Ponekad u društvu nađemo sjajne ličnosti kojima se divimo zbog određenog aspekta (sjajnog pisca, naučnika ili izuzetnog biznismena). Međutim, na emocionalnom nivou, inteligencija ponekad ne ide uz ljudsko poštovanje, razumevanje i još manje empatiju.
Intelektualni nasilnici jednako su opasni kao i fizički nasilnici
Kada govorimo o „nasilniku“, obično pomislimo na klasično dijete koje udari ili ponizi jednog ili više školskih prijatelja. Međutim, zaboravljamo da pored fizičkog nasilja možemo pronaći i intelektualno nasilje. Ovo drugo konfiguriše prilično raširenu, mada skriveniju stvarnost.
Univerzitet u Šefildu sproveo je čuvenu studiju devedesetih godina u kojoj je upozorio da se zlostavljanje manifestuje na mnogo načina. Ako je tačno da ga gotovo uvijek identifikujemo kao agresivno ponašanje u kojem ne nedostaje premlaćivanja ili vređanja, postoje i psihološko zlostavljanje i intelektualno zastrašivanje.
Čovjek postepeno postaje intelektualni nasilnik. Dakle, dok su klasični nasilnici ponekad rezultat društvene neprilagođenosti, anksioznosti ili nefunkcionalne porodice, intelektualni nasilnik je na vrhu ove hijerarhije.
Intelektualni nasilnici su djeca ili odrasli sa iznadprosečnim IQ-om. Oni savladavaju mnoga područja uopšte ili mogu biti apsolutni stručnjaci u određenoj disciplini. Ova prednost, ili znanje više od drugih, čini ih da se osjećaju superiorno, stoga:
- Oni se uglavnom ponašaju s nepoštovanjem prema drugima.
- Emotivno boluju.
- Vole da se podsmevaju, šale, potcenjuju i sramote druge.
- Njihovo ponašanje je uvijek na vrhu. Koriste zvučan jezik da pokažu svoje sofisticirano znanje kako bi omalovažili one oko sebe.
- Imaju sjajnu „verbalnu artiljeriju“, što znači da vrlo dobro uznemiravaju riječima.
- Oni treba uvijek da budu u centru pažnje.
- Veoma su osjetljivi i visoko reaktivni. Lako ih vređaju i agresivno reaguju na najmanju reakciju.
- Nisu baš empatični.
- Vole da se svađaju.
Dijete koje se bavi nasilnim ponašanjem može se školovati u školi. Vremenom se ponašanje obično koriguje odgovarajućim programima intervencije.
Međutim, intelektualni nasilnici koji se javljaju u djetinjstvu i dalje su takvi i u odraslom dobu. Na neki način se podrazumeva da intelektualno zastrašivanje ne predstavlja zlostavljanje.
Ipak je jednako štetno kao i fizičko nasilje. Šta možemo učiniti u ovim okolnostima? Kako se možemo obratiti ovom profilu?
Strategije za bavljenje intelektualnim nasilnicima
Ovaj profil pokazuje izraziti sindrom superiornosti kojem se obično dodaje narcisoidni model.
Dakle, umjesto da koristi svoju intelektualnu prednost ponizno za promociju dobrobiti drugih, on lažno predstavlja ovaj dar. Da bismo se odbranili, možemo:
- Prva strategija je učiniti nešto što intelektualni nasilnici mrze: ignorisati ih. Na kraju, ako im je nešto potrebno, to je biti u centru pažnje i pokazati drugima šta znaju. Ne slušati ih i ne obraćati pažnju na njih je vrlo efikasna strategija.
- Važno je da se ne provodite vrijeme zajedno ili ne reagujete defanzivno. Ako želimo / moramo da odgovorimo, to moramo učiniti držeći se smirenosti, jer oni žele upravo suprotno, da nas učine nervoznima.
- I na kraju, ali ne najmanje važno, trebali biste imati podršku drugih ljudi da prijavite takva ponašanja.
Prevod teksta:
https://lamenteemeravigliosa.it/intimidazione-intellettuale-come-reagire/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com