Kada iz straha od sukoba ostavljamo prostor nepravdi

​Svakodnevno se suočavamo sa situacijama koje potencijalno mogu dovesti do sukoba. Stojimo u redu i odjednom neko, pretvarajući se da se ništa nije dogodilo, pokušava da nas pretekne ili prodavač pokušava da nas natjera da platimo previše za nešto što vrijedi mnogo manje ili nam šef dodeli nemoguć zadatak, jer je ustao na lijevu nogu.

Svi imamo slobodu izbora na koju od ovih konfliktnih situacija ćemo odgovoriti. Ponekad se odlučimo za borbu, jer izgleda nepravedno ili nerazumno da to ne učinimo. Drugi put pustimo, jer ne vrijedi trošiti energiju na tako malu stvar.

"Odmjeravajući prepreku, čovjek otkriva sebe."
~ Antoine de Saint-Ekuperi

Međutim, postoje ljudi koji nisu u mogućnosti da biraju između ove dvije opcije, tačnije apriori da se odreknu bilo koje situacije koja uključuje poređenje sa drugom. Oni ne beže samo od debata, oni takođe izbjegavaju da se žale, zahtjevaju ili ponašaju na način koji uključuje direktan sukob. 

Ponekad nisu ni svijesni svog straha. Jednostavno kažu da žele da budu u miru i da ne žele da se prepiru ni sa kim. Na primjer, ako rade kao tim, a neko od članova grupe ne uspe da izvrši svoje zadatke, ti ljudi će obaviti posao umesto njega, ne govoreći ništa kako bi izbjegli sukob. Pokloniće se nepravdi jer nisu morali da se suprotstave drugom.

Strategija izbjegavanja sukoba

Izbjegavanje sukoba je valjana strategija, ali samo ako je ono što se izbjegava veće zlo. Ako znate da osoba ne dozvoljava diskusije o nekoj temi, možda ne vrijedi da joj protivrečite,nećete dobiti puno ako započnete raspravu o toj temi.

Međutim, postoje i drugi slučajevi kada je ulog mnogo veći. Na primjer, dostojanstvo ili poštovanje koje svi zaslužuju. U tim slučajevima mnogo više se gubi izbjegavanjem sukoba, nego pokretanjem istog. Duboko u sebi znamo da se čini nepravda, da se čini nešto nezakonito ili da se neko ocrnjuje. Ipak, čak i kada je to slučaj, neki ljudi ćute i nastavljaju praveći se da se ništa nije dogodilo.

Posledice su ozbiljne. Koliko god čovjek želio da krene svojim putem i zanemari nepravdu koju čine prema njemu, u njegovoj glavi će uvijek biti mali glas koji će se žaliti. Sve ovo će rezultirati frustracijom, malaksalošću, netolerancijom, uznemirenošću ili čak fizičkim simptomima.

Ko učini zlostavljanje, neće se zaustaviti samo zato što drugi ne pruža otpor. Naprotiv: osjetiće da ima jasan put da napreduje na taj način. Izbjegavanje sukoba ne znači i njihovo rešavanje.

Kada smo počeli da izbjegavamo sukobe

Izbjegavanje, zatvaranje očiju ... to su ponašanja koja smo naučili vremenom . Ljudi se često navode da vjeruju da je obuzdavanje, potiskivanje ili ćutanje najbolji i najpoželjniji odgovor. To je pogrešno. Dijete se ne rađa potisnuto. Sasvim suprotno. Ljudi oko njega su ti koji ga uče kako se to radi, jer uostalom, na ovaj način mogu da vrše kontrolu nad njim.

Oni koji se klone sukoba, zauzvrat ne dobijaju više mira ili spokoja.  Obično se čaša puni kap po kap, sve dok se ne prelije. Ponekad ove eksplozije,  mogu imati vrlo ozbiljne posledice.

Nikada ne treba izbjegavati veliki sukob. Nije čak ni zdravo pretjerivati na suprotnoj strani i reagovati konfrontirano na svaki najmanji problem. Dobro je procijeniti, analizirati i rešiti sukobe. Kao što naučite da ih izbjegavate, možete naučiti i kako njima upravljati. Sukob je dobar jer vam omogućava da rastete, sazrevate i steknete veću nezavisnost. Ljudi koji se suoče sa sukobom često su zadovoljniji i sretniji.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/paura-conflitto-spazio-ingiustizia/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​