravdanja gomilali su jedni drugima ti ljudi.
Čovjek na koga se ne možete osloniti u teškom trenutku
Meko će reći ako se nešto loše dogodi: "Prosudi sam, imao sam takve okolnosti da nijesam mogao zauzeti tvoju stranu. Nijesam mogao da dođem, ti si odrasto čovjek i razumiješ to. Bio sam prisiljen da te iznevjerim, a to uopšte i nije izdaja. To me je zbunilo, i nijesam mogao zbog takvih i takvih stvari. " Počeće da krivi druge. A onda počinje da vas optužuje: zašto ne želite da stvari gledate na način odraslog čovjeka već ispoljavate maksimalizam? Potom će obezvrijediti situaciju i reći: "A šta se, u stvari, dogodilo? Ništa se posebno nije dogodilo." A glavna stvar je samo opravdanje i prenos odgovornosti. To je glavni znak.
Čak i ako je stvarno u pitanju mala stvar: nije došao, nije uradio, nije dao ono što je trebao dati ... Sam po sebi postupak je sitnica, ali opravdanja su alarmantna.
"Zaboravio sam, izvini", "uplašio sam se i ništa nijesam rekao", "bio sam zbunjen i malodušan", "izgubio sam novac, oprosti!" - to nećete dočekati od njega. A lavina izgovora će početi odmah. I opravdanja će preći u okrivljivanje, vi ćete biti krivi. Ili drugi ljudi. A sam čovjek nikada neće priznati svoju krivicu.
Postoji legenda o tome kako je prorok okupljao stanovnike grada za vojni pohod protiv neprijatelja; bilo je potrebno zaštititi grad od napada. Svi su se muškarci okupili i otišli da se bore, osim osamdeset ljudi. Uplašili su se za svoju imovinu, za trgovine i bogate kuće. I za svoj život. Tako su se krili među ženama, starcima i djecom.
Zatim su vojnici došli kući s pobjedom. I ovih osamdeset ljudi je počelo da odgovara - zašto nijesu otišli da brane grad? Većina je našla opravdanje za sebe, hiljade izgovora: iznenadna bolest, slabost u nogama, žena se porođala, dijete se razbolilo, požar je počeo - razna opravdanja gomilali su jedni drugima ti ljudi.
Veoma ljeporečivo. I samo su tri iskreno priznala da su se uplašila. Da se stide, da su bili malodušni i traže da ih pošteno kazne. Nijesu opravdavali sebe.
I ovoj trojici građana je bilo oprošteno. Dva mjeseca su ih izbjegavali i nijesu komunicirali sa njima. Ova trojica su pokazali kajanje i pomogali su svima, dijelili, otkupljivali krivicu koliko su mogli. Potom je loše zaboravljeno. I prorok je rekao: onaj ko iskreno prizna krivicu i ne traži opravdanja, dostojan je čovjek. U stanju je da ispravi grešku. I sledeći put će ispravno postupiti. I tako se dogodilo.
A licemjeri su nepromjenjivi. I ponovo će izdati, jer su unaprijed našli opravdanje. Opravdali su unaprijed sebe i tek potom su uradili nizak postupak.
Prvo čovjek opravda sebe, a potom izda. "Okolnosti su me natjerale na to, pio sam, potrebno mi je opuštanje, izdaja - to je normalno, svi to rade, na kraju krajeva, ja sam živ čovjek!" Tako je opravdao sebe, a potom izdao.
Prvo opravda sebe: "Stvarno mi treba novac, čak i ako ga ne vratim, ništa strašno, on i tako ima suviše novca. A meni stvarno treba, zato ću uzeti i neću vratiti. Ili ću vratiti kada se obogatim! " Potom je uzeo i nije vratio.
Prvo opravda sebe: "Šta je tu loše? Treba mi taj položaj. Šef i tako neblagonaklono gleda na kolegu i spreman je da ga otpusti. Ako malo podstaknem situaciju i preokrenem riječi kolege na račun šefa, to će proces malo ubrzati. Kolega je sam kriv zato što priča lijevo - desno! "... Takav čovjek će opravdati sebe, a onda će to i uraditi.
Opravdanja i optužbe su znak toga ko će vas zanemariti i napustiti u teškom trenutku. Pošto se takav čovjek ne mora boriti sa savješću, odavno se slaže sa njom. Postigao je potpuno razumijevanje.
A ako čovjek ne opravdava sebe, prizna krivicu i pokuša da ispravi ono što je učino, to nije ništa. To je normalno ponašanje. A greška se može oprostiti ako je popravljiva ...
Autorka: Anna Kirjanova
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/glavnyy-priznak-cheloveka-kotoryy-vas-ostavit-i-podstavit
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Prvo čovjek opravda sebe, a potom izda. "Okolnosti su me natjerale na to, pio sam, potrebno mi je opuštanje, izdaja - to je normalno, svi to rade, na kraju krajeva, ja sam živ čovjek!" Tako je opravdao sebe, a potom izdao.
Prvo opravda sebe: "Stvarno mi treba novac, čak i ako ga ne vratim, ništa strašno, on i tako ima suviše novca. A meni stvarno treba, zato ću uzeti i neću vratiti. Ili ću vratiti kada se obogatim! " Potom je uzeo i nije vratio.
Prvo opravda sebe: "Šta je tu loše? Treba mi taj položaj. Šef i tako neblagonaklono gleda na kolegu i spreman je da ga otpusti. Ako malo podstaknem situaciju i preokrenem riječi kolege na račun šefa, to će proces malo ubrzati. Kolega je sam kriv zato što priča lijevo - desno! "... Takav čovjek će opravdati sebe, a onda će to i uraditi.
Opravdanja i optužbe su znak toga ko će vas zanemariti i napustiti u teškom trenutku. Pošto se takav čovjek ne mora boriti sa savješću, odavno se slaže sa njom. Postigao je potpuno razumijevanje.
A ako čovjek ne opravdava sebe, prizna krivicu i pokuša da ispravi ono što je učino, to nije ništa. To je normalno ponašanje. A greška se može oprostiti ako je popravljiva ...
Autorka: Anna Kirjanova
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/glavnyy-priznak-cheloveka-kotoryy-vas-ostavit-i-podstavit
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
