Njen cilj je bio da spasi jevrejsku djecu iz geta. Vjerovatno je ta njena saosećajna priroda nasleđena od njenog oca koji je bio medicinski radnik i koji je umro od tifusa nakon što je lečeći bolesne ljude, uglavnom Jevreje i sam postao bolestan, koje su druge kolege odbili da liječe.
Kao zaposlena u socijalnim službama, žena je uspjela da dobije posebnu dozvolu za ulazak u geto u potrazi za bilo kakvim simptomima tifusa: tokom ovih provjera odvela je mnogo male djece skrivajući ih u ambulantnim vozilima ili drugim vozilima.
Čak je uspjela i da se maskira u vodoinstalaterskog tehničara: na taj način je u geto ušla kombijem i stavila mnoge bebe u dno kutije za alat a stariju djecu u vreće. Kako bi prikrila neizbiježni plač djece, držala je i psa u zadnjem dijelu kamiona, kada su nacistički vojnici prišli.
Umjesto izvijesne smrti, ta djeca su tada povjerena hrišćanskim porodicama ili manastirima i Sendler im je obezbijedila lažna dokumenta. Kasnije je izjavila da su pravi junaci one majke i očevi koji su odlučili da prihvate tu djecu kako bi ih spasili od smrti.
Godine 1943. Gestapo ju je uhapsio i snažno mučio: slomljene su joj noge i ruke, ali nikome nije otkrila svoju tajnu. Osuđena je na smrt, ali uz pomoć poljskog otpora uspjela je da se spasi. Bila je nemoćna za život.
Godine 2007, godinu dana prije njene smrti, proglašena je herojem nacijej u Poljskoj. Ovo su njene riječi kao odgovor na ovo važno priznanje: "Svako dijete spašeno uz moju pomoć je opravdanje mog postojanja na ovoj zemlji, a ne titula slave."
Djeca koju je spasila postala su odrasla i duguju joj dar života.
Nevjerovatna priča o ovoj ženi nije zaboravljena, samo zahvaljujući grupi studenata iz Kansasa njena priča se proširila svijetom: 1999. godine, u stvari, pokrenut je projekat koji će podržati javno znanje o ovoj priči.
Prevod teksta:
https://www.eticamente.net/7699/irena-sendler-salvo-2500-bambini-dal-ghetto-di-varsavia.html
Prevod i obrada Ana i Jelena Muratović - bebamur.com