Jeff Foster, autor knjige "Život bez centra" («Life Without a Centre») i mnogih drugih, prethodno je studirao astrofiziku na Kembridžskom univerzitetu.
|
|
U dvadesetim, nakon dugog perioda depresije i bolesti, posvetio se ozbiljno ideji "duhovnog prosvetljenja".
Ali duhovno traganje je propalo sa razumijevanjem dvojnosti prirode stvari, i otkrićem neobičnog u običnom. Džef je vidio život takav, kakav je oduvijek i bio: intiman, otvoren, spontan i pun ljubavi. |
"Ne možeš nikoga spasiti. Možeš biti prisutan sa njima, možeš im ponuditi svoje uzemljenje, svoje mišljenje, svoj spokoj. Ti, čak, možeš podijeliti svoj put s njima, ponuditi im svoje viđenje. Ali ne možeš ukloniti njihov bol. Ne možeš proći njihov put umjesto njih. Ne možeš im dati ispravne odgovore, ili odgovore koje oni trenutno mogu da usvoje.
Oni će morati da nađu svoje odgovore, postavljaju svoja sopstvena pitanja, sprijatelje se sa sopstvenom nesigurnošću. Moraće da naprave sopstvene greške, osjete sopstvenu tugu, nauče svoje lekcije. Ako stvarno žele da budu u miru, moraće da vjeruju iscjeliteljskom putu, koji će biti jasniji kako budu išli dalje. Ti ih ne možeš iscijeliti. Ne možeš razbiti njihov strah, njihov gnjev, njihov osećaj bespomoćnosti. Ne možeš ih spasiti ... Ništa ne možeš popraviti. Ako ih previše pritisneš, oni mogu da siđu sa svog sopstvenog jedinstvenog puta. Tvoj put možda nije njihov put.
Ti nijesi "stvorio" njihovu bol. Možda si uradio ili nijesi uradio nešto, rekao ili nijesi rekao nešto, i na taj način "izvukao" bol koji je već u njima. Ali nijesi ga "stvorio" i nijesi ni za šta kriv, čak i ako tvrde suprotno. Da, ti možeš preuzeti odgovornost za svoje "riječi i djela". Možeš žaliti zbog prošlosti, ali ne možeš "izbrisati" ili promijeniti ono što se dogodilo, ne možeš kontrolisati budućnost. Sve što možeš, jeste "biti" sa njima ovdje i sada, u tvom jedinom mjestu moći. Ti nijesi odgovoran za njihovu sreću i oni nijesu odgovorni za tvoju.
Tvoja sreća ne može doći spolja. Ako je tako, onda je to zavisna, krhka sreća koja će se uskoro pretvoriti u tugu. Onda će te progutati "mreža" optužbi i krivice, žalosti i "progona". Tvoja sreća je međusobno povezana sa tvojim prisustvom, sa tvojom povezanošću sa disanjem, sa tijelom, sa "zemljom".
Tvoja sreća nije mala i ne može se "ukloniti" strahom, bijesom, pa čak i najmoćnijim stidom. Tvoja sreća nije stanje, ni predhodno iskustvo, ni doživljaj, ni osjećaj koji ti drugi mogu dati. Tvoja sreća je beskrajna, sveprisutna, ničim ograničen prostor u srcu, u kom su radost i tuga, blaženstvo i očaj, povjerenje i sumnje, usamljenost i "sjedinjenje", čak i strah i jaka želja mogu se smjenjivati, kao kišno i sunčano vrijeme koje "prisustvuje" u beskraju nebeskog prostranstva.
Ne možeš nikoga spasiti. Ti sam ne možeš biti spašen ako tražiš spasenje. Ne postoji "taj" koga treba spasiti, prisiliti, zaštiti, "učiniti" idealnim ili idealno srećnim. Dopustite bilo koji nemogući ideal.
Ti si prelijep u svojoj nesavršenosti, uzbudljivo idealan u svojim sumnjama, voljen čak i u svojoj nesposobnosti da voliš. Svi ti djelovi tebe su činjenice, svi su oni djelovi cjeline, a ti nikada nijesi bio manje od cjeline.
Oni će morati da nađu svoje odgovore, postavljaju svoja sopstvena pitanja, sprijatelje se sa sopstvenom nesigurnošću. Moraće da naprave sopstvene greške, osjete sopstvenu tugu, nauče svoje lekcije. Ako stvarno žele da budu u miru, moraće da vjeruju iscjeliteljskom putu, koji će biti jasniji kako budu išli dalje. Ti ih ne možeš iscijeliti. Ne možeš razbiti njihov strah, njihov gnjev, njihov osećaj bespomoćnosti. Ne možeš ih spasiti ... Ništa ne možeš popraviti. Ako ih previše pritisneš, oni mogu da siđu sa svog sopstvenog jedinstvenog puta. Tvoj put možda nije njihov put.
Ti nijesi "stvorio" njihovu bol. Možda si uradio ili nijesi uradio nešto, rekao ili nijesi rekao nešto, i na taj način "izvukao" bol koji je već u njima. Ali nijesi ga "stvorio" i nijesi ni za šta kriv, čak i ako tvrde suprotno. Da, ti možeš preuzeti odgovornost za svoje "riječi i djela". Možeš žaliti zbog prošlosti, ali ne možeš "izbrisati" ili promijeniti ono što se dogodilo, ne možeš kontrolisati budućnost. Sve što možeš, jeste "biti" sa njima ovdje i sada, u tvom jedinom mjestu moći. Ti nijesi odgovoran za njihovu sreću i oni nijesu odgovorni za tvoju.
Tvoja sreća ne može doći spolja. Ako je tako, onda je to zavisna, krhka sreća koja će se uskoro pretvoriti u tugu. Onda će te progutati "mreža" optužbi i krivice, žalosti i "progona". Tvoja sreća je međusobno povezana sa tvojim prisustvom, sa tvojom povezanošću sa disanjem, sa tijelom, sa "zemljom".
Tvoja sreća nije mala i ne može se "ukloniti" strahom, bijesom, pa čak i najmoćnijim stidom. Tvoja sreća nije stanje, ni predhodno iskustvo, ni doživljaj, ni osjećaj koji ti drugi mogu dati. Tvoja sreća je beskrajna, sveprisutna, ničim ograničen prostor u srcu, u kom su radost i tuga, blaženstvo i očaj, povjerenje i sumnje, usamljenost i "sjedinjenje", čak i strah i jaka želja mogu se smjenjivati, kao kišno i sunčano vrijeme koje "prisustvuje" u beskraju nebeskog prostranstva.
Ne možeš nikoga spasiti. Ti sam ne možeš biti spašen ako tražiš spasenje. Ne postoji "taj" koga treba spasiti, prisiliti, zaštiti, "učiniti" idealnim ili idealno srećnim. Dopustite bilo koji nemogući ideal.
Ti si prelijep u svojoj nesavršenosti, uzbudljivo idealan u svojim sumnjama, voljen čak i u svojoj nesposobnosti da voliš. Svi ti djelovi tebe su činjenice, svi su oni djelovi cjeline, a ti nikada nijesi bio manje od cjeline.
Ti dišeš, znaš da si živ. Imaš pravo da budeš, da postojiš, da osjećaš ono što osjećaš, da misliš to što misliš. Imaš pravo na svoju radost, i pravo na svoju tugu. I pravo na svoje sumnje takođe. Imaš pravo da ideš svojim putem. Pravo da budeš u pravu i ne budeš, pravo na tu gigantsku sreću koju si poznavao kada si bio mali. Ti dišeš i ti si neodvojiv od životne snage koja "oživljava" sve, koja zna sebe, kao i sva stvorenja, otkriva sebe u svakom trenutku ovog nevjerovatno čudesnog, zadivljujućeg postojanja.
Tvoje "ja" nije vezano za ono što drugi misle o tebi. Ono je povezano sa mjesecom, sa beskrajnim kosmičkim prostranstvom, sa kometama, koje svjetlucaju u nepoznatom pravcu, sa "zaboravljanjem" vremena i sa voljenjem usamljenosti ... I sa tom neizrecivom zahvalnošću prije svake nove zore, nepredvidivim stvarima..."
Autor: Jeff Foster
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/109550-dzheff-foster-ty-nikogo-ne-mozhesh-spasti
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Tvoje "ja" nije vezano za ono što drugi misle o tebi. Ono je povezano sa mjesecom, sa beskrajnim kosmičkim prostranstvom, sa kometama, koje svjetlucaju u nepoznatom pravcu, sa "zaboravljanjem" vremena i sa voljenjem usamljenosti ... I sa tom neizrecivom zahvalnošću prije svake nove zore, nepredvidivim stvarima..."
Autor: Jeff Foster
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/109550-dzheff-foster-ty-nikogo-ne-mozhesh-spasti
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
