Verbalno komuniciranje otkriva samo mali dio onoga što kontinuirano izražavamo.
|
|
Normalno, naše riječi prolaze kroz neke filtere ili socijalne uslove i okolnosti. Iz tog razloga, riječi ne govore uvijek sve što želimo da kažemo. Nešto drugačije se dešava sa očima, i to nije slučajno, neko ih je definisao kao "ogledalo duše".
|
Jezik očiju u osnovi nije svjestan. Skoro niko ne može da održi kontrolu nad očima, a još manje može da odluči o otvaranju radijusa svojih zenica ili o stepenu vlage u očima. Ovi mali detalji otkrivaju puno informacija o tome šta se stvarno dešava u našoj glavi.
Abeceda očiju
Oči generišu vrlo suptilne poruke i zbog toga se često ne primjećuju. Međutim, oči imaju sopstvenu abecedu koja se može dešifrovati. Najvidljiviji aspekt je dimenzija, koja se mijenja prema okolnostima, i to ne možemo kontrolisati.
Oči se obično šire ako se suočimo sa nečim ili nekim koga volimo i prihvatamo bez rezerve. Očigledno, one postaju veće čak i kada je osvijetljenost slaba ili imamo problem da vidimo nešto. Međutim, ako su uslovi osvjetljenja i vidljivosti normalni, širenje zenica je znak zadovoljstva i privlačnosti.
Takođe se primjenjuje suprotno, to je kada se suočimo sa nečim što izaziva strah u nama, zenice imaju tendenciju da se skupljaju. Male zenice otkrivaju neprijateljsko ili loše raspoloženje, čak i ako ne gledamo direktno na objekat koji je izvor ovih emocija. Vjerovatno je da ovo znanje postoji intuitivno već stotinama godina.
Kretanje očiju
Oči se stalno kreću, čak i kada spavamo. Obično su to mali pokreti očnih kapaka ili zenica, što je prilično teško shvatiti. Ipak, postoje i eksplicitniji pokreti koji su omogućili da se identifikuje šta se događa iza ove dinamike.
Ako se oči pomjeraju nagore i na desno, mehanizmi memorije mozga su vjerovatno započeli. Pokret označava ponovno preispitivanje prošlosti ili neke prošle situacije. Ako se, naprotiv, pomjeraju nagore i lijevo, svakako se aktiviraju kreativne funkcije vezane za vizuelno polje. Ovaj pokret se pojavljuje kada uhvatimo sliku koja nam je iznenađujuća.
Abeceda očiju
Oči generišu vrlo suptilne poruke i zbog toga se često ne primjećuju. Međutim, oči imaju sopstvenu abecedu koja se može dešifrovati. Najvidljiviji aspekt je dimenzija, koja se mijenja prema okolnostima, i to ne možemo kontrolisati.
Oči se obično šire ako se suočimo sa nečim ili nekim koga volimo i prihvatamo bez rezerve. Očigledno, one postaju veće čak i kada je osvijetljenost slaba ili imamo problem da vidimo nešto. Međutim, ako su uslovi osvjetljenja i vidljivosti normalni, širenje zenica je znak zadovoljstva i privlačnosti.
Takođe se primjenjuje suprotno, to je kada se suočimo sa nečim što izaziva strah u nama, zenice imaju tendenciju da se skupljaju. Male zenice otkrivaju neprijateljsko ili loše raspoloženje, čak i ako ne gledamo direktno na objekat koji je izvor ovih emocija. Vjerovatno je da ovo znanje postoji intuitivno već stotinama godina.
Kretanje očiju
Oči se stalno kreću, čak i kada spavamo. Obično su to mali pokreti očnih kapaka ili zenica, što je prilično teško shvatiti. Ipak, postoje i eksplicitniji pokreti koji su omogućili da se identifikuje šta se događa iza ove dinamike.
Ako se oči pomjeraju nagore i na desno, mehanizmi memorije mozga su vjerovatno započeli. Pokret označava ponovno preispitivanje prošlosti ili neke prošle situacije. Ako se, naprotiv, pomjeraju nagore i lijevo, svakako se aktiviraju kreativne funkcije vezane za vizuelno polje. Ovaj pokret se pojavljuje kada uhvatimo sliku koja nam je iznenađujuća.
Orijentacija očiju ka dolje znači da smo ušli u proces introspekcije. Ako pogled ide lijevo, sigurno je to zato što ocjenjujemo neku situaciju ili poruku. Ako se oko pomjera desno, to je znak da privodimo kraju proces memorije vezanu za fizičke senzacije.
Pomjeranje očiju na lijevo je znak da je kreativan proces aktiviran. Međutim, pomjerajući ih na desno, ukazuje se da je proces memorije u toku. U oba slučaja, to su iskustva koja se odnose na zvukove.
Ovo je samo nekoliko primjera ogromnog univerzuma koji je neverbalna komunikacija. Iako su korisni za otkrivanje svega što ljudi pričaju, možda su to više anegdotske vrijednosti jer mogu samo otkriti neke izolovane informacije o tome šta je u našem mozgu.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/il-linguaggio-degli-occhi/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
Pomjeranje očiju na lijevo je znak da je kreativan proces aktiviran. Međutim, pomjerajući ih na desno, ukazuje se da je proces memorije u toku. U oba slučaja, to su iskustva koja se odnose na zvukove.
Ovo je samo nekoliko primjera ogromnog univerzuma koji je neverbalna komunikacija. Iako su korisni za otkrivanje svega što ljudi pričaju, možda su to više anegdotske vrijednosti jer mogu samo otkriti neke izolovane informacije o tome šta je u našem mozgu.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/il-linguaggio-degli-occhi/
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
