Postoje rane koje umjesto da nam otvore kožu, otvore oči. Kada se to dogodi, ne postoji druga opcija osim sakupljanja slomljenih komada naše izgubljene sreće da bismo vratili svoje dostojanstvo. Samoljublje je neophodno za napredak uzdignute glave i fiksiranog pogleda, ne osvrćući se, ne moleći za nemoguće stvarnosti ...
Ovaj čin otkrivanja ili upoznavanja istine ne dolazi uvijek nakon bolnog događaja koji nas zadesi bez čekanja i bez anestezije. Ponekad se to dogodi na tajnovit način, posle mnogih "malo" koji na kraju naprave "puno", poput diskretne, ali uporne buke, koja nas na kraju ubedi u nešto na šta smo, možda, već sumnjali od početka.
"Istina se proređuje, ali se ne lomi i stoji iznad laži kao ulje na vodi."
~Miguel de Cervantes
U okviru više duhovne koncepcije, uobičajeno je govoriti o onome što je poznato kao "treće oko". Svakako je zanimljiv i radoznao koncept koji u svojim korijenima ima mnogo veze upravo sa ovom idejom o kojoj govorimo. Za budizam i hinduizam u ovom oku se nalaze naša savijest i intuicija koja favorizuje odgovarajuće lično buđenje. Novo stanje pažnje u kojem možemo opaziti određene stvari koje nam u drugim vremenima izmiču.
Jer možda je to glavni problem ljudi: gledamo, ali ne vidimo. Ponekad se prepustimo svojoj rutini dok ne nestanemo u nezadovoljstvu. Takođe je uobičajeno da se pustimo da stagniramo u određenim vezama u kojima ne dajemo sebe, a da ne shvatamo da je ono što dobijamo zauzvrat otrov sreće.
Otvaranje očiju za ove stvarnosti nije jednostavno buđenje svijesti, to je čin lične odgovornosti.
"Istina se proređuje, ali se ne lomi i stoji iznad laži kao ulje na vodi."
~Miguel de Cervantes
U okviru više duhovne koncepcije, uobičajeno je govoriti o onome što je poznato kao "treće oko". Svakako je zanimljiv i radoznao koncept koji u svojim korijenima ima mnogo veze upravo sa ovom idejom o kojoj govorimo. Za budizam i hinduizam u ovom oku se nalaze naša savijest i intuicija koja favorizuje odgovarajuće lično buđenje. Novo stanje pažnje u kojem možemo opaziti određene stvari koje nam u drugim vremenima izmiču.
Jer možda je to glavni problem ljudi: gledamo, ali ne vidimo. Ponekad se prepustimo svojoj rutini dok ne nestanemo u nezadovoljstvu. Takođe je uobičajeno da se pustimo da stagniramo u određenim vezama u kojima ne dajemo sebe, a da ne shvatamo da je ono što dobijamo zauzvrat otrov sreće.
Otvaranje očiju za ove stvarnosti nije jednostavno buđenje svijesti, to je čin lične odgovornosti.
Gledamo, ali ne vidimo: vrijeme je da otvorimo oči
Sam Aristotel je jednom rekao da su naša čula ograničena na hvatanje slike spoljnog svijeta u cijelini. U tom smislu, samo kada postoji jasna volja, možemo vidjeti stvarnost, jer tada um zaista dolazi u kontakt sa okolinom i svojim otkrivajućim detaljima.
Uspijeh nije lak, jer su namjera, intuicija, kritički osjećaj i prije svega hrabrost potrebni da bismo sagledali stvarne situacije i okolnosti, a ne onakve kakve bismo željeli da budu. Reći da mnogi od nas u svojoj stvarnosti postupaju sa povezom preko očiju može izgledati pomalo mračno, ali kada ljudi traže terapeuta kako bi pronašli izvor svoje anksioznosti, umora, raspoloženje i ona vitalna apatija koja im oduzima energiju i nadu, profesionalac dolazi do nekoliko otkrića.
Jedan od njih je gvozdeni otpor da se stvari vide onakve kakve zaista jesu. "Moj partner me voli, da, ponekad se loše ponaša prema meni, ali onda kad to rešimo, opet je divna osoba koja me toliko voli." "Da, na kraju sam morao da napustim tu devojku jer je nisu voleli moji roditelji ali oni su uvijek znali šta je najbolje za mene ... ”
Mi ljudi često iz različitih razloga odbijamo da vidimo stvari kakve jesu. Iz straha da se ne vidimo i ne otkrijemo, iz straha da se ne moramo suočiti sa istinom, iz straha od usamljenosti, neznanja kako da reagujemo ... Ovi psihološki otpori su mentalne prepreke: ograde koje deluju kao odbrambeni mehanizmi koji drže sreću podalje.
Ne možemo zaboraviti da je sreća, prije svega, čin odgovornosti. Jer kada to konačno učinimo, kada uspemo da otvorimo oči, nema povratka: vrijeme je da delujemo.
Sam Aristotel je jednom rekao da su naša čula ograničena na hvatanje slike spoljnog svijeta u cijelini. U tom smislu, samo kada postoji jasna volja, možemo vidjeti stvarnost, jer tada um zaista dolazi u kontakt sa okolinom i svojim otkrivajućim detaljima.
Uspijeh nije lak, jer su namjera, intuicija, kritički osjećaj i prije svega hrabrost potrebni da bismo sagledali stvarne situacije i okolnosti, a ne onakve kakve bismo željeli da budu. Reći da mnogi od nas u svojoj stvarnosti postupaju sa povezom preko očiju može izgledati pomalo mračno, ali kada ljudi traže terapeuta kako bi pronašli izvor svoje anksioznosti, umora, raspoloženje i ona vitalna apatija koja im oduzima energiju i nadu, profesionalac dolazi do nekoliko otkrića.
Jedan od njih je gvozdeni otpor da se stvari vide onakve kakve zaista jesu. "Moj partner me voli, da, ponekad se loše ponaša prema meni, ali onda kad to rešimo, opet je divna osoba koja me toliko voli." "Da, na kraju sam morao da napustim tu devojku jer je nisu voleli moji roditelji ali oni su uvijek znali šta je najbolje za mene ... ”
Mi ljudi često iz različitih razloga odbijamo da vidimo stvari kakve jesu. Iz straha da se ne vidimo i ne otkrijemo, iz straha da se ne moramo suočiti sa istinom, iz straha od usamljenosti, neznanja kako da reagujemo ... Ovi psihološki otpori su mentalne prepreke: ograde koje deluju kao odbrambeni mehanizmi koji drže sreću podalje.
Ne možemo zaboraviti da je sreća, prije svega, čin odgovornosti. Jer kada to konačno učinimo, kada uspemo da otvorimo oči, nema povratka: vrijeme je da delujemo.
Kako naučiti da otvorite oči
Jednostavan, praktičan i koristan način da naučimo da otvorimo oči za istinu je malo odmaranja uma. Znamo da to može izgledati paradoksalno, ali uopšte se ne radi o tome da utišate, isključite ili uklonite ključeve motora vaših mentalnih procesa. Jednostavno je stvar usporavanja kako bi se, na neki način, uključilo ovo „treće oko“ o kojem budisti govore.
"Ono što je bitno, oku je nevidljivo"
~Antoine de Saint-Ekupery , Mali princ
Danas vam pokazujemo korake koje treba slijediti:
Da bi ova vežba dala rezultate i omogućila nam da otvorimo oči, moramo to raditi svaki dan. Prije ili kasnije istina će doći do nas kako bismo uklonili zavoj sa naših srca i one zavrtnje koji su nas zatvorili i učinili nezadovoljnim.
Radujte se vašoj slobodi i sreći. Zaostajanje je sada apsolutno zabranjeno.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/non-si-puo-tornare-indietro-aver-aperto-gli-occhi/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Jednostavan, praktičan i koristan način da naučimo da otvorimo oči za istinu je malo odmaranja uma. Znamo da to može izgledati paradoksalno, ali uopšte se ne radi o tome da utišate, isključite ili uklonite ključeve motora vaših mentalnih procesa. Jednostavno je stvar usporavanja kako bi se, na neki način, uključilo ovo „treće oko“ o kojem budisti govore.
"Ono što je bitno, oku je nevidljivo"
~Antoine de Saint-Ekupery , Mali princ
Danas vam pokazujemo korake koje treba slijediti:
- Pronađite opušteno mjesto, bez stimulusa koji privlače pažnju vaših najtelesnijih čula (zvukovi, mirisi, fizički osjećaji hladnoće, anksioznosti ili pritiska okoline ).
- Kada pokušate da smirite svoj um, uobičajeno je da se dosadne automatske misli pokrenu odmah, one su nametljive i nemaju korisnost: stvari koje smo uradili, što smo rekli, stvari koje su nam se dogodile, što su nam drugi rekli ...
- Kad god vam dođe jedna od ovih nametljivih misli, zamislite kako se kamen baca u jezerce. Zamislite kako udara o površinu vode, a zatim nestaje.
- Kako uspjevamo da kontrolišemo i ostavimo po strani automatske i beskorisne misli, pomalo će stizati i drugi u koje će biti drugi strahovi, nerviranja, pa čak i slike sačuvane u našoj podsvesti i na koje nismo obraćali pažnju (lažni osmeh , pogled prezira).
- Vrijeme je da razmislimo o tim osjećanjima i tim slikama, da se zapitamo zašto nam čine loše. Važan aspekt u ovoj fazi je izbjegavanje opravdanja i brzih presuda (partner mi je rekao tu pogrdnu riječ jer sam ga provocirao). Moramo da vidimo stvari kakve jesu, čak i ako nam se čine surove, čak i ako otkrijemo da su užasno bolne.
Da bi ova vežba dala rezultate i omogućila nam da otvorimo oči, moramo to raditi svaki dan. Prije ili kasnije istina će doći do nas kako bismo uklonili zavoj sa naših srca i one zavrtnje koji su nas zatvorili i učinili nezadovoljnim.
Radujte se vašoj slobodi i sreći. Zaostajanje je sada apsolutno zabranjeno.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/non-si-puo-tornare-indietro-aver-aperto-gli-occhi/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
