Ujak Georgi, majčin brat, došao je u kuću Zoščenka. Bio je skororo na samrti; odrasli su rekli da ima još malo da živi.
Mali Mišenko je ušao u sobu da vidi svog ujaka. I počeli su da igraju karte. Mišenko je pobedio - igra je bila jednostavna. I primetio je da je ujak bio uznemiren, zajapuren, čak i uvređen. Iako ovaj teško bolesni pacijent nije rekao ništa slično, dečak je imao osetljivu dušu. Razumeo je. I počeo je da gubi. Ujak se razveselio, pozelenio i pomazio dečaka po čelu kartama:" ti si mala budala! To je samo igra."
Nedelju dana kasnije, ujak je umro. Igra se završila ovako. Niko ne zna kako druga osoba ume da voli. I kako se osjeća. A milost se vidi samo na slikama ili na sceni, gdje je teatralno i dramatično prikazana u obliku gestova i uzvišenih riječi. A zatvorenoj, rezervisanoj osobi se zamera: "Imaš hladno srce!"
Niko ne poznaje srce suzdržane osobe. I malo ljudi razume zašto smo dopustili drugom da pobjedi. Zašto ćutimo na glupost ili grubost.
Anna Valentinova Kiryanova
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com