Pričajući sami sa sobom naglas izgleda kao luda stvar, kao i imati unutrašnji dijalog sa sobom kako bi ublažili tugu i zabrinutost.
U stvarnosti to su terapeutske navike jer je komunikacija sa samim sobom je od vitalnog značaja, katarzična i emocionalna potreba da zadovoljimo svoje potrebe.
Aldous Huxley je rekao da postoji samo mali dio svemira koji možemo spoznati i poboljšati, ono što pripada nama: mi sami.
Aldous Huxley je rekao da postoji samo mali dio svemira koji možemo spoznati i poboljšati, ono što pripada nama: mi sami.
Međutim, koliko god izgledalo zanimljivo, ne posvećujemo sebi uvijek pažnju koju zaslužujemo. Zapostavljamo sebe kao oni koji zaboravljaju svoj lični dnevnik u fioci ili kao oni koji ostavljaju ključeve od svoje kuće u tuđe torbe.
Prema psiholozima, svi vodimo unutrašnji dijalog, ali na najgori mogući način. Primjer, Ethan Kross, poznati stručnjak za emocionalnu psihologiju i profesor na Univerzitetu u Mičigenu, shvatio je da je čovjek beznadežno naklonjen negativnom unutrašnjem dijalogu.
Razumio je to jedno jutro dok je gledao ekran svog telefona. Prolazio je preko pješačkog prelaza, ali nije video da je svijetlo crveno. Nakon što je izbjegao automobil koji ga je za malo mogao udariti, iznenadio se i počeo glasno da reaguje na svoju glupost.
Većina nas to radi. Kada nešto ne ide kao što smo očekivali ili kada napravimo grešku, naša svijest se čuje glasno, vrišteći zbog naše gluposti ili beskorisnosti. Problem je u tome što trajni negativni dijalozi guraju ljude ka ozbiljnim uslovima ranjivosti i koji opasno mogu potonuti u ambis depresije. Moramo to izbjeći, moramo promijeniti temu!
Pričati sami sa sobom: tajna dobrog zdravlja
Profesor Ethan Kross, koga smo ranije pomenuli, sproveo je niz eksperimenata na Univerzitetu u Mičigenu sa zanimljivim i korisnim rezultatima: ljudi govore sami sa sobom i pokreću razgovor sa sobom obraćajući se sebi ličnim imenom su uspješniji u životu, pokazuju veću ličnu sigurnost i sebe doživljavaju kao srećne ljude.
Možda na prvi pogled može izgledati kao nešto "naivno", ali govoriti sam sa sobom ima korist koja se ne može potcjeniti: mozak funkcioniše mnogo bolje, oplemenjuje sposobnost percepcije i može adekvatno rukovati emotivnu dimenziju. Ne podcijenjujmo unutrašnji dijalog, on donosi mnoge koristi koje podržava nauka i postoji nekoliko stručnjaka koji produbljuju ovaj predmet u svojim studijama.
Unutrašnji dijalog poboljšava kognitivnu sposobnost
Kada pričamo sa sobom to nas ne čini pametnijim od drugih, a naša kognitivna sposobnost se poboljšava. Drugim riječima, ojačavamo naš fokus, našu sposobnost razmišljanja i donošenja odluka, poboljšavamo koncentraciju i uspijevamo da zadržimo distrakcije u uvali.
To je tako jednostavno reći: "Dobro Marija, koncentriši se više i razmišljaj o tome šta možeš da uradiš da riješiš ovaj problem" ili "Karlo, nepotrebno gubiš vrijeme, smiri se i razmisli o tome šta se dešava", to je način za poboljšanje kognitivnih procesa.
"Postoje tri izuzetno teške stvari: čelik, dijamant i spoznaja sebe."
~ Benjamin Franklin
Unutrašnji razgovor poboljšava samopouzdanje
Svako od nas živi u određenom okruženju sa nizom ljudi sa kojima se više manje slažemo. Međutim, izvan tog konteksta, ljudi sa kojima živimo smo zaista mi sami. Zašto isključujemo sami sebe iz jednačine? Zašto ne bi bili sami, popili kafu ili čaj i razgovarali o tome kako stvari idu?
Prema psiholozima, svi vodimo unutrašnji dijalog, ali na najgori mogući način. Primjer, Ethan Kross, poznati stručnjak za emocionalnu psihologiju i profesor na Univerzitetu u Mičigenu, shvatio je da je čovjek beznadežno naklonjen negativnom unutrašnjem dijalogu.
Razumio je to jedno jutro dok je gledao ekran svog telefona. Prolazio je preko pješačkog prelaza, ali nije video da je svijetlo crveno. Nakon što je izbjegao automobil koji ga je za malo mogao udariti, iznenadio se i počeo glasno da reaguje na svoju glupost.
Većina nas to radi. Kada nešto ne ide kao što smo očekivali ili kada napravimo grešku, naša svijest se čuje glasno, vrišteći zbog naše gluposti ili beskorisnosti. Problem je u tome što trajni negativni dijalozi guraju ljude ka ozbiljnim uslovima ranjivosti i koji opasno mogu potonuti u ambis depresije. Moramo to izbjeći, moramo promijeniti temu!
Pričati sami sa sobom: tajna dobrog zdravlja
Profesor Ethan Kross, koga smo ranije pomenuli, sproveo je niz eksperimenata na Univerzitetu u Mičigenu sa zanimljivim i korisnim rezultatima: ljudi govore sami sa sobom i pokreću razgovor sa sobom obraćajući se sebi ličnim imenom su uspješniji u životu, pokazuju veću ličnu sigurnost i sebe doživljavaju kao srećne ljude.
Možda na prvi pogled može izgledati kao nešto "naivno", ali govoriti sam sa sobom ima korist koja se ne može potcjeniti: mozak funkcioniše mnogo bolje, oplemenjuje sposobnost percepcije i može adekvatno rukovati emotivnu dimenziju. Ne podcijenjujmo unutrašnji dijalog, on donosi mnoge koristi koje podržava nauka i postoji nekoliko stručnjaka koji produbljuju ovaj predmet u svojim studijama.
Unutrašnji dijalog poboljšava kognitivnu sposobnost
Kada pričamo sa sobom to nas ne čini pametnijim od drugih, a naša kognitivna sposobnost se poboljšava. Drugim riječima, ojačavamo naš fokus, našu sposobnost razmišljanja i donošenja odluka, poboljšavamo koncentraciju i uspijevamo da zadržimo distrakcije u uvali.
To je tako jednostavno reći: "Dobro Marija, koncentriši se više i razmišljaj o tome šta možeš da uradiš da riješiš ovaj problem" ili "Karlo, nepotrebno gubiš vrijeme, smiri se i razmisli o tome šta se dešava", to je način za poboljšanje kognitivnih procesa.
"Postoje tri izuzetno teške stvari: čelik, dijamant i spoznaja sebe."
~ Benjamin Franklin
Unutrašnji razgovor poboljšava samopouzdanje
Svako od nas živi u određenom okruženju sa nizom ljudi sa kojima se više manje slažemo. Međutim, izvan tog konteksta, ljudi sa kojima živimo smo zaista mi sami. Zašto isključujemo sami sebe iz jednačine? Zašto ne bi bili sami, popili kafu ili čaj i razgovarali o tome kako stvari idu?
Niko nas neće označiti kao bezumne osobe, a oni koji to pomisle definitivno gube jednu od najboljih tehnika samopomoći i ličnog rasta. Evo nekih drugih prednosti dijaloga sa samim sobom:
- Unutrašnji dijalog vam omogućava da se koncentrišete na sadašnji trenutak i da doživite emocije koje su prisutne, da ih postanete svijesni, da ih razumijete i upravljate njima.
- Unutrašnji dijalog je takođe moćan izvor motivacije, najiskreniji, najsigurniji i onaj koji nikada ne treba da vam nedostaje. Čak i u najtežim situacijama ništa ne daje više energije nego reći: "Hajde, Anđela, loše je trenutak, ali sada ne možeš odustati, hrabro!".
Prema članku objavljenom u časopisu Journal of Experimental Psichology, govoreći naglas sa samim sobom je "prekidač" u cerebralnom korteksu, povezuje nas sa sviješću. Na ovaj način, možemo razviti veću psihološku kontrolu i jasnije i efikasnije misle.
Slušajući naš unutrašnji glas smireniji smo i osjećamo se bezbednije, vidimo stvari iz pravog ugla i da relativizujemo negativne misli.
U zaključku, činjenica koja treba da bude jasno u pogledu prednosti razgovora sa sobom je da će razgovor biti zaista efikasan samo ako ste prvo naučili da kontrolišete negativne unutrašnji dijalog, i zaboravite na one fraze poput "šta god da uradiš, stvari neće izaći na dobro" , "Ponovo griješiš, znači ti to jednostavno ne možeš".
Sve to treba izbjeći. Ništa nije gore nego postati sebi najgori neprijatelji. Sokrat, govoreći o mislima, definisao ih kao pošten razgovor duše sa tijelom. Hajde stoga da ne maltretiramo našu dušu, tretirajmo je kao važan faktor i obraćajmo joj se pozitivno, konstruktivno i srdačano.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/parlare-da-soli-terapeutica/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
Slušajući naš unutrašnji glas smireniji smo i osjećamo se bezbednije, vidimo stvari iz pravog ugla i da relativizujemo negativne misli.
U zaključku, činjenica koja treba da bude jasno u pogledu prednosti razgovora sa sobom je da će razgovor biti zaista efikasan samo ako ste prvo naučili da kontrolišete negativne unutrašnji dijalog, i zaboravite na one fraze poput "šta god da uradiš, stvari neće izaći na dobro" , "Ponovo griješiš, znači ti to jednostavno ne možeš".
Sve to treba izbjeći. Ništa nije gore nego postati sebi najgori neprijatelji. Sokrat, govoreći o mislima, definisao ih kao pošten razgovor duše sa tijelom. Hajde stoga da ne maltretiramo našu dušu, tretirajmo je kao važan faktor i obraćajmo joj se pozitivno, konstruktivno i srdačano.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/parlare-da-soli-terapeutica/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
