Neuroni, hormoni i ljubav uvijek idu ruku pod ruku. Afekti se rađaju, rastu i umiru u ćelijama tijela, tačnije u neuronima. Hormoni i ljubav izraz su iste stvari, ali na dva različita nivoa. Prvi na fiziološkom, drugi na mentalnom. Oba procesa borave u mozgu. Razmotrimo neuropsihologiju ljubavi detaljnije.
"Sastanak dvije ličnosti je poput kontakta dijve hemijske supstance: ako postoji bilo kakva reakcija, obje se transformišu."
~ Karl Gustav Jung
Vezanost, hormoni i ljubav
Vezanost je prva emocionalna veza u našem životu. To doživljavamo sa roditeljima, bakama i dekama ili braćom i sestrama u prvim godinama života. Doslovno, ne možemo živjeti bez ovih referentnih podataka. Između svijeta i nas postoje ljudi koji nas bezuslovno vole, spremni da nas zaštite i vode u ovoj avanturi u kojoj otkrivamo sebe i svijet.
Vezanost nije prisutna samo tokom prvih godina, već i u romantičnoj ljubavi i prijateljstvu. Hormoni i ljubav se spajaju, što rezultira tim osjećajem da ne možete da živite jedno bez drugog, kao kad ste mlađi.
Hormoni koji su uključeni u vezivanje su oksitocin i vazopresin.
Razlozi za izbor partnera su kontroverzni. Dok neke struje misle da je to direktno povezano sa nesvijesnim faktorima; drugi tvrde da je to jedan od klasičnih primjera kombinacije hormona i ljubavi.
Atrakcija se opaža u periodu od 3 do 4 minuta. Ni govorništvo zavodnika, ni dizajnerska odeća, ni automobil ne utiču na ovo. Feromoni su odlučujući element. Oni su svijesno neprimjetni, a ipak su naši iskonski mehanizmi percepcije i utiču na privlačnost i zaljubljenost.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/ormoni-e-amore/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com