Govor odražava stanje uma. Govor je prevod naših misli, naših vibracija u riječi, u zvuk.

Govor je prevod naših misli, naših vibracija u riječi, u zvuk.

Kako mi danas govorimo?

Mi malo obraćamo pažnju na ton kojim govorimo i kakve riječi izgovaramo. Koristimo uvredljive i prosto veoma prljave riječi, kao da smo zaboravili šta je blagorodan i uzvišen govor. Ali to nije samo dokaz našeg neznanja i degradacije svijesti.

Zar nije očigledno, da kada izgovaramo nepristojne i ružne riječi - mir i sreća u nama se ne povećavaju. Sve je upravo suprotno. Tada omogućavamo da se pojavi negativna energija, a onda se pitamo zašto tako često moramo da uzimamo tablete za glavobolju.

Postoji direktna veza između uma i govora. Ako je um zdrav, govor je dostojanstven. Zdrav um je uvijek pozitivan. ​

​​Kada imamo takav um, mi ne govorimo o nedostacima drugih, ne kritikujemo, ne izražavamo pretenzije. Ne žalimo se na sudbinu.

Ton govora je spokojan i prijateljski. Naravno, da se svako  sa zadovoljstvom obraća takvom sagovorniku. Govor sa bijesom je znak slabosti duše.

Prema statistici, 90% svih svađa i sukoba je zbog toga što smo o nekome govorili loše. Svima nam je potrebno da učimo da govorimo u prijatnom, blagonaklonom maniru, kontrolišući svoj govor. Na Istoku čovjek, koji ne može da kontroliše svoj govor, smatra se primitivnim.

Odavno je primijećeno da stičemo osobine tog čovjeka, o kome mislimo i govorimo, zato govoreći o nekom loše, kritikujući ga, mi ispoljavamo u sebi negativne osobine te ličnosti. Ako hvalimo, tada ispoljavamo sve dobro, što posjeduje ta ličnost. Stoga, misliti o Bogu i govoriti o Njemu - je najlakši način da se steknu božanski kvaliteti.

 Obratite pažnju, da što je veći kod nas egoizam, zavist, zloba, tim teže govorimo o nekome sa toplinom. Što je grublji naš govor, manje smo harmonični, zato surovije životne lekcije primamo.

Jedan od razloga što smo sada umorni i malo uspijevamo je što mnogo govorimo. Opširnost je znak praznih riječi. Treba govoriti malo, tiho, strpljivo i blagorodno. Tako se može štediti vrijeme i energija. Važno je da naučite da kontrolišete svoj govor. Nešto smo izgovorili - i uvrijedili čovjeka. 

A potom se opravdavamo: "Rekao sam to tek tako... nijesam želio da uvrijedim ...". Ovakav jezik treba promijeniti. U riječima mora biti sadržana suština - takve riječi su jake.

​Jednom sam sreo poznanika, čiji se izgled mnogo promijenio. I bez razmišljanja, rekao sam: "Oh, kako ste smršali. Prosto se ne možete poznati. ". On je tiho rekao: "Na dijeti sam.". Potom smo malo popričali i rastali se. Tek što sam se rastao sa njim, odjednom sam shvatio netaktičnost svojih riječi. Gubitak težine mogao je biti prouzrokovan bolešću. A moje riječi su mogle da ga bolno povrijede. Počeo sam da se pravdavam pred sobom. "Da, možda i nije bolestan, možda je zaista odlučio da izgubi kilograme, mnogi sada brinu o izgledu, pridržavaju se različitih dijeta."

Tada sam čvrsto odlučio: takvih presuda u mojim riječima više nikada neće biti. Mudrost nas uči: razmislite prije nego što bilo šta izgovorite.

Riječi imaju smisla, ako su taktične i ispunjene ljubavlju prema drugima. A tada, koliko god "gorke" riječi izgovarali, srce će ih sigurno prihvatiti. Te riječi ne izgledaju gorke, one izgledaju tačne.

U suprotnom, ako koristimo teške riječi, oštrina se vidi u našem izgledu. Tada je drugima očigledna, naša gordost, i ljudi će se naljutiti na nas. Ali ako izgovaramo čak i "gorke" riječi sa ljubavlju, osjećaj ljutnje se transformiše i ljudi osjećaju naše saosjećanje.

​ O svemu treba govoriti tačno, ali sa ljubavlju. Bilo kakve riječi da uputi majka djeci, zbog materinske ljubavi one se ne posmatraju kao stroge i gorke. Djeca osjećaju: majka nas voli, ona nam želi dobro. Isto tako, bez obzira koliko direktnim riječima sve rekli, to druge ne boli, ako pri tome ispoljavamo milosrđe.

​

Izvorni tekst: http://econet.ru 


Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
​