"Izvini" nije samo riječ, zapravo je čarobni sastojak svake veze. Gandi je rekao da je opraštanje svojstvo jakog, jer nekako, izgovaranje ovih riječi naglas zahtjeva veliku dozu hrabrosti, poniznosti i snage da se priznaju greške.
Ljudskom biću sigurno nedostaje odgovarajuća kompetencija u pitanju oproštaja. Koncept opraštanja povezujemo sa najozbiljnijim situacijama, gdje su riječi neophodne za zarastanje rana, kako bismo olakšali mogućnost okretanja stranice i kretanja napred. Međutim, znati kako se izviniti zapravo je čin koji bismo trebali činiti češće u svakodnevnom životu.
Fraze poput "izvinjavam se što nisam održao obećanje", "zahtevam nešto što nije bilo u vašoj nadležnosti", "izvinjavam se što sam vam pogrešno odgovorio, što vas nisam nazvao kad vam je trebalo itd.“, Tačno opisuju situacije u kojima bi bilo korisno da znamo kako da koristimo ovu magičnu riječ. Psihologija opraštanja govori nam da je jednostavan čin izgovaranja "Žao mi je" kamen temeljac ljudskih odnosa i kao takav, trebali bismo ga bolje (i u većoj meri) iskoristiti.
"Kad oprostiš, pustiš dušu. Ali kad kažeš:"Žao mi je", oslobađaš dvije duše."
~ Donald L. Hicks
"Izvini", riječ velike moći
Nesporazumi su dio društvenog pejzaža. Ponekad stvari pogrešno protumačimo ili pogrešno prosudimo. Drugi put nenamjerno zanemarujemo koga najviše cijenimo, jer uzimamo zdravo za gotovo da se oni koji nas cijene ne uvrijede ... Ipak se to dogodi i tu nastaju nesporazum i razočaranje.
Mogli bismo da damo hiljadu primjera uobičajenih situacija u kojima nastaju male nesuglasice. Međutim, moramo biti jasni, mali nesporazumi koji nisu rešeni i koji se akumuliraju, na kraju čine veću planinu. Kroz tu rupu koja nastaje kada zanemarimo vezu, povjerenje, uzajamnost, pa čak i naklonost takođe mogu izmaći.
"Izvini" na vrijeme rečeno štedi prijateljstva, ljubav, druženje, pa čak i poštovanje naše djece. Međutim, postoje ljudi koji ne znaju kako da koriste ovu riječ, pa čak i više, ljudi koji se ne ustručavaju da je zamene sa stotine opravdanja. Za oholog lika je bolje da „sačuva obraz“ pribegavajući hiljadama izgovora da bi opravdao neuspeh, nezadovoljstvo ili nepažnju.
Fraze poput "izvinjavam se što nisam održao obećanje", "zahtevam nešto što nije bilo u vašoj nadležnosti", "izvinjavam se što sam vam pogrešno odgovorio, što vas nisam nazvao kad vam je trebalo itd.“, Tačno opisuju situacije u kojima bi bilo korisno da znamo kako da koristimo ovu magičnu riječ. Psihologija opraštanja govori nam da je jednostavan čin izgovaranja "Žao mi je" kamen temeljac ljudskih odnosa i kao takav, trebali bismo ga bolje (i u većoj meri) iskoristiti.
"Kad oprostiš, pustiš dušu. Ali kad kažeš:"Žao mi je", oslobađaš dvije duše."
~ Donald L. Hicks
"Izvini", riječ velike moći
Nesporazumi su dio društvenog pejzaža. Ponekad stvari pogrešno protumačimo ili pogrešno prosudimo. Drugi put nenamjerno zanemarujemo koga najviše cijenimo, jer uzimamo zdravo za gotovo da se oni koji nas cijene ne uvrijede ... Ipak se to dogodi i tu nastaju nesporazum i razočaranje.
Mogli bismo da damo hiljadu primjera uobičajenih situacija u kojima nastaju male nesuglasice. Međutim, moramo biti jasni, mali nesporazumi koji nisu rešeni i koji se akumuliraju, na kraju čine veću planinu. Kroz tu rupu koja nastaje kada zanemarimo vezu, povjerenje, uzajamnost, pa čak i naklonost takođe mogu izmaći.
"Izvini" na vrijeme rečeno štedi prijateljstva, ljubav, druženje, pa čak i poštovanje naše djece. Međutim, postoje ljudi koji ne znaju kako da koriste ovu riječ, pa čak i više, ljudi koji se ne ustručavaju da je zamene sa stotine opravdanja. Za oholog lika je bolje da „sačuva obraz“ pribegavajući hiljadama izgovora da bi opravdao neuspeh, nezadovoljstvo ili nepažnju.
Žao mi je, znam da sam vas izneverio i da se to neće ponoviti
U psihologiji je uobičajeno govoriti o potrebi da se oprosti. Većina ljudi zna da je obično vrlo teško oprostiti nekome ko nas je povredio. Jedan od aspekata o kojem se tako često ne govori je poteškoća u preduzimanju prvog koraka ka izvinjenju.
Vjerovali ili ne, komplikovano je, jer zahtjeva upotrebu važnih dimenzija poput empatije, prepoznavanja prouzrokovane štete, hrabrosti da se učini prvi korak i, što je najvažnije, adekvatnih socijalnih vještina.
Jednu stvar koju moramo imati na umu je da „izvinjavam se, žao mi je zbog onoga što se dogodilo“ ne pomaže mnogo ukoliko ne dođe do promena ponašanja. Uzmimo primjer: Otac se izvinjava sinu za nepoštovanje obećanja.
U psihologiji je uobičajeno govoriti o potrebi da se oprosti. Većina ljudi zna da je obično vrlo teško oprostiti nekome ko nas je povredio. Jedan od aspekata o kojem se tako često ne govori je poteškoća u preduzimanju prvog koraka ka izvinjenju.
Vjerovali ili ne, komplikovano je, jer zahtjeva upotrebu važnih dimenzija poput empatije, prepoznavanja prouzrokovane štete, hrabrosti da se učini prvi korak i, što je najvažnije, adekvatnih socijalnih vještina.
Jednu stvar koju moramo imati na umu je da „izvinjavam se, žao mi je zbog onoga što se dogodilo“ ne pomaže mnogo ukoliko ne dođe do promena ponašanja. Uzmimo primjer: Otac se izvinjava sinu za nepoštovanje obećanja.
Dijete može da prihvati izvinjenje svog oca, ali ako se obećanja više puta prekrše, oproštaj gubi smisao. Pored hrabrosti i odgovornosti, neophodna su i ponašanja usmerena na ispravljanje onoga što se dogodilo.
Ljudi koji se nikada ne izvinjavaju: šta možemo učiniti?
Moguće je da mnogi od nas poznaju ljude koji nisu u stanju da izgovore „oprosti mi“ ili „izvini“. Nadamo se, tačnije želimo da se nadamo, da će se u nekom trenutku odlučiti na ovaj korak. Umjesto toga, oni daleko od toga da zauzimaju oholiji stav, čineći nas da vjerujemo da je naša greška ili da ono što se dogodilo nije važno.
Šta možemo učiniti u ovim slučajevima? Prije svega moramo da shvatimo šta se krije iza ovih profila. Znamo da svako ko insistira da se ne izvini za svoje postupke štiti svoje samopoštovanje. U suprotnom, sukobili bi se sa slikom koju žele da projektuju, jer smatraju da je čin izvinjenja sinonim za slabost .
Nije lako živeti sa nekim ko priznavanje krivice povezuje sa slabošću. Ako se ovo ponašanje nastavi, ako se taj jaz u emocionalnoj inteligenciji ne reši, živećemo u stalnom stanju frustracije i patnje.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/scusami-la-parola-magica-che-risolve/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Ljudi koji se nikada ne izvinjavaju: šta možemo učiniti?
Moguće je da mnogi od nas poznaju ljude koji nisu u stanju da izgovore „oprosti mi“ ili „izvini“. Nadamo se, tačnije želimo da se nadamo, da će se u nekom trenutku odlučiti na ovaj korak. Umjesto toga, oni daleko od toga da zauzimaju oholiji stav, čineći nas da vjerujemo da je naša greška ili da ono što se dogodilo nije važno.
Šta možemo učiniti u ovim slučajevima? Prije svega moramo da shvatimo šta se krije iza ovih profila. Znamo da svako ko insistira da se ne izvini za svoje postupke štiti svoje samopoštovanje. U suprotnom, sukobili bi se sa slikom koju žele da projektuju, jer smatraju da je čin izvinjenja sinonim za slabost .
Nije lako živeti sa nekim ko priznavanje krivice povezuje sa slabošću. Ako se ovo ponašanje nastavi, ako se taj jaz u emocionalnoj inteligenciji ne reši, živećemo u stalnom stanju frustracije i patnje.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/scusami-la-parola-magica-che-risolve/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
