Zapravo, ovo što je rečeno u naslovu djeluje u oba smjera, pošto se ljudi razvijaju kada upoznaju pravu ljubavu.
|
|
Prava ljubav ne bi trebalo da ima nikakve uslove. Istinska ljubav je kada nema uslova i dvoje ljudi prihvataju jedni druge kakvi jesu. I ne samo u tom određenom trenutku, već zauvijek. Kada prepoznaju nedostatke druge polovine i čak se zaljube u njih.
|
Skoro svako od nas se zaljubio u nekoga do besvijesti, i istovremeno smo očekivali od voljenih da će se promijeniti u budućnosti. U tom slučaju to nije bio pravi osećaj, već samo iluzija. Gotovo da se to može nazvati egoizmom, jer smo željeli da naša ljubav postane drugačija.
Složićete se, da ideja da je moguće tek tako lišiti nekoga svojih vrlina ili nedostataka, izgleda pogrešno, kao da smo mi idealni i bez ikakvih mana. A to je daleko od istine. Ova situacija se sreće prilično često. Činjenica je da svaki od nas crta u svojoj mašti portret nekog idealnog, ali u stvarnosti takvi ljudi jednostavno ne postoje.
Možda smo suviše uplašeni ili suviše slabi da volimo čovjeka takvog kakav jeste? Umjesto da ulazite u odnose i analizirate nedostatke partnera koje "treba" popraviti, pokušajte samo da se uronite u njih i dozvolite im da postoje. Da rastete i razvijajate se zajedno sa svojom bliskom dušom. Možda baš tu počinje evolucija - nas samih. Hajde da počnemo da volimo tako, kako želimo da nas vole.
Takvi odnosi nemaju pravila ili uslova - oni nadahnjuju partnere da se razvijaju i omogućavaju da osjećaju stalnu podršku jedni drugih. Samo zaboravite na svoj ego i počnite da verujete iskustvu polovine, potpuno mu vjerujte i dopustite da vas vodi naprijed. Sa svoje strane, partner će učiniti isto - neće pokušavati da nas mijenja i pomoći će nam da postanemo ono što želimo. Naime, takva ljubav će pomoći da postanemo bolji, nego što stvarno jesmo.
Istovremeno, postoji i ljubav koja se najčešće sreće - kada druga polovina voli jedan dio nas, i mi smo spremni da se pomirimo sa tim. Ali sve dok ne osjetimo pravu slobodu i mir u zagrljaju voljenih, sve to nije pravo. Moramo prestati da se dijelimo sebe sa ljudima koji se ne odnose prema nama tako kako zaslužujemo.
Prihvatanje čovjeka u potpunosti to je prava ljubav, i nikada ne pristajte na manje. Da, to nije tako lako kao što možda izgleda, jer prihvatiti nekoga potpuno znači prihvatiti njegove strahove i demone, rane i tamne strane, znači pokazati voljenom da može u potpunosti da nam se otvori, bez straha od odbacivanja. Sve ovo zajedno i čini nas onim, ko smo stvarno.
Složićete se, da ideja da je moguće tek tako lišiti nekoga svojih vrlina ili nedostataka, izgleda pogrešno, kao da smo mi idealni i bez ikakvih mana. A to je daleko od istine. Ova situacija se sreće prilično često. Činjenica je da svaki od nas crta u svojoj mašti portret nekog idealnog, ali u stvarnosti takvi ljudi jednostavno ne postoje.
Možda smo suviše uplašeni ili suviše slabi da volimo čovjeka takvog kakav jeste? Umjesto da ulazite u odnose i analizirate nedostatke partnera koje "treba" popraviti, pokušajte samo da se uronite u njih i dozvolite im da postoje. Da rastete i razvijajate se zajedno sa svojom bliskom dušom. Možda baš tu počinje evolucija - nas samih. Hajde da počnemo da volimo tako, kako želimo da nas vole.
Takvi odnosi nemaju pravila ili uslova - oni nadahnjuju partnere da se razvijaju i omogućavaju da osjećaju stalnu podršku jedni drugih. Samo zaboravite na svoj ego i počnite da verujete iskustvu polovine, potpuno mu vjerujte i dopustite da vas vodi naprijed. Sa svoje strane, partner će učiniti isto - neće pokušavati da nas mijenja i pomoći će nam da postanemo ono što želimo. Naime, takva ljubav će pomoći da postanemo bolji, nego što stvarno jesmo.
Istovremeno, postoji i ljubav koja se najčešće sreće - kada druga polovina voli jedan dio nas, i mi smo spremni da se pomirimo sa tim. Ali sve dok ne osjetimo pravu slobodu i mir u zagrljaju voljenih, sve to nije pravo. Moramo prestati da se dijelimo sebe sa ljudima koji se ne odnose prema nama tako kako zaslužujemo.
Prihvatanje čovjeka u potpunosti to je prava ljubav, i nikada ne pristajte na manje. Da, to nije tako lako kao što možda izgleda, jer prihvatiti nekoga potpuno znači prihvatiti njegove strahove i demone, rane i tamne strane, znači pokazati voljenom da može u potpunosti da nam se otvori, bez straha od odbacivanja. Sve ovo zajedno i čini nas onim, ko smo stvarno.
|
Mnogi nikad neće sresti takvu ljubav, ali za one koji ne gube nadu, otkriću tajnu: treba početi od sebe. Treba odlučiti i početi vjerovati u to da smo vrijedni tog osjećanja, da se pomirimo sa činjenicom da niko nije savršen. Shvatite, istinska ljubav je iskrena i potpuna, a moguća je samo ako neko voli tuđe nedostatke.
|
|
To je osećaj kada se naš duh uzdiže i mi bukvalno sijamo kao što zvijezde sijaju i dvije duše se sjedinjuju u jednu kako bi zajedno prošle kroz istinsku ljubav. I to definitivno vrijedi svih prolivenih suza.
Zajedno rastemo i radimo velika djela. Živimo život zajedno u nadi i sreći. Pokušavamo nove stvari i idemo u susret avanturama, jer nam je dat samo jedan život. Nikada nećemo postati savršeni, ali imamo snagu da svojom ljubavlju pružimo voljenim da se osjećaju savršenima. Mi ih volimo onakve kakvi jesu, i ne očekujemo od njih promjene ili transformacije u naš ideal. Samo želimo da se razvijaju i da se razvijamo zajedno sa njima. Samo tako čovjek može spoznati istinsku ljubav.
Prevod teksta:http://www.cluber.com.ua/lifestyle/lichnaya-zhizn/2017/11/nastoyashhaya-lyubov-eto-kogda-kto-to-prinimaet-tebya-takim-kokoy-tyi-est-i-motiviruet-stanovitsya-luchshe/
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
