Prije nekoliko godina našao sam se u neobičnoj galeriji i lutao po njoj oko sat vremena, tu su se prodavali ćilimi, radovi Navaho indijanaca. U stvari, čilimi su čak bili i više nego neobični.
Moju pažnju je privuklo nekoliko uzoraka i pitao sam ga da mi kaže kako su ovi ćilimi došli u njegovu galeriju.
On mi je ispričao i objasnio mnoge zanimljive stvari ... Ali najviše od svega me je zapanjio i pogodio u dušu jedan njegov odgovor. Primijetio sam da mnogi ćilimi u tkanju imaju vidljive male greške, i pitao sam ga zašto su ih njihovi majstori ostavili? Upadalo je u oči odstupanje od uzorka, slučajne linije i uzorci, pomalo su odstupali od uzorka u poređenju sa drugim ćilimima.
Ros je rekao da za to ima mnogo objašnjenja. Jedan od najpoznatijih je da Navaho indijanci namjerno tkaju nepravilnosti u crtežu ćilima, da podsjete sami sebe na nesavršenost čovječje prirode. Isti takav stav se nalazi u japanskoj umjetnosti vabi-sabi.
Ali njemu samom je bliže drugo objašnjenje. Nije stvar u tome da Navaho specijalno prave greške u tkanju. Već namjerno ne žele da se vrate i isprave ih.
Rekao je da se Navaho indijanci prema greškama odnose kao prema trenucima u vremenu. Ako nijesmo u mogućnosti da promijenimo vrijeme, zašto da pokušavamo da ispravimo grešku, koja se već dogodila? Greška je već utkana u vrijeme. Korisno je sjetiti se toga kada se okrećete unazad.
Nemoguće je izbrisati pogrešan korak. On se već desio, i to je dio penjanja ... Ako uspiješ da stigneš do vrha, ne posmatraš penjanje sa svim njegovim grešakama neuspjehom. Isto tako, ni Navaho indijanci ne misle da je čilim sa nekoliko pogrešnih uboda neispravan. Ako je ćilim završen, znači da je uspio. I što je još važnije, ćilim sa nekoliko neispravnih uboda je istinski, pravi ćilim.
© Džejson Frid (Jason Fried)
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com