Gledanje kroz prozor, nije sinonim za gubitak vremena.
|
|
Jer ponekad oni koji to rade nemaju interesovanje da vide spoljni svijet, već žele da se kreću kroz introspekciju, dostižu svoje unutrašnje svijetove u potrazi za novim mogućnostima. Malo mentalnih vježbi može biti zdravije od ove.
|
Kakve koristi možemo dobiti ako gledamo kroz prozor, od ove jednostavne aktivnosti.
Oni koji poznaju Edwarda Hoppera sigurno će se sjetiti svih slika u kojima postoji jedna žena ispred prozora. Ponekad je to hotelska soba, ponekad spavaća soba ili bar ... Slika je uvijek ista: ženski pogled koji prelazi preko čaše i nalazi se miljama daleko od tog malenog prostora koji je okružuje.
"Nije uvijek lako napraviti razliku između razmišljanja i gledanja kroz prozor."
~ Wallace Stevens
Šta ove žene gledaju? Odgovor je jednostavan: sve i ništa istovremeno. Hopper je bio stručnjak za kreiranje raspoloženja i atmosfere u kojem bi dopustio SEBI da bude zaražen emocijama. Svjetlost, oblici, boje: sve je trebalo da favorizuje određenu senzaciju. Zbog toga je često koristio prozor pored svojih likova.
Prozori predstavljaju vrata za ljudski um. Često su to neophodni resursi za svakog sanjara. Čak i za one koji treba da se odmore nakon stresnog dana i nagnu čelo na hladno staklo prozora podzemne željeznice. U tom trenutku se pogled opušta i zamišlja svjetlost. U tom trenutku počinjemo da sanjamo i naš mozak pronalazi olakšanje, slobodu i blagostanje.
Gledanje kroz prozor, vežbanje introspekcije
U bilo kojoj školi lako je pronaći dijete koje gleda kroz prozor. Oni su odsutni, razdvojeni od okoline, ali su povezani sa njihovim digresijama, njihovim fantazijama. Kada odrastemo, ovo ponašanje, daleko od toga da se promjeni, opstaje sa entuzijazmom. Međutim, i dalje neki ljudi imaju negativan stav prema tome. Jer gledanje kroz prozor je sinonim za neproduktivnost, a ne za prisustvo u neposrednosti koja nas okružuje.
Oni koji poznaju Edwarda Hoppera sigurno će se sjetiti svih slika u kojima postoji jedna žena ispred prozora. Ponekad je to hotelska soba, ponekad spavaća soba ili bar ... Slika je uvijek ista: ženski pogled koji prelazi preko čaše i nalazi se miljama daleko od tog malenog prostora koji je okružuje.
"Nije uvijek lako napraviti razliku između razmišljanja i gledanja kroz prozor."
~ Wallace Stevens
Šta ove žene gledaju? Odgovor je jednostavan: sve i ništa istovremeno. Hopper je bio stručnjak za kreiranje raspoloženja i atmosfere u kojem bi dopustio SEBI da bude zaražen emocijama. Svjetlost, oblici, boje: sve je trebalo da favorizuje određenu senzaciju. Zbog toga je često koristio prozor pored svojih likova.
Prozori predstavljaju vrata za ljudski um. Često su to neophodni resursi za svakog sanjara. Čak i za one koji treba da se odmore nakon stresnog dana i nagnu čelo na hladno staklo prozora podzemne željeznice. U tom trenutku se pogled opušta i zamišlja svjetlost. U tom trenutku počinjemo da sanjamo i naš mozak pronalazi olakšanje, slobodu i blagostanje.
Gledanje kroz prozor, vežbanje introspekcije
U bilo kojoj školi lako je pronaći dijete koje gleda kroz prozor. Oni su odsutni, razdvojeni od okoline, ali su povezani sa njihovim digresijama, njihovim fantazijama. Kada odrastemo, ovo ponašanje, daleko od toga da se promjeni, opstaje sa entuzijazmom. Međutim, i dalje neki ljudi imaju negativan stav prema tome. Jer gledanje kroz prozor je sinonim za neproduktivnost, a ne za prisustvo u neposrednosti koja nas okružuje.
Rijetko nam je dozvoljeno da uronimo u naše mentalne sklopove i da saznamo šta se dešava unutra. Jer ko god ostne na tom polju, ne stvara ništa, ne dokazuje ništa. I ovo, u društvu usmjerenom ka rezultatima, je malo vrednovano. Možda je iz tog razloga gledanje kroz prozor vježba koju radije radimo kada smo sami. To znači da ostavljamo svoje oči u tom sugestivnom ograničenju stvoreneom od stakla, da bismo vidjeli šta se dešava spolja.
Idemo u suprotnom smjeru. Nijesmo zainteresovani za ono što je tamo, jer je to dobro poznato: saobraćaj, grupe ljudi, grad koji se kreće u rutini... Naš mozak nas privlači kao sidro koje smo izvukli iz dubine mora. I tamo se dešava nešto predivno i korisno za naš emotivni i psihički razvoj.
Mi živimo u svijetu opsednutom produktivnošću, to znamo. Možda smo zbog toga zaboravili ogroman potencijal koji postoji u dijelu sanjarenja. Ponekad najvažnije stvari, najvažnije odluke, nastaju ispred prozora. To je skoro kao pobuna našeg uma koji nam naređuje da uradimo nešto drugačije.
Staklo ispred koga sanjamo ima otvorene oči
Psiholozi koji su eksperti u svijetu kreativnosti, kao što su Scott Barri Kaufman i Jerome L. Singer, objasnili su nam u članku u časopisu Psihology Today da sanjarenje otovornih očiju i dalje neki ljudi vide kao lošu naviku. Oni koji odluče da gledaju kroz prozor pola sata, umjesto da nastave da rade za svojim kompjuterom, su lijene osobe.
U drugoj studiji koju su sproveli ti psiholozi, pokazalo se da 80% menadžera kompanije kao što je Adobe smatraju da se kreativnost poboljšava kroz rad i kontinuiranu aktivnost. Dakle, radnik koji u nekom trenutku odluči da ostavi sve i da uzme kafu da pije pored prozora ne može podnijeti pritisak, neproduktivan je.
Danas se povezuje dejstvo sa produktivnošću i pasivnost sa lenjosti. Zato moramo promijeniti ove perspektive, ove zarđale ideje. Sanjarenje predstavlja umjetnost pronalaska skrivenih čuda u mozgu. To podrazumijeva obuku uma kako bi se proširio kroz introspekciju, radoznalost, simbolizam i maštu.
Idemo u suprotnom smjeru. Nijesmo zainteresovani za ono što je tamo, jer je to dobro poznato: saobraćaj, grupe ljudi, grad koji se kreće u rutini... Naš mozak nas privlači kao sidro koje smo izvukli iz dubine mora. I tamo se dešava nešto predivno i korisno za naš emotivni i psihički razvoj.
Mi živimo u svijetu opsednutom produktivnošću, to znamo. Možda smo zbog toga zaboravili ogroman potencijal koji postoji u dijelu sanjarenja. Ponekad najvažnije stvari, najvažnije odluke, nastaju ispred prozora. To je skoro kao pobuna našeg uma koji nam naređuje da uradimo nešto drugačije.
Staklo ispred koga sanjamo ima otvorene oči
Psiholozi koji su eksperti u svijetu kreativnosti, kao što su Scott Barri Kaufman i Jerome L. Singer, objasnili su nam u članku u časopisu Psihology Today da sanjarenje otovornih očiju i dalje neki ljudi vide kao lošu naviku. Oni koji odluče da gledaju kroz prozor pola sata, umjesto da nastave da rade za svojim kompjuterom, su lijene osobe.
U drugoj studiji koju su sproveli ti psiholozi, pokazalo se da 80% menadžera kompanije kao što je Adobe smatraju da se kreativnost poboljšava kroz rad i kontinuiranu aktivnost. Dakle, radnik koji u nekom trenutku odluči da ostavi sve i da uzme kafu da pije pored prozora ne može podnijeti pritisak, neproduktivan je.
Danas se povezuje dejstvo sa produktivnošću i pasivnost sa lenjosti. Zato moramo promijeniti ove perspektive, ove zarđale ideje. Sanjarenje predstavlja umjetnost pronalaska skrivenih čuda u mozgu. To podrazumijeva obuku uma kako bi se proširio kroz introspekciju, radoznalost, simbolizam i maštu.
Sav potencijal skriven u svakom od nas može se naći ispred prozora. Gledanje kroz prozor u nekom trenutku u toku dana je kao sastanak sa sobom. To znači prelazak praga tog unutrašnjeg svijeta koji se često previđa. Taj svijet kojeg mi ne pazimo ili negujemo, jer se spolja od nas zahtijeva previše. Današnje društvo želi da budemo hiper-vezani.
Zato pokušavamo da naučimo da postavljamo granice i da idemo s vremena na vrijeme ispred prozora. Ispred tog pogleda gdje su naši snovi sadržani, gdje se možemo zagledati u našu unutrašnju ljepotu i svijet prepun beskonačnih mogućnosti.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/guardare-fuori-dalla-finestra-introspezione/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
Zato pokušavamo da naučimo da postavljamo granice i da idemo s vremena na vrijeme ispred prozora. Ispred tog pogleda gdje su naši snovi sadržani, gdje se možemo zagledati u našu unutrašnju ljepotu i svijet prepun beskonačnih mogućnosti.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/guardare-fuori-dalla-finestra-introspezione/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
