Čovjek se može primorati da pati i bez zlostavljanja i premlaćivanja. I bez matrerijalnih lišavanja. Može se izazvati jak bol i tuga ljubaznim stavovima.
I kod odbačenog čovjeka počinje "sindrom povlačenja" - hormoni prestaju da se luče. Počinje "lom", drugačije rečeno. On će biti depresivan, uplakan, zabrinut. On će početi da kopa po sjećanjima i traži uzrok zahlađenja u svom ponašanju. On će tražiti oproštaj - ni za šta. I ponižavati se. I ljutiti. I zahtijevati. Ili plakati ... I biće spreman da uradi sve, da bi obnovio odnose i dobio novu porciju "hemije". Eto kako to radi.
I nije kriv onaj ko je odbačen: " ja te ne molim, to te moja bolest moli!" - tako kaže težak alkoholičar u Čehovljevoj priči. I ispravno kaže; jer sve velike zavisnosti su iste u suštini.
To je bolno stanje koje može da razumije samo onaj ko je bio u toj poziciji. Ili zna kako to radi. I koriti, pozivati na ponos i da treba prekinuti, je beskorisno, dok se čovjek umom ne složi sa tim. Ali mu je veoma, veoma loše.
Treba biti oprezan sa tuđim osjećanjima. Sa emocijama. Sa hemijom. Hemija je opasna stvar, i malo zavisi od nas. Ponekad su potrebne godine da se obnovi balans i ponovo osjeti radost života.
Autor: Anna Kirjanova
Izvor: vk.com
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com