Gubljenje poštovanja prema nekome, bilo da je to naš prijatelj, saputnik, ljubavnik, naš šef ili saradnik, zapravo zahtjeva put "krstarenja" sa njegovim različiitm fazama.
Uvijek je veoma važno podijeliti iskustvo bola na mnogo malih koraka. I shvatiti da jedan proces zarastanja bola zapravo uključuje mnogo različitih faza koje bismo trebali proći jednu po jednu.
Pa pokušajmo zajedno da raščlanimo iskustvo gubitka poštovanja prema nekoj osobi kojoj smo vjerovali.
Prije svega, radi se o gubitku nečega što zaista čini osnovu svakog ljudskog odnosa. Prema tome, možemo razumeti dubinu patnje koja slijedi: govorimo o našoj pozitivnoj ocijeni i našem povjerenju u nekoga kao "ličnost", bez obzira na bilo koje osjećanje ili situaciju. Zapravo, kao što sam rekao, to se može dogoditi i u ljubavnim vezama, na poslu i u bilo kojoj drugoj vrsti ljudskih i situacionih odnosa.
Prije nego što vidimo kako dolazi do gubitka poštovanja, pogledajmo šta je to poštovanje.
Poštovanje je prepoznati u nekoj osobi integritet, iskrenost, doslednost, sposobnost i čvrstinu koja omogućava da povjerenje pusti svoje korijene tokom dana, nedelja i mjeseci.
Vjerovati znači osjećati se na sigurnom,u zaštićenom prostoru i opustiti se.
"Ljubav i prijateljstvo imaju tri zajedničke stvari. Potiču iz istog sjemena: poštovanja. Oni rastu pod istim svijetlom: poštovanjem. A da bi preživjeli potrebna im je ista limfa: da budu prisutni."
~ Đuzepe Donadel
Gubljenje poštovanja prema nekoj osobi znači, na podsvesnom nivou ili nivou našeg unutrašnjeg djeteta (našeg najkrhkijeg i najemotivnijeg dijela) - da postajemo svedoci pada mita. Ili, riječima odraslih: gubimo saveznika.To je kao gledati urušavanje mosta kroz koji su prolazile samo dobre supstance, hranljive za obje strane.
Dolazi do nepriznavanja. Drugog više ne prepoznajemo. Nedostaje dijalog, za koji smo stekli naviku. Gubitak poštovanja prema nekoj osobi vrlo je blizu iskustvu izdaje. Jedan od najbolnijih koraka za prevazilaženje je ono hladno zaprepašćenje kada ugledamo nož koji nam je podmetnut među naša rebra: nesposobnost prepoznavanja te osobe zbog onoga što nam se manifestovalo, zbog onoga što smo donedavno vjerovali da jeste.
I otuda osjećaj žalosti i tuge: koliko god da se mi vrpoljimo, zahtjevamo ili vrištimo, ta osoba koja je rekla ili učinila određene stvari više ne postoji.Sve se mjenja u samo jednom trenutku. Bez obavještenja, odjednom.
U smislu da je sve ono za šta smo vjerovali da je "autentično" i zasnovano na pravdi i integritetu, u stvari igranje uloge u druge svrhe, spontana navika nekih ljudi da lažu ili jednostavno naša loša procjena.
Takvo iskustvo može prouzrokovati i nervni slom u najgorem slučaju,a čak i poljuljati temelje naše skale vrijednosti i naših referentnih tačaka. Sa posledicama koje će ostaviti na naše buduće odnose. To je proces koji vjerovatno zahtjeva podršku nekoga ko ne sudi, širokog uma ili stručnjaka.
Prevod teksta:
https://www.eticamente.net/67804/perdere-la-stima-in-una-persona-un-dolore-da-elaborare.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com