Zahvaljujući ovoj priči otkrivamo nešto o životu gospođe Edison, žene koja je osjetila da je važno vjerovati svom sinu. Ovo povjerenje bilo je od suštinskog značaja za njegov emocionalni i intelektualni razvoj.
Sin gospođe Edison, lijepa istinita priča
Priča o sinu gospođe Edison je istinita i počinje u malom gradu u državi New York po imenu Chenango. 4. januara 1810. rođena je prilično bistra devojčica koju će njeni roditelji zvati Nensi. Nansi Elliot, tačnije. Hronike govore da su njeni roditelji bili skromni i ljubazni.
Nansin otac se pridružio britanskoj vojsci tokom rata za nezavisnost SAD, u kojem je služio 8 godina. Za vrijeme odsustva njenog muža, Nansina majka se posvetila obrazovanju svoje ćerke, što u to vrijeme nije bilo baš uobičajeno. Tako je došlo do toga da je djevojčica stekla neke osnovne ideje u raznim disciplinama.
U mladosti je Nansi radila kao učiteljica i kako je to tada bio običaj, udala se kao vrlo mlada. Samuel Edison bio je prezbiterijanac veoma vezan za svoju religiju, sa lošijim obrazovanjem od Nansi. Uprkos tome, imali su stabilan porodični život. I tako je Nensi postala gospođa Edison.
"Ruka koja ljulja kolijevku je ruka koja vlada svijetom."
~Vilijam Ros Volas
Predana majka
Porodica se preselila u grad Ohio. Ovde su vodili miran život, bez većih briga, ali obelježeni napornim radom. Edisonovi su imali sedmoro djece, ali je prvo četvoro umrlo vrlo mlado. Iako to u to vreme nije bilo neuobičajeno, sigurno nije bilo ništa manje bolno.
Nensi je rodila sedmo dete 11. februara 1847. Tada je imala 37 godina i već je bila iskusna majka. Već je znala kako da brine o novorođenčetu i kako da mu pruži najbolju njegu kako se ne bi razboleo i pratio sudbinu starije braće.
Edisonovi su novopridošlog člana pozvali Thomas. Kao i njegova majka Nansi, on je bio prilično bistro dijete; izuzetno aktivan, uvijek je bio u pokretu, stalno je pričao i uvijek postavljao pitanja. Za Nansi Elliot, koja je bila učiteljica i gajila dar strpljenja, to uopšte nije bio problem. Ona je jednostavno dopustila svom sinu da slobodno razvija svoj temperament.
Priča o sinu gospođe Edison je istinita i počinje u malom gradu u državi New York po imenu Chenango. 4. januara 1810. rođena je prilično bistra devojčica koju će njeni roditelji zvati Nensi. Nansi Elliot, tačnije. Hronike govore da su njeni roditelji bili skromni i ljubazni.
Nansin otac se pridružio britanskoj vojsci tokom rata za nezavisnost SAD, u kojem je služio 8 godina. Za vrijeme odsustva njenog muža, Nansina majka se posvetila obrazovanju svoje ćerke, što u to vrijeme nije bilo baš uobičajeno. Tako je došlo do toga da je djevojčica stekla neke osnovne ideje u raznim disciplinama.
U mladosti je Nansi radila kao učiteljica i kako je to tada bio običaj, udala se kao vrlo mlada. Samuel Edison bio je prezbiterijanac veoma vezan za svoju religiju, sa lošijim obrazovanjem od Nansi. Uprkos tome, imali su stabilan porodični život. I tako je Nensi postala gospođa Edison.
"Ruka koja ljulja kolijevku je ruka koja vlada svijetom."
~Vilijam Ros Volas
Predana majka
Porodica se preselila u grad Ohio. Ovde su vodili miran život, bez većih briga, ali obelježeni napornim radom. Edisonovi su imali sedmoro djece, ali je prvo četvoro umrlo vrlo mlado. Iako to u to vreme nije bilo neuobičajeno, sigurno nije bilo ništa manje bolno.
Nensi je rodila sedmo dete 11. februara 1847. Tada je imala 37 godina i već je bila iskusna majka. Već je znala kako da brine o novorođenčetu i kako da mu pruži najbolju njegu kako se ne bi razboleo i pratio sudbinu starije braće.
Edisonovi su novopridošlog člana pozvali Thomas. Kao i njegova majka Nansi, on je bio prilično bistro dijete; izuzetno aktivan, uvijek je bio u pokretu, stalno je pričao i uvijek postavljao pitanja. Za Nansi Elliot, koja je bila učiteljica i gajila dar strpljenja, to uopšte nije bio problem. Ona je jednostavno dopustila svom sinu da slobodno razvija svoj temperament.
Istinita priča o sinu gospođe Edison
Njegovi roditelji su sa 8 godina upisali Thomasa u školu, uzrast u kojem je tada počinjalo školovanje. Dijete se pokazalo kao dobar učenik, mada nije moglo da se koncentriše tokom časova i mrzelo je matematiku. Učitelji nisu ni slutili da iza ovog vrlo aktivnog deteta stoji briljantan um.
Po ovom pitanju, priča ima dvije verzije. Prva se odnosi na to da je jednog dana sin gospođe Edison došao kući sa beleškom učiteljice. Kad ju je predao majci, žena je počela da je čita sa zbunjenim izrazom lica. Zatim je svom sinu rekla da u belješci stoji da škola nema šta drugo da ga nauči i da će od tog trenutka ona preuzeti njegovo obrazovanje. U stvari, u belješci je pisalo da je Thomas protjeran iz škole.
Druga verzija kaže da je gospođa Edison nakon čitanja beleške požurila u školu da kaže jednu "dobru lekciju" učitelju. Zamerila mu je što ne može da razume decu poput Tomasa i uvjerila ga da će nastavitinjegovo obrazovanje čak i bez formalnog obrazovanja.
Tomasova sudbina
Nije važno koja je verzija istinita, na kraju krajeva, obje predstavljaju suštinu ove priče. Gospođa Edison nije dozvolila svom sinu da trpi posljedice neefikasnog sistema. Ona je, zapravo, preuzela na sebe njegovo obrazovanje i to je bilo veliko bogatstvo, jer je Thomas stekao daleko bolje obrazovanje od druge djece njegovih godina.
Thomas je odrastao čitajući sjajna književna dela. Majka je, primetivši interesovanje deteta za nauku, obezbedila čitanja i pouke koje su podstakle ovo interesovanje. Nansi je umrla kada je Thomas imao 24 godine. Nešto ranije, primljena je u sanatorijum zbog nervnog sloma.
Za Tomasa se kaže da je bio potpuno svestan svih napora koje je njegova majka uložila za njega. Rečeno je da je u svom dnevniku Thomas Alva Edison, jedan od najvećih pronalazača u istoriji, napisao: "Moja majka je bila najdušniji zagovornik i potpora koju je dijete moglo imati, i u tom trenutku sam odlučio da želim da budem vrijedan nje i da joj pokažem da nije pogrešila."
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/il-figlio-della-signora-edison-una-bellissima-storia-vera/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Njegovi roditelji su sa 8 godina upisali Thomasa u školu, uzrast u kojem je tada počinjalo školovanje. Dijete se pokazalo kao dobar učenik, mada nije moglo da se koncentriše tokom časova i mrzelo je matematiku. Učitelji nisu ni slutili da iza ovog vrlo aktivnog deteta stoji briljantan um.
Po ovom pitanju, priča ima dvije verzije. Prva se odnosi na to da je jednog dana sin gospođe Edison došao kući sa beleškom učiteljice. Kad ju je predao majci, žena je počela da je čita sa zbunjenim izrazom lica. Zatim je svom sinu rekla da u belješci stoji da škola nema šta drugo da ga nauči i da će od tog trenutka ona preuzeti njegovo obrazovanje. U stvari, u belješci je pisalo da je Thomas protjeran iz škole.
Druga verzija kaže da je gospođa Edison nakon čitanja beleške požurila u školu da kaže jednu "dobru lekciju" učitelju. Zamerila mu je što ne može da razume decu poput Tomasa i uvjerila ga da će nastavitinjegovo obrazovanje čak i bez formalnog obrazovanja.
Tomasova sudbina
Nije važno koja je verzija istinita, na kraju krajeva, obje predstavljaju suštinu ove priče. Gospođa Edison nije dozvolila svom sinu da trpi posljedice neefikasnog sistema. Ona je, zapravo, preuzela na sebe njegovo obrazovanje i to je bilo veliko bogatstvo, jer je Thomas stekao daleko bolje obrazovanje od druge djece njegovih godina.
Thomas je odrastao čitajući sjajna književna dela. Majka je, primetivši interesovanje deteta za nauku, obezbedila čitanja i pouke koje su podstakle ovo interesovanje. Nansi je umrla kada je Thomas imao 24 godine. Nešto ranije, primljena je u sanatorijum zbog nervnog sloma.
Za Tomasa se kaže da je bio potpuno svestan svih napora koje je njegova majka uložila za njega. Rečeno je da je u svom dnevniku Thomas Alva Edison, jedan od najvećih pronalazača u istoriji, napisao: "Moja majka je bila najdušniji zagovornik i potpora koju je dijete moglo imati, i u tom trenutku sam odlučio da želim da budem vrijedan nje i da joj pokažem da nije pogrešila."
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/il-figlio-della-signora-edison-una-bellissima-storia-vera/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
