Od ranog detinjstva, teško sam izgovarala bilo kakvu laž. U suštini, uvijek sam govorila istinu.
Od ranog detinjstva, teško sam izgovarala bilo kakvu laž. U suštini, uvijek sam govorila istinu.
|
|
Stvar je u tome da sam empatična osoba i preko tijela sam uvijek varila sva osjećanja ljudi koji su bili u okruženju ili daleko, ako sam emotivno povezana sa njima. Takođe, sam osjećala misaone poruke, preko doživljaja u svom tijelu.
Zašto pričam o empatiji i laži, pitate se? Evo zašto ... |
Naravno, shvatila sam to mnogo kasnije, kada sam odrasla i počela svjesno da pratim reakcije svog tijela.
Dakle, kada me čovjek laže ili laže u mom prisustvu nekog drugog (ja svaku laž mogu odmah da vidim, čak i bez vidovitosti, samo po reakciji čovjeka) imala sam osjećaj u tijelu kao da u njega sipaju sumpornu kiselinu pri tome sam još osjećala veliki stid, kako mi se tada činilo, zbog toga znam da čovjek laže.
To je bilo nepodnošljivo.
I da bih ga zaustavila, odmah bih počela nešto u grču da govorim - ". Da .. Ja naravno razumijem, da je to vjerovatno istina, ali nijesam baš sigurna." Zatim bih glumeći optimizam pitala: "To je istina, zar ne?" i brzo prebacivala temu. Jer bih bila na ivici nesvijesti zbog bola od unutrašnjeg nagrizanja. Mislila sam da je velika sramota uhvatiti čovjeka u laži, ili nekom drugom prestupu, kao što je krađa.
Vremenom, postavši starija i mudrija, počela sam mirnije i pažljivije da pratim reakcije svog tijela, znajući da mogu da mu vjerujem u potpunosti, bila sam iznenađena kad sam otkrila, na šta se odražava, jak osjećaj čovjekovog stanja, koji u tom momentu ne govori istinu.
Osećam njegov stid, njegovu nelagodnost, kisjeo osjećaj, i sve se to zove jednom rečju - njegov Strah ...
Od tada, sam tačno znala šta laž čini našem tijelu. Kada čovjek laže, on nekako osjeća strah od otkrivanja i ništa ne može sa tim da uradi, jer tijelo - uvijek govori istinu! Najiskreniji izum Boga u trodimenzionalnom svijetu - je tijelo.
Po njegovim nejasnim (energetskim) reakcijama, bolestima, položajima, gestovima, izgledu uvijek se vidi - šta se dešava sa čovjekom, kako živi i kakve ima neriješene probleme.
Dakle, pošto svaka laž izaziva osjećaj straha da će biti otkriven, željeli mi to ili ne, reakcija Tijela na njega je jedna - kiseli koktel hormona stresa, koji proždire naš sopstveni organizam, i dovodi ga do različitih bolesti, izazivajući jaki šok u ćelijama.
Zatim sam počela da pratim reakcije svog tijela kada su mi pronicljivi ljudi, autoriteti za mene govorili: "Ti obmanjuješ sebe". Pomislite - reakcija tijela je bila slična! Istina nije bila toliko jaka, jer nije bilo realne opasnosti - "Ja lažem, mene će razotkriti i kazniti"
Ali tijelo takođe reaguje! I od tog vremena praćenje "samoobmane" se olakšalo. Pošto sam naučila da lako pratim želju da se zaštitim od istine, prema reakciji svog tijela.
Što sam pažljivije rušila iluzije, to je srećnije i zadovoljnije bivalo moje tijelo.
Pa šta je bilo! Porcije kiselog koktela bivale su sve manje i manje. I od tada tačno znam da nema većeg zadovoljstva na svijetu od iskrenosti sa samim sobom. Ona pomaže da se izbjegne ogromna količina bola, kojim svaki put "nagrađujemo" svoje tijelo, boraveći u iluziji "samoobmane".
Znam tačno da iskrenost prema sebi, to nije junaštvo (iako je djelimično tačno), ni najviša duhovnost, ni profesionalni pristup. To je prava ljubav prema svom tijelu, kojeg, na taj način ja čuvam od uništenja i mučenja.
Kada se na nacionalnoj televiziji prikazao naučno-popularni film "Pakao", tvorci su isti ti koji su napravili film "Velika tajna vode". Pošto sam se malo interesovala za istraživanje pakla bila sam iznenađena, prosto do dna Duše, da prevaranti i izdajnici tuđeg povjerenja, se nalaze u najnižem krugu pakla - devetom. Mnogo niže od ubica, zlostavljača djece, i drugih koji su počinili, po našem mišljenju, najteže zločine. Po našem, ali očigledno ne i po onome ko je stvorio pakao.
Prosto me je zapanjila ova informacija! Zbunila. Nikako nijesam mogala da shvatim - zbog čega su toliko krivi izdajnici ... Iako, sam sigurna da su svi, barem jednom u životu prošli kroz iskustvo izdaje od bližnjih i da znaju koliko je to užasan bol. Mnogo jači nego bilo koji fizički.
Ali mi smo toliko navikli da lažemo sebe, druge, čak i najbliže! Laž je postala naša realnost, da se pojavio takav pojam kao što je spasonosna laž!!! Ko danas takvu stvar kao bezopasnu laž, smatra zločinom?
Razmišljanju i različitim vrstama analiza posvetila sam mnogo vremena ... I donijela ove zaključake ...
Dakle, kada me čovjek laže ili laže u mom prisustvu nekog drugog (ja svaku laž mogu odmah da vidim, čak i bez vidovitosti, samo po reakciji čovjeka) imala sam osjećaj u tijelu kao da u njega sipaju sumpornu kiselinu pri tome sam još osjećala veliki stid, kako mi se tada činilo, zbog toga znam da čovjek laže.
To je bilo nepodnošljivo.
I da bih ga zaustavila, odmah bih počela nešto u grču da govorim - ". Da .. Ja naravno razumijem, da je to vjerovatno istina, ali nijesam baš sigurna." Zatim bih glumeći optimizam pitala: "To je istina, zar ne?" i brzo prebacivala temu. Jer bih bila na ivici nesvijesti zbog bola od unutrašnjeg nagrizanja. Mislila sam da je velika sramota uhvatiti čovjeka u laži, ili nekom drugom prestupu, kao što je krađa.
Vremenom, postavši starija i mudrija, počela sam mirnije i pažljivije da pratim reakcije svog tijela, znajući da mogu da mu vjerujem u potpunosti, bila sam iznenađena kad sam otkrila, na šta se odražava, jak osjećaj čovjekovog stanja, koji u tom momentu ne govori istinu.
Osećam njegov stid, njegovu nelagodnost, kisjeo osjećaj, i sve se to zove jednom rečju - njegov Strah ...
Od tada, sam tačno znala šta laž čini našem tijelu. Kada čovjek laže, on nekako osjeća strah od otkrivanja i ništa ne može sa tim da uradi, jer tijelo - uvijek govori istinu! Najiskreniji izum Boga u trodimenzionalnom svijetu - je tijelo.
Po njegovim nejasnim (energetskim) reakcijama, bolestima, položajima, gestovima, izgledu uvijek se vidi - šta se dešava sa čovjekom, kako živi i kakve ima neriješene probleme.
Dakle, pošto svaka laž izaziva osjećaj straha da će biti otkriven, željeli mi to ili ne, reakcija Tijela na njega je jedna - kiseli koktel hormona stresa, koji proždire naš sopstveni organizam, i dovodi ga do različitih bolesti, izazivajući jaki šok u ćelijama.
Zatim sam počela da pratim reakcije svog tijela kada su mi pronicljivi ljudi, autoriteti za mene govorili: "Ti obmanjuješ sebe". Pomislite - reakcija tijela je bila slična! Istina nije bila toliko jaka, jer nije bilo realne opasnosti - "Ja lažem, mene će razotkriti i kazniti"
Ali tijelo takođe reaguje! I od tog vremena praćenje "samoobmane" se olakšalo. Pošto sam naučila da lako pratim želju da se zaštitim od istine, prema reakciji svog tijela.
Što sam pažljivije rušila iluzije, to je srećnije i zadovoljnije bivalo moje tijelo.
Pa šta je bilo! Porcije kiselog koktela bivale su sve manje i manje. I od tada tačno znam da nema većeg zadovoljstva na svijetu od iskrenosti sa samim sobom. Ona pomaže da se izbjegne ogromna količina bola, kojim svaki put "nagrađujemo" svoje tijelo, boraveći u iluziji "samoobmane".
Znam tačno da iskrenost prema sebi, to nije junaštvo (iako je djelimično tačno), ni najviša duhovnost, ni profesionalni pristup. To je prava ljubav prema svom tijelu, kojeg, na taj način ja čuvam od uništenja i mučenja.
Kada se na nacionalnoj televiziji prikazao naučno-popularni film "Pakao", tvorci su isti ti koji su napravili film "Velika tajna vode". Pošto sam se malo interesovala za istraživanje pakla bila sam iznenađena, prosto do dna Duše, da prevaranti i izdajnici tuđeg povjerenja, se nalaze u najnižem krugu pakla - devetom. Mnogo niže od ubica, zlostavljača djece, i drugih koji su počinili, po našem mišljenju, najteže zločine. Po našem, ali očigledno ne i po onome ko je stvorio pakao.
Prosto me je zapanjila ova informacija! Zbunila. Nikako nijesam mogala da shvatim - zbog čega su toliko krivi izdajnici ... Iako, sam sigurna da su svi, barem jednom u životu prošli kroz iskustvo izdaje od bližnjih i da znaju koliko je to užasan bol. Mnogo jači nego bilo koji fizički.
Ali mi smo toliko navikli da lažemo sebe, druge, čak i najbliže! Laž je postala naša realnost, da se pojavio takav pojam kao što je spasonosna laž!!! Ko danas takvu stvar kao bezopasnu laž, smatra zločinom?
Razmišljanju i različitim vrstama analiza posvetila sam mnogo vremena ... I donijela ove zaključake ...
|
|
Naravno!! Oni mogu da se potpuno ne podudaraju sa vašim.
Dakle, kada u svijesti ljudi ne bi postojalo nikakvih filtera. Svi bismo bili vidoviti, i to bi bila norma! Svi bismo tako živjeli! I niko ne bi mislio da je to nešto posebno. Pa? O kakvoj bi se laži i izdaji tada moglo govoriti, kada je sve apsolutno transparentno?! |
Živjeli bismo u istinskom svijetu
Naravno, čak ne bismo mogli ni da shvatimo to da neko može da sakrije nešto ili da slaže, a još više da izda poverenje bliskih. To bi bio apsolutno mit u takvom društvu.
Došlo je vrijeme kada su sile Matriksa, lišile čovjeka ovih mogućnosti. I stvorile okolo svijet pun iluzija u kom spava čovječanstvo i u kom je uronilo. Na taj način je uklonjeno pravo i mogućnost da se sagleda svijet objektivno. A slepim i gluvim je najlakše upravljati. Njima se jednostavno može sugerisati da su robovi, oni se moraju bojati " toga ko ih je stvorio i beskrajno ga voljeti". Iluzorni svijet gurnuo je čovječanstvo u tamu.
Bilo je vrlo lako, stvoriti čip, pod nazivom Um, ubaciti u našu svijest apsolutno lažne vrijednosti i strahove, samim tim odvojiti od svjetlosti i stvarnog života. Sav život čovjeka, počeo je da prolazi kroz njegovu beskrajnu " mješalicu riječi". I laž je postala normalna i prirodna pojava. U nekim momentima, čak i ohrabrivana.
Ona ima svoj početak u onim koji su vladali zemljom. Oni su nam stvorili mnogo mitova i lažnih vrijednosti u kojim još uvijek živimo. Na primjer, takvu pljačkašku i iluzornu vrijednost kao novac.
Mi smo se složili sa tim, čak i naša svijest se složila. Počeli smo da živimo u skladu sa ovim zakonima. Počeli smo da opravdavamo laž kako svoju tako i tuđu. Zaboravili smo - ko smo mi!
Hvala Bogu, svako od nas ima organ koji se ne može prevariti, koji nije zaspao u tom paklu i koji je sačuvao direktnu vezu sa našom pravom suštinom - to je srce. Ono osjeća laž i izdaju direktno i reaguje velikim bolom. Da li bismo mi ostali ljudi, da nije Ega, ili ne bismo - ne znam...
Tako i sada pitanje ...
Ako bi kod nas bilo aktivno direktno viđenje, slušanje i saznanje? Ako bismo bili potpuno transparentni jedni za druge? Da li bi bila moguća takva iluzorna, lažna stvarnost u kojoj sada boravimo? Da li bi bili mogući svi ti zločini koji postoje u našem svijetu ??? Da li bi bilo moguće da se samo pomisli na štetno dejstvo protiv drugog kada svi to vide, svi čuju i znaju?! Kada se tvoja misao odmah, pojavi u svijesti svih?!
To jeste, ispostavlja se da je Laž (stvaranje iluzije) početni zločin koji rađa sve ostale. Zločin protiv istine.
Evo i odgovor ... Da nema laži, svi ostali krugovi pakla bi bili pusti kao Sahara u mrtvoj sezoni. Niti turista, niti safarija, čak su se i pacovi sakrili.. sve pusto i tiho. Tada bi sluge pakla preveli u drugi objekat... možda posle prekvalifikacije. Dobra perspektiva.
Čula sam mišljenje da istina može da ubije. Koga može da ubije, Pravda, to jeste - istina? Toga ko se bezumno plaši. Toga koji ima jaku naviku da živi u iluziji, ko stalno zatvara oči, ko bježi od svarnog svijeta, njega vjerovatno istina može da ubije.
A u stvari, ne ubija istina, već reakcija čovjeka na nju. Mislim da tu čak ni primjeri nijesu potrebni. A razloga za dramatičan odnos prema istini ima mnogo. To je način života čovjeka koji bira direktno potčinjenje zakonima Matriksa, u potpunosti je isključio organ percepcije - Srce.
Samo zamislite svijet u kome je sve i svja transparentno.
Koga tu može ubiti, istina? Mislim da bi razveselili stanovnike tog svijeta, govoreći im da ponekad i istina ubija.
Naravno, čak ne bismo mogli ni da shvatimo to da neko može da sakrije nešto ili da slaže, a još više da izda poverenje bliskih. To bi bio apsolutno mit u takvom društvu.
Došlo je vrijeme kada su sile Matriksa, lišile čovjeka ovih mogućnosti. I stvorile okolo svijet pun iluzija u kom spava čovječanstvo i u kom je uronilo. Na taj način je uklonjeno pravo i mogućnost da se sagleda svijet objektivno. A slepim i gluvim je najlakše upravljati. Njima se jednostavno može sugerisati da su robovi, oni se moraju bojati " toga ko ih je stvorio i beskrajno ga voljeti". Iluzorni svijet gurnuo je čovječanstvo u tamu.
Bilo je vrlo lako, stvoriti čip, pod nazivom Um, ubaciti u našu svijest apsolutno lažne vrijednosti i strahove, samim tim odvojiti od svjetlosti i stvarnog života. Sav život čovjeka, počeo je da prolazi kroz njegovu beskrajnu " mješalicu riječi". I laž je postala normalna i prirodna pojava. U nekim momentima, čak i ohrabrivana.
Ona ima svoj početak u onim koji su vladali zemljom. Oni su nam stvorili mnogo mitova i lažnih vrijednosti u kojim još uvijek živimo. Na primjer, takvu pljačkašku i iluzornu vrijednost kao novac.
Mi smo se složili sa tim, čak i naša svijest se složila. Počeli smo da živimo u skladu sa ovim zakonima. Počeli smo da opravdavamo laž kako svoju tako i tuđu. Zaboravili smo - ko smo mi!
Hvala Bogu, svako od nas ima organ koji se ne može prevariti, koji nije zaspao u tom paklu i koji je sačuvao direktnu vezu sa našom pravom suštinom - to je srce. Ono osjeća laž i izdaju direktno i reaguje velikim bolom. Da li bismo mi ostali ljudi, da nije Ega, ili ne bismo - ne znam...
Tako i sada pitanje ...
Ako bi kod nas bilo aktivno direktno viđenje, slušanje i saznanje? Ako bismo bili potpuno transparentni jedni za druge? Da li bi bila moguća takva iluzorna, lažna stvarnost u kojoj sada boravimo? Da li bi bili mogući svi ti zločini koji postoje u našem svijetu ??? Da li bi bilo moguće da se samo pomisli na štetno dejstvo protiv drugog kada svi to vide, svi čuju i znaju?! Kada se tvoja misao odmah, pojavi u svijesti svih?!
To jeste, ispostavlja se da je Laž (stvaranje iluzije) početni zločin koji rađa sve ostale. Zločin protiv istine.
Evo i odgovor ... Da nema laži, svi ostali krugovi pakla bi bili pusti kao Sahara u mrtvoj sezoni. Niti turista, niti safarija, čak su se i pacovi sakrili.. sve pusto i tiho. Tada bi sluge pakla preveli u drugi objekat... možda posle prekvalifikacije. Dobra perspektiva.
Čula sam mišljenje da istina može da ubije. Koga može da ubije, Pravda, to jeste - istina? Toga ko se bezumno plaši. Toga koji ima jaku naviku da živi u iluziji, ko stalno zatvara oči, ko bježi od svarnog svijeta, njega vjerovatno istina može da ubije.
A u stvari, ne ubija istina, već reakcija čovjeka na nju. Mislim da tu čak ni primjeri nijesu potrebni. A razloga za dramatičan odnos prema istini ima mnogo. To je način života čovjeka koji bira direktno potčinjenje zakonima Matriksa, u potpunosti je isključio organ percepcije - Srce.
Samo zamislite svijet u kome je sve i svja transparentno.
Koga tu može ubiti, istina? Mislim da bi razveselili stanovnike tog svijeta, govoreći im da ponekad i istina ubija.
