Ponekad nas život zarobi u Gordijske čvorove koji su složeni koliko i uznemirujući. Da bismo se oslobodili, sve što treba da uradimo je da izbjegavamo stare mentalne obrasce i usvojimo nove pristupe koji nam omogućavaju da se nosimo sa nedaćama na kreativan i inspirativan način.
Gordijev čvor, sposobnost suočavanja sa životom
Legenda o Gordijevom čvoru sugeriše zanimljivu metaforu za razmišljanje. Ponekad nas život stavlja na iskušenje, uvlačeći nas u situacije koje stvarnost čine zbunjujućom i haotičnom. Gordijevi čvorovi sprečavaju slobodan protok ideja, povećavaju anksioznost, strah i brigu, pojačavajući ova negativna osjećanja sve dok nas ne obuzmu i uvuku u lavirint iz kojeg je teško izaći.
U ovim trenucima često ne radimo ništa drugo nego ponavljamo iste obrasce ponašanja koji dodatno komplikuju situaciju. Čvorovi postaju gušći i patnja se povećava. Naprotiv, u ovim slučajevima najprikladnije je koristiti lateralno razmišljanje.
Drugim riječima, iskoristite kreativnost, spontanost i optimizam. Ovo je svakako najbolji način da presečete niti koje nas zarobljavaju u nesreći.
Neke faze i okolnosti su komplikovani kao Gordijev čvor. Međutim, mogućnost reagovanja sopstvenom rezolucijom Aleksandra Velikog može biti od velike pomoći. U ovom članku govorimo o ovoj prelepoj grčkoj legendi koja pokazuje nove i zanimljive perspektive.
Gordijski čvor i proročanstvo Frigije
U svom delu Paralelni životi, Plutarh, poznati grčki istoričar, priča nam zanimljivu priču o mladom makedonskom kralju Aleksandru Velikom. To je legenda smeštena u drevni grad Frigiju, u današnjoj Turskoj.
Drevno proročanstvo je predviđalo da će onaj koji će biti pravi kralj preći kapije Istoka. Signal bi bio vrana, tamna životinja koja bi, videvši pravog heroja kako prelazi prag, odmah sletela na njegovo rame.
Tako je i bilo: skromnog pastira, Gordiju, koji je sa svojim zaprežnim kolima prešao vrata, dotakla ga je sreća kada se na njegov jaram spustila vrana i narod ga je odmah krunisao za kralja.
Nakon tog krunisanja dogodilo nešto toliko čudno koliko i kontradiktorno. Niko nije uspeo da ukloni jaram koji je vezao volove za nova kola. U tom trenutku Frigijsko proročište je ponovo progovorilo da će onaj ko odveže čvor gsa Gordijskih kola dominirati cijelom Azijom.
Legenda o Gordijevom čvoru sugeriše zanimljivu metaforu za razmišljanje. Ponekad nas život stavlja na iskušenje, uvlačeći nas u situacije koje stvarnost čine zbunjujućom i haotičnom. Gordijevi čvorovi sprečavaju slobodan protok ideja, povećavaju anksioznost, strah i brigu, pojačavajući ova negativna osjećanja sve dok nas ne obuzmu i uvuku u lavirint iz kojeg je teško izaći.
U ovim trenucima često ne radimo ništa drugo nego ponavljamo iste obrasce ponašanja koji dodatno komplikuju situaciju. Čvorovi postaju gušći i patnja se povećava. Naprotiv, u ovim slučajevima najprikladnije je koristiti lateralno razmišljanje.
Drugim riječima, iskoristite kreativnost, spontanost i optimizam. Ovo je svakako najbolji način da presečete niti koje nas zarobljavaju u nesreći.
Neke faze i okolnosti su komplikovani kao Gordijev čvor. Međutim, mogućnost reagovanja sopstvenom rezolucijom Aleksandra Velikog može biti od velike pomoći. U ovom članku govorimo o ovoj prelepoj grčkoj legendi koja pokazuje nove i zanimljive perspektive.
Gordijski čvor i proročanstvo Frigije
U svom delu Paralelni životi, Plutarh, poznati grčki istoričar, priča nam zanimljivu priču o mladom makedonskom kralju Aleksandru Velikom. To je legenda smeštena u drevni grad Frigiju, u današnjoj Turskoj.
Drevno proročanstvo je predviđalo da će onaj koji će biti pravi kralj preći kapije Istoka. Signal bi bio vrana, tamna životinja koja bi, videvši pravog heroja kako prelazi prag, odmah sletela na njegovo rame.
Tako je i bilo: skromnog pastira, Gordiju, koji je sa svojim zaprežnim kolima prešao vrata, dotakla ga je sreća kada se na njegov jaram spustila vrana i narod ga je odmah krunisao za kralja.
Nakon tog krunisanja dogodilo nešto toliko čudno koliko i kontradiktorno. Niko nije uspeo da ukloni jaram koji je vezao volove za nova kola. U tom trenutku Frigijsko proročište je ponovo progovorilo da će onaj ko odveže čvor gsa Gordijskih kola dominirati cijelom Azijom.
Aleksandar Veliki, vođa sa novim načinom razmišljanja
Kočija, vezana za kraj točka, ostala su na gordijskoj akropoli oko 5 vijekova, a da niko nije uspeo da odveže taj strašni i uvrnuti čvor. Bilo je onih koji su smislili sofisticirane strategije za rešavanje neobjašnjive zagonetke Gordijskog čvora.
Nesrećni su napustili hram frustrirani, ljuti na sebe i na kapriciozne bogove koji stoje iza tog plana. Sve dok jednog jutra mladi Aleksandar Veliki nije prošao kroz vrata Frigije. Poznavajući legendu, odmah se uputio prema hramu da se suoči sa izazovom u pratnji svojih ljudi.
Aleksandar Veliki je nekoliko trenutaka gledao čvor. Pokušao je da ga odveže, tražeći slabu tačku tog zapletenog užeta, baš kao što su to činili i drugi prije njega. Nekoliko sekundi kasnije izvukao je mač i čistim i preciznim rezom presekao čvor oslobađajući jaram.
Metafora Gordijevog čvora
Legenda o Gordijevom čvoru budi veoma zanimljiva razmišljanja. Prva se tiče važnosti korišćenja otvorenijeg, kreativnijeg i inovativnijeg mentalnog pristupa.
To znači usvajanje lateralnog razmišljanja koje nam omogućava da razmišljamo o alternativnim rešenjima za isti problem, kada se drugi s njim nose na sličan način. Reakcija Aleksandra Velikog mogla bi izgledati donekle radikalna, ali se ipak pokazala kao najefikasniji izlaz.
S druge strane, vrijedi razmotriti drugi pristup u kognitivnom smislu. Kada se krećemo po sveijtu sa tugom na ramenima, nosimo slične misli, isti mentalni fokus. Teško je videti druge opcije kada doživljavamo nelagodu, frustraciju, pa čak i nevolju.
Ponekad je najbolja opcija da odvežete čvor, promena. Često su najjednostavnije opcije najoštrije, poput putovanja, bekstva ili ostavljanja po strani dnevnih obaveza i obaveza za početak druge faze našeg života, što nam daje novi i konstruktivan osjećaj: radost.
Radost je najproduktivnija emocija, jer nas tjera da sagledamo probleme sa druge tačke gledišta i omogućava nam da pronađemo nove odgovore na naša pitanja. Sve ovo, kako bismo se konačno oslobodili tog tereta koji nas je držao usidrenim za slabost.
Na kraju krajeva, raskidanje Gordijevog čvora koji nas usporava i sprečava da razvijemo svoj potencijal zavisi samo od nas i našeg stava.
Prevod tekst: https://lamenteemeravigliosa.it/nodo-gordiano-la-capacita-di-affrontare-la-vita/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Kočija, vezana za kraj točka, ostala su na gordijskoj akropoli oko 5 vijekova, a da niko nije uspeo da odveže taj strašni i uvrnuti čvor. Bilo je onih koji su smislili sofisticirane strategije za rešavanje neobjašnjive zagonetke Gordijskog čvora.
Nesrećni su napustili hram frustrirani, ljuti na sebe i na kapriciozne bogove koji stoje iza tog plana. Sve dok jednog jutra mladi Aleksandar Veliki nije prošao kroz vrata Frigije. Poznavajući legendu, odmah se uputio prema hramu da se suoči sa izazovom u pratnji svojih ljudi.
Aleksandar Veliki je nekoliko trenutaka gledao čvor. Pokušao je da ga odveže, tražeći slabu tačku tog zapletenog užeta, baš kao što su to činili i drugi prije njega. Nekoliko sekundi kasnije izvukao je mač i čistim i preciznim rezom presekao čvor oslobađajući jaram.
Metafora Gordijevog čvora
Legenda o Gordijevom čvoru budi veoma zanimljiva razmišljanja. Prva se tiče važnosti korišćenja otvorenijeg, kreativnijeg i inovativnijeg mentalnog pristupa.
To znači usvajanje lateralnog razmišljanja koje nam omogućava da razmišljamo o alternativnim rešenjima za isti problem, kada se drugi s njim nose na sličan način. Reakcija Aleksandra Velikog mogla bi izgledati donekle radikalna, ali se ipak pokazala kao najefikasniji izlaz.
S druge strane, vrijedi razmotriti drugi pristup u kognitivnom smislu. Kada se krećemo po sveijtu sa tugom na ramenima, nosimo slične misli, isti mentalni fokus. Teško je videti druge opcije kada doživljavamo nelagodu, frustraciju, pa čak i nevolju.
Ponekad je najbolja opcija da odvežete čvor, promena. Često su najjednostavnije opcije najoštrije, poput putovanja, bekstva ili ostavljanja po strani dnevnih obaveza i obaveza za početak druge faze našeg života, što nam daje novi i konstruktivan osjećaj: radost.
Radost je najproduktivnija emocija, jer nas tjera da sagledamo probleme sa druge tačke gledišta i omogućava nam da pronađemo nove odgovore na naša pitanja. Sve ovo, kako bismo se konačno oslobodili tog tereta koji nas je držao usidrenim za slabost.
Na kraju krajeva, raskidanje Gordijevog čvora koji nas usporava i sprečava da razvijemo svoj potencijal zavisi samo od nas i našeg stava.
Prevod tekst: https://lamenteemeravigliosa.it/nodo-gordiano-la-capacita-di-affrontare-la-vita/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
